REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-381/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske OIB 52634238587, za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, protiv tuženika LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi predaje posjeda, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja Slađane Opačić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, i tuženika, 10. lipnja 2026. na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republika Hrvatska OIB 52634238587, za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, preda u posjed stan u [adresa] izgrađen u zgradi podignutoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. stan br. 7 na prvom katu, dvosoban sa spremištem br. 7 u podrumu upisan i opisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] kao etažno vlasništvo tužitelja slobodan od osoba i stvari.

Nalaže se tuženiku LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republika Hrvatska OIB 52634238587 naknadi parnični trošak u iznosu od 700,00 eura (slovima: sedamstoeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 19. listopada 2016. podnio tužbu navodeći da je vlasnik stana u [adresa] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [adresa]. stan br. 7 na prvom katu ukupne površine 60,50 m2 sa spremištem br. 7 u podrumu površine 3,18 m2 kao sporedni prostor, da taj stan bez pravne osnove koristi tuženik, da je činjenica tuženikova posjeda stana utvrđena terenskim očevidom po djelatniku Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Službe regionalnog ureda u Vukovaru dana 14. srpnja 2015. godine o čemu prilaže zapisnik i uvid u dopis LE ODO-u od 19. rujna 2016. godine, kako je tuženik bespravno u posjedu stana to je tužitelj po čl. 186.a Zakona o parničnom postupku uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora od 16. lipnja 2016. godine da u zakonskom roku od 3 mjeseca tužitelju preda posjed stanu slobodan od osoba i stvari koji rok je bezuspješno protekao, pa tužitelj ovom tužbom potražuje predaju posjeda stana kojeg tuženik koristi bez pravne osnove uz primjenu čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. Na pripremnom ročištu održanom 6. travnja 2017. tuženik je predao odgovor na tužbu i protutužbu sa prijedlogom za donošenje privremene mjere osiguranja tražbine.

3. Sud je rješenjem broj br. Ps – 24/16 od 19. travnja 2017. odbacio protutužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina kao preuranjenu te je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1143/2017-2 od 23. travnja 2018. godine.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su navodi iz točke 1. tužbe samo djelomično točni i to u odnosu na trenutni nelegitimni z.k. upis predmetnih nekretnina dok je stvarni izvanknjižni vlasnik, legitimni, istinit i pošten posjednik upravo tuženik koji ih je stekao 2006. godine od svog neposrednog pravnog prednika (ZE sada na adresi u [adresa], stan 5) a ne od tužitelja koji u tom trenutku nije bio niti posjednik niti knjižni ili izvanknjižni vlasnik dok je tuženik predmetni stan stekao u posjed i izvanknjižno vlasništvo kao kadrovski jer je u trenutku podnošenja zahtjeva za stan bio sa statusom izbjeglice iz Vojvodine i deficitaran kadar u Gradu Vukovaru te imao pravo na prioritetno zbrinjavanje zajedno sa svojom djecom i suprugom, a što je nadležno tijelo tužitelja utvrdilo i suglasilo se sa predmetnim stupanjem u posjed i stjecanjem vlasništva stana te kasnije 17. siječnja 2007. godine sačinio i zapisnik o tome. Predlaže saslušati svjedoka ZE i ME, TE, DE, ĆE, HE i AE. Nadalje tvrdi da su navodi iz točke 2. tužbe neistiniti, kontradiktorni i u suprotnosti sa dokazima na koje se pozivaju. Tužitelj i njegov zastupnik istom sudu su podnijeli tužbu protiv tuženika kojima se traži isplata nepostojećeg duga u iznosu od 9.125,84 kune koji je plaćen Tehnostanu d.o.o. [adresa] po nelegitimnoj i nedopuštenoj nagodbi od 16. listopada 2015. godine bez ovjere suda ili javnog bilježnika, pri tom se priznaje legitimnost tuženikova stjecanja posjeda i poziva se na zapisnik o primopredaji od 17. siječnja 2007. godine, a u ovom postupku mu se negira posjed stana. Navodi iz točke 3. tužbe također su netočni jer je tuženik svojim pismenom od 19. rujna 2016. godine prihvatio mirno rješenje spora i ponudio način rješavanja ali tužitelj isto nije prihvatio i zlorabeći svoj položaj pokušava tuženiku i njegovoj djeci nanijeti nenadoknadivu štetu uskratom prava posjeda i vlasništva stana, stoga tuženik predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tuženik zakonit, istinit i pošten posjednik-korisnik i izvanknjižni vlasnik stana u [adresa] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [adresa]. stan br. 7 na prvom katu, što se nalaže tužitelju da mu izda tabularnu ispravu podobnu za upis i uknjižbu njegova vlasništva istih nekretnina, a ukoliko to ne učini isto će zamijeniti ova presuda sve uz izdavanje privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina koje su predmet spora i nadoknadu troška. Uz navod odgovora na tužbu tuženik je priložio Rješenje CZSS Vukovar od 16. listopada 2015. godine, zapisnik o primopredaji stana korisniku klasa:019-06/03-31/912, ur. br. 530-12-13/32- 07-1, br. predmeta 11038 od 7. siječnja 2007. godine.

5. Na pripremnom ročištu održanom 21. rujna 2018. tužitelj je naveo kako tuženik za stanovanje pored stana opisanog u tužbi koristi još i nekretninu koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa] izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] koja se vodi u vlasništvu tuženikove pokojne majke CE koja je umrla još u veljači 2014., te da je iz rješenja CSS Vukovar od 26. listopada 2015. koje je sam tuženik priložio uz odgovor na tužbu vidljivo da mu je utvrđeno pravo na pomoć kao samcu i da je to rješenje dostavljeno upravo na adresu u [adresa], te je predao u sudski spis e-izvadak za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i e- izvadak iz JRO MUP RH na ime CE i to primjerak za sud i primjerak za tuženika. Tužitelj ističe kako iz sadržaja službene bilješke koja je priložena uz tužbu proizlazi da tuženik povremeno stan opisan u tužbi iznajmljuje studentima a on od 2003. stanuje i na drugim lokacijama: u Daruvaru, Republici Srbiji, Zagrebu te kao dokaz ovih navoda u sudski spis predaje izvadak iz JRO MUP RH na ime tuženika.

5.1. Tuženik je na istom ročištu predao u sudski spis i za protivnu stranu podnesak u kojemu podnosi protutužbu i prijedlog za donošenje privremene mjere. Na izravan upit suca je li tuženik kod tužitelja prije podnošenja ove protutužbe pokrenuo postupak mirnog rješenja spora tuženik je izrijekom odgovorio da nije.

5.2. U odnosu na iznesene navode tužitelja tuženik ističe da su svi navodi točni osim navoda o izdavanju predmetnog stana. On se u posjedu predmetnog stana nalazi od listopada 2006. godine uz istovremeno znanje nadležnih tijela tužitelja o tom posjedu te da su ta tijela svjesno i namjerno propustila provesti postupak zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva tuženika na tome stanu te stoga ustraje na zaključenju nagodbe kako je to predloženo u podnescima tuženika. Tuženik traži i da sud donese odluku o privremenoj mjeri osiguranja tražbina obaju stranaka jer postoji mogućnost i da tuženik oteža ostvarenje tražbina tužitelja ali i da tužitelj oteža ostvarenje tražbina tuženika. Tuženik ustraje na navodima da postupak mirenja kod tužitelja još nije okončan i predlaže da se spor završi zaključenjem izvansudske ili sudske nagodbe te ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovora nedopuštenosti tužbe koju je tužitelj podnio. Stoga tuženik predlaže odbaciti podredno odbiti tužbu tužitelja te prihvatiti protutužbene zahtjeve tuženika.

5.3. Tužitelj se po zakonskom zastupniku u odnosu na zaprimljeni podnesak tuženika očitovao da se u potpunosti protivi svim navodima i prigovorima, te prijedlozima iznesenim u tom podnesku te da u podnesku postavljene tužbene zahtjeve i prijedlog za izdavanje privremene mjere smatra nedopuštenim. Vezano za navod tuženika da je postupak za mirno rješenje spora prije pokretanja ovoga postupak još u tijeku tužitelj iznosi da je taj postupak pokrenut od strane tužitelja 20. lipnja 2016. te da je okončan 6. listopada 2016. dopisom u kojemu je tužitelj obavijestio tuženika da nema mogućnosti za sklapanje nagodbe u tom postupku te da se time taj postupak za tužitelja smatra dovršenim a predmet je arhiviran 14. listopada 2016. Tužitelj ne spori da se tuženik nalazi u posjedu predmetnog stana što tijekom provedbe ovoga postupka ne spori ni sam tuženik no tužitelj ističe da tuženik za potrebe svog stanovanja koristi i kuću na adresi [adresa] i to samostalno nakon smrti majke. Zahtjev za mirno rješenje spora tuženik kod tužitelja nije podnosio.

5.4. Tuženik je utvrdio da su navodi tužitelja netočni s obzirom da tuženik na adresi [adresa] u [adresa], u roditeljskoj kući, ne živi, nego tamo boravi s obzirom da je na toj adresi registrirao udrugu za pružanje besplatne pravne pomoći APP Srijem Lovas i u toj kući obavlja tu registriranu djelatnost za područje Vukovarsko-srijemske županije. Tuženik ponovno iskazuje da se u posjedu predmetnoga stana nalazi od listopada 2006. no da je zbog propusta nadležnih tijela, tek 19. prosinca 2017. na adresi toga stana u nadležnoj Policijskoj upravi prijavio prebivalište.

6. U protutužbenom zahtjevu predanom na ročištu 21. rujna 2018. tuženik traži utvrđenje kako je tuženik-protutužitelj zakonit istiniti korisnik – posjednik i izvanknjižni vlasnik stana predmetnog u [adresa] na adresi [adresa], stan broj 7 na prvom katu desno naprijed, dvosobni stan površine 60,50 m2, i sporednim prostorom kao spremištem broj 7 površine od 3,18 m2 u podrumu zgrade na istoj adresi, izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 386 m2 i upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao etažno vlasništvo u suvlasničkom udjelu od 202/10000, što se nalaže tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu. U istom tom podnesku tuženik je istaknuo prigovor nedopuštenosti i preuranjenosti tužbe iz razloga legitimnosti tuženikova posjeda i neokončanog prethodnog postupka rješavanja predmetne stvari mirnim putem. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga što isti nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina (de iure, de facto). Zgrada u kojoj se nalazi predmetna nekretnina tijekom Domovinskog rata dosta je devastirana i u cijelosti obnovljena novčanih sredstvima EU, Nizozemske i Švedske vlade, a čiji su predstavnici u ljeto 1998. godine podijelili ključeve i predali u posjed vlasništvo svim prijeratnim stanarima, njih oko 50, pa pored ostalih i ZE. Tužitelj u predmetnu nekretninu i zgradu u kojoj se nalazi stan nije uložio niti jednu kunu čemu suvlasnici i posjednici nisu prenijeli bilo kakva svoja vlasnička ili stvarna prava dok je tužitelj unatoč tome sa većinom suvlasnika zgrade, pa tako i sa ZE nelegitimno sklopio darovne ugovore temeljem kojih je također nelegitimno zk odjel naslovnog suda upisao i njihovo suvlasništvo dok je katastar to učinio u odnosu na suposjed. Isto nije učinjeno u odnosu na ZE ili tuženika iako je nakon stupanja u posjed tuženik kao izbjeglica iz Vojvodine i prvi na listi za dodjelu kadrovskih stanova u [adresa] o tome usmeno i pismeno izvijestio Upravu za prognanike, povratnike i izbjeglice kao tada nadležno tijelo tužitelja i tražio njihovo obavljanje svih potrebnih radnji i postupaka za upis i uknjižbu vlasništva predmetnih nekretnina, ali mu ništa nikada nije odgovoreno. Tuženik je osim toga zajedno sa svojim pravnim prednicima stekao i dosjelošću pored već istaknutih razloga vlasništvo, pa je tužbeni zahtjev tužitelja protivan važećim zakonskim propisima i moralu. Tuženik predlaže pribavu cjelokupnog spisa tužitelja ili odnoseći se na stambeno zbrinjavanje ZE i njegove obitelji. Cjelokupni spis tuženika kod Ureda za prognanike, povratnike i izbjeglice registriran po posl. br. 11038 i spis bivšeg Državnog pravobraniteljstva i Državnog odvjetništva RH i njihovih organizacionih cjelina u Bjelovaru i Daruvaru odnoseći na stambeno zbrinjavanje tuženika i neizmirene novčane obveze istih prema njemu. Zbog neraspolaganja dokaznim pismenima koje se nalaze kod tužitelja tuženik zadržava pravo predlaganja i drugih dokaza nakon dostave mu potrebnih pismena te saslušanje nadležnih i odgovornih osoba tužitelja i preciziranja svojih protutužbenih zahtjeva. Pored svega tuženik predlaže riješiti spis izvansudskom nagodbom, ali ukoliko se tužitelj tome protivi ostaje kod svih prigovora i protutužbenih zahtjeva.

7. Ovaj sud je rješenjem broj Ps-24/2016-11 od 29. studenoga 2018. odredio zastoj postupka do pravomoćnog okončanja postupka po protutužbi jer je protutužbu izdvojio kao zasebnu tužbu u spis broj P-451/2018. Rješenjem broj Ps-24/2016-18 od 19. lipnja 2020. sud je nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari jer je protekao rok na koji je određen zastoj postupka. Postupak je nastavljen pod brojem Ps-6/2021.

8. U podnesku od 26. studenog od 2021. godine izvijestio sud da je u međuvremenu prvostupanjsko tijelo tužitelja 25. ožujka 2021. godine donijelo rješenje kojim je još jednom potvrdilo njegovo pravo na stambeno zbrinjavanje u predmetnom stanu koje je dostavljeno i Središnjem uredu u Zagrebu, koji je putem zastupnika trebao povući tužbu i tužbene zahtjeve, no kako tuženik nema saznanja da je to učinjeno u privitku dopisa dostavlja dva rješenja vukovarsko-srijemske županije Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj pod brojem klasa: UP/1-371-02/20- 02/42 ur.br. 2196/1-06-21-34, slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, protivnu moralu i važećim zakonskim propisima ili je podredno odbije kao neosnovanu jer tužitelj tužbu nije opravdao pravno relevantnim dokazima uz nadoknadu troška tuženiku.

9. Tužitelj je u podnesku od 13. prosinca 2021. naveo da ne prihvaća nepravomoćno rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, broj KLASA: UP/I-371-02/20-02/42 URBROJ: 2196/1- 06-21-34 od 25. ožujka 2021., kao valjanu pravnu osnovu za tuženikovo korištenje predmetnog stana. Naime iz sadržaja izreke tog rješenja jasno proizlazi kako bi tuženik imao obvezu ali i pravo useliti u predmetni stan tek po zaključenju ugovora o najmu. Stoga je ovdje moguć zaključak o prestanku bespravnog tuženikovog korištenja predmetnog stana i postojanju valjane pravne osnove, tek kada i ako tuženik sklopi ugovor o najmu predmetnog stana. Tuženik ni sam ne prihvaća predmetno upravno rješenje od 25. ožujka 2021. kao osnovu svog posjeda tužiteljevog stana, te je protiv istoga podnio žalbu. Po saznanjima tužitelja, tuženik odbija sklopiti ugovor o najmu te (žalbom) ističe zahtjev, prema upravnom tijelu, da mu se u upravnom postupku, odmah, prizna pravo na darovanje stana u [adresa]. Tužitelj predlaže da Sud naloži tuženiku da, u roku 15 dana, u sudski spis dostavi ugovor o najmu ili drugu ispravu koja se može uzeti kao valjana pravna osnova za njegov posjed a u protivnom, istekom tog roka, da prihvati predmetni tužbeni zahtjev kao osnovan te naloži tuženiku iseljenje iz stana u [adresa]. Tužitelj se protivi svim navodima tuženika iz gore navedenog podneska jer nisu istiniti niti su argumentirani. Tuženik, kao najmoprimac, do danas nije uselio u predmetni stan. Točno je da on drži taj stan u posjedu međutim bez ugovora o najmu, vlasničkog lista, ili bilo koje druge isprave na temelju koje bi on imao pravnu osnovu za taj posjed. Iz sadržaja zapisnika o primopredaji stana korisniku od 17. siječnja 2007. ne proizlazi da bi taj zapisnik bio valjana pravna osnova za korištenje stana. Tim zapisnikom stan nije predan tuženiku nego je predan PE koja je tada osobno uvedena u posjed a u zapisniku je jasno navedeno kako je stan predan u posjed PE bez valjane isprave uz naznaku da je "izdavanje u tijeku". Tuženik je u toj ispravi naveden kao korisnik stana međutim on tim zapisnikom nije uveden u posjed niti je on taj zapisnik potpisao. Tužitelj, kroz razdoblje od 6 godina koliko traje ovaj parnični postupak, čeka tuženika da poduzme pravne radnje kojima bi legalizirao svoj posjed predmetnog stana, prvenstveno da potpiše ponuđeni ugovor o najmu budući se na sklapanje tog ugovora jasno i nedvojbeno upućuje i rješenjem Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, broj KLASA: UP/I-371-02/20-02/42 URBROJ: 2196/1-06-21-34 od 25. ožujka 2021., kao na valjanu pravnu osnovu za tuženikovo korištenje predmetnog stana. Kako naprijed navedeno tuženik do danas nije učinio, on nije zakoniti, istiniti i pošteni korisnik i posjednik predmetnog stana, kako on to navodi u svom podnesku od 25. travnja 2022. Tuženik je, slijedom nedostatka valjane pravne osnove za korištenje stana, bespravni korisnik predmetnog stana. Tužitelj stoga predlaže da Sud prihvati predmetni tužbeni zahtjev kao osnovan te naloži tuženiku iseljenje iz stana u [adresa].

10. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je donio presudu broj Ps- 6/2021-17 od 21. veljače 2023. kojom je odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju preda u posjed stan u [adresa] izgrađen u zgradi podignutoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. stan br. 7 na prvom katu, dvosoban sa spremištem br. 7 u podrumu upisan i opisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] kao etažno vlasništvo tužitelja slobodan od osoba i stvari te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

11. Povodom žalbe tužitelja protiv navedene presude Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici donio je rješenje broj Gž-528/2023-3 od 6. lipnja 2023. kojim je prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ps-6/2021-17 od 21. veljače 2023. i te predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. U obrazloženju citirane odluke višeg suda navodi se da se utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prava ne mogu prihvatiti i s pravom svojom žalbom tužitelj osporava u tom pravcu pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te da je vidljivo da prvostupanjski sud nije ocjenjivao sve dokaze koje su stranke predložile i priložile u pisanom obliku u spis predmeta. Iz ukidbene odluke slijedi da da nakon prouke spisa, kako odredbama ZVDSP-a tako i odredbama Zakona o zbrinjavanju, slijedi da je prvostupanjski sud odbijajući tužbeni zahtjev prije svega počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije dao razloge o odlučnim činjenicama o određenim predanim pisanim dokazima, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje u pravcu da bi tuženik imao pravo na posjed koje sprječava realizaciju tužiteljevog prava i slijedom toga je konačno nepravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 161. ZVDSP-a i članak 163. istog zakona. Navodi se da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud u skladu s ovim rješenjem i uputama iz ovog rješenja cijeli spor raspraviti ocjenjujući sve provedene dokaze, raspraviti spor u pravcu odredaba Zakona o zbrinjavanju – članak 22. stavak 4. al. 1. i 2., te nakon toga u svjetlu odredaba ZV-a – članak 161. i 163. utvrditi na zakonit način da li tuženik ima pravo odbiti predaju posjeda prema članku 163. ZVDSP- a koji zaključak prvostupanjskog suda je za sada neosnovan. Nakon donošenja ukidbene odluke spisu je dodijeljen novi broj te se ponovljeni postupak vodio pred ovim sudom pod brojem predmeta P-381/2023.

12. Protiv tog rješenja tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio svojim rješenjem broj Revd- 3021/2024-2 od 23. prosinca 2024.

13. Na glavnoj raspravi održanoj 10. lipnja 2026. tužitelj po zakonskom zastupniku ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga. Naveo je i da prema saznanjima od 3. lipnja 2026. dobivenim od Uprave za stambeno zbrinjavanje, Područne službe Vukovar tuženik nema sklopljen ugovor o najmu predmetnog stana s tužiteljem kao vlasnikom stana. Također prema saznanjima od Uprave za stambeno zbrinjavanje, Područne službe Vukovar odnosno njihovog očitovanja od 3. lipnja 2026. zaprimljenog putem mail-a upravni postupak kod vukovarsko-srijemske županije u kojem se odlučuje o pravu na stambeno zbrinjavanje tuženika najmom stana u vlasništvu tužitelja još nije pravomoćno završen.

13.1. Tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom postupka i da mu do današnjeg dana nitko nije ni ponudio sklapanja ugovora o najmu predmetnog stana. Tužitelj je naveo da je tuženik na sklapanje Ugovora o najmu stana upućen od strane Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj Klasa UP/I-371-02/20-02/42, UR. broj 2196/1-06-21-34 od 25. ožujka 2021. dakle tuženik je kroz svo ovo razdoblje imao mogućnost da poduzme pravne radnje kojima bi legalizirao posjed predmetnog stana a to nije učinjeno. Tuženik navodi da je posjed stana legaliziran još 2007. godine na temelju zapisnika o primopredaji stana, a da je njemu predmetni stan darovan od strane tijela kojem je podnio zahtjev još 2004. godine te da mu nije ponuđeno sklapanje ugovora o najmu stana nego mu je stan dan besteretno, te je samo formalno trebalo provesti prijenos vlasništva na njegovo ime kada se tužitelj uknjiži kao vlasnik tog stana. Uknjižavanje je napravljeno 2015. temeljem prijedloga Tehnostana Vukovar i priloženog elaborata etažiranja predmetne zgrade. Navodi da je i dalje tražio s tužiteljem sklapanje Ugovora o darovanju predmetnog stana, no to je odbijeno te tuženik moli zakonskog zastupnika tužitelja da se izjasni o tome prihvaća li nagodbu predloženu u danas predanom podnesku. Zakonski zastupnik tužitelja kratko odgovara da nagodbu ne prihvaća.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posebni izvadak suvlasnički udio redni broj 7 (list 3 spisa), službenu zabilješku od 14. srpnja 2015. (list 4 spisa), očitovanje tuženika od 19. rujna 2016.(list 5 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-9 spisa), preslik osobne iskaznice na ime tuženika (list 11 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar Klasa: UP/I-551-06/15-28/116, Ur. broj: 2196-127-03/38-15-6 od 16. listopada 2015. (list 15 spisa), zahtjev za izdavanje zemljišno knjižnih pismena (list 16 spisa), zapisnik o primopredaji sastavljen 17. siječnja 2007. (list 18 spisa), ispis otvorenih stavki za toplinsku energiju za razdoblje od 01. lipnja 2014. do 31. svibnja 2015., nagodbu br. N-DO-230/2015-7 od 16. listopada 2015. (list 19 spisa), potvrdu o zaprimljenoj uplati (list 20 spisa), ponudu za sklapanje ugovora o darovanju nekretnina i odgovor (list 34 spisa), zahtjev za izdavanje zemljišno knjižnih pismena i službenih pismena (list 35 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 36 spisa), uvid u JRO MUP RH za CE (list 37 spisa), uvid u JRO MUP RH za tuženika KE (list 38 spisa),rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj od 25. ožujka 2021.g. (list 58-61 spisa), dokumentaciju predanu na ročištu održanom 10. lipnja 2026. od strane tuženika (list 306-337).

15. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed stana u [adresa] izgrađen u zgradi podignutoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. stan br. 7 na prvom katu, dvosoban sa spremištem br. 7 u podrumu upisan i opisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] kao etažno vlasništvo tužitelja slobodan od osoba i stvari.

17. Nesporno je da je Republika Hrvatska vlasnik predmetnog stana, a da je tuženik u posjedu predmetnog stana.

18. Između stranaka je sporno ima li tuženik valjani pravi temