Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1857/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Tatjani Starčević, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, po objavi dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, da isplati tužitelju DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.755,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine teče po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 120,99 EUR počam od dana 02.02.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 116,16 EUR počam od dana 02.03.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 112,79 EUR počam od dana 02.04.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 114,33 EUR počam od dana 02.05.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 113,27 EUR počam od dana 02.06.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 112,24 EUR počam od dana 02.07.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 118,97 EUR počam od dana 02.08.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 117,11 EUR počam od dana 02.09.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 116,11 EUR počam od dana 22.10.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 124,05 EUR počam od dana 02.11.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 130,83 EUR počam od dana 02.12.2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 133,95 EUR počam od dana 02.01.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 131,38 EUR počam od dana 02.02.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 134,99 EUR počam od dana 02.03.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 138,60 EUR počam od dana 02.04.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 138,84 EUR počam od dana 02.05.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,81 EUR počam od dana 02.06.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 146,09 EUR počam od dana 02.07.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 155,52 EUR počam od dana 02.08.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 153,44 EUR počam od dana 02.09.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 161,77 EUR počam od dana 02.10.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 148,31 EUR počam od dana 02.11.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,92 EUR počam od dana 02.12.2022. godine pa do isplate,

-na iznos od 151,90 EUR počam od dana 02.01.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 145,09 EUR počam od dana 02.02.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 148,19 EUR počam od dana 02.03.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 147,42 EUR počam od dana 02.04.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,20 EUR počam od dana 02.05.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 156,57 EUR počam od dana 02.06.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 154,12 EUR počam od dana 02.07.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 160,65 EUR počam od dana 02.08.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 162,03 EUR počam od dana 02.09.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 158,69 EUR počam od dana 02.10.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 161,12 EUR počam od dana 02.11.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 162,90 EUR počam od dana 02.12.2023. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,29 EUR počam od dana 02.01.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 171,60 EUR počam od dana 02.02.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 164,01 EUR počam od dana 02.03.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 154,96 EUR počam od dana 02.04.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 154,16 EUR počam od dana 02.05.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,99 EUR počam od dana 02.06.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 160,06 EUR počam od dana 02.07.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 164,05 EUR počam od dana 02.08.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 168,79 EUR počam od dana 02.09.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 167,85 EUR počam od dana 02.10.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 168,95 EUR počam od dana 02.11.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 173,23 EUR počam od dana 02.12.2024. godine pa do isplate,

-na iznos od 168,95 EUR počam od dana 02.01.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 167,44 EUR počam od dana 02.02.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 169,69 EUR počam od dana 02.03.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 164,13 EUR počam od dana 02.04.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 169,90 EUR počam od dana 02.05.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,00 EUR počam od dana 02.06.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,00 EUR počam od dana 02.07.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,00 EUR počam od dana 02.08.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,00 EUR počam od dana 02.09.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,00 EUR počam od dana 02.10.2025. godine pa do isplate,

-na iznos od 175,00 EUR počam od dana 02.11.2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 500,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 22. srpnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako su 23. travnja 2008. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 3213099578/2008 (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos kredita od 80.320,00 CHF potvrđen od strane Javnog bilježnika Miroslava Banića pod brojem OV-4606/2008. Navedenim Ugovorom tuženik je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 80.320,00 CHF, koji iznos se tužitelj obvezao vratiti tuženiku u roku od 30 godina, s time da je tužitelj bio u obvezi plaćati svaki pojedinačni anuitetu kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF. Tužitelj je naveo kako je sa tuženikom vodio spor pred Općinskim sudom u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem P-324/21. U tom predmetu Općinski sud u Rijeci utvrdio je da je tužitelj potrošač, kao i da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 2., čl. 3 i čl. 7 istog Ugovora, s time da je tuženik u slučaju ništetnosti kako je to i propisano odredbom članka 323. Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Tijekom gore navedenog postupka predmetni Ugovor nije bio otplaćen u cijelosti, stoga je provedeno knjigovodstveno-financijskog vještačenje za razdoblje do podnošenja predmetne tužbe odnosno za razdoblje od 15.10.2008. pa do 15.01.2021., te je utvrđena pretplata u ukupnom iznosu od 13.097,86 EUR-a. Obzirom na navedeno, tužitelj je tijekom navedenog sudskog postupka, te nakon pravomoćnosti odluke Suda nastavio uredno otplaćivati kredit te je isti još uvijek u otplati, te je stoga evidentno da postoji potraživanje tužitelja po osnovi razlike tečaja i za razdoblje koje je obuhvaćeno ovom tužbom odnosno od 01.02.2021. godine pa do 02.11.2025. godine (koje nije obuhvaćeno pravomoćnom odlukom), pa stoga tužitelj ustaje sa predmetnom tužbom te osnovano potražuje isplatu razlike tj. pretplate za navedeno razdoblje otplate kredita.

2. Tužitelj ukazuje da osnov njegova potraživanja proizlazi iz kolektivnih presuda, dok će se visina postavljena tužbena zahtjeva utvrditi kroz financijsko vještačenje sa uporištem u pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 26. Studenog 2021. Godine, Su IV- 162/2021. Tužitelj ističe kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. Broj P-1401/12 a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovčakog suda u Zagrebu pod posl. Broj Pž-7129/13-4, koja je djelomično u tome dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod posl. Broj Revt-249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, utvrđeno je da je tuženikov način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nezakonit budući su banke u njime koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava, pa se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima ništetne. Navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakona, odluka kojom sud usvaja tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

3. Nastavno, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u zagrebu, broj P-1401/2021, od 04. srpnja 2013. godine u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 01. Srpnja 2013. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovački potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.

4. Nadalje, odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018 od 03. Rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluke VTS RH posl. broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

5. S obzirom da je pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01.11.2004.-31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 I 125/11), dužan vratiti sve što je primio na gtemelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a podredno i visinu. Tuženik prije svega ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Kako je kolektivna tužba podnesena dana 04.04.2012. godine, a čime je navodno došlo do prekida zastare, zastara za podnošenje tužbe za utvrđenje odredbe o valutnoj klauzuli ništetnom, odnosno za isplatu navodnih tečajnih razlika, nastupila bi opet dana 15.06.2023., odnosno tužitelj je mogao podnijeti tužbu za isplatu tečajnih razlika do 14.06.2019., čime tužitelj podnošenjem tužbe na dan 7. studenog 2025. godine nema pravo potraživati navodno preplaćene tečajne razlike.

7. Tuženik smatra kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Konkretno, iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelju su prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

8. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: ovosudnu presudu poslovnog broja P-324/21 od 31. svibnja 2023. (list 8-36 spisa), rekonstrukciju prometa (list 37-137 spisa), presudu Županijskog suda u Duborvniku poslovnog broja Gž-653/2023 od 9. travnja 2025. (list 139-151 spisa), Ugovor o kreditu (list 152-158 spisa), otplatni plan (list 159-170 spisa), pregled prometa po kreditu (list 171-183 spisa) te ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Među strankama je nesporno tužitelj i tuženik sklopili 23. travnja 2008. Ugovor o kreditu broj 3213099578/2008 kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 80.320,00 CHF protuvrijednosti u kunama, a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti u roku od 30 godina.

11. Nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak u odnosu na valutnu klauzulu je pravomoćno je okončan 14. srpnja 2018. U presudi Visokog Trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/17 utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.1.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN-79/07 i dr.) Presudom Vrhovnom suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđeno je stajalište Visokog trgovačkog suda iz presude poslovni broj Pž- 6632/2017.

12. Među strankama je sporan osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, podredno i visina, te je li nastupila zastara obzirom je tužba podnesena 7. studenog 2025.

13. Tuženikov prigovor zastare je osnovan.

14. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.

15. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a to pravo zastarijeva 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnesena 7. studenog 2025. to je osnovan tuženikov prigovor zastare.

17. Obzirom je zastarni rok protekao to je potraživanje tužitelja u zastari, stoga tužbeni zahtjev valja odbiti.

18. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa su tuženiku priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8 toč.1), za zastupanje na ročištu 18. lipnja 2026. u iznosu 200 eura (Tbr. 9. toč.1), sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 100,00 eur), dakle sveukupno iznos od 500,00 eura.

Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138,23).

20. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

21. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 22. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika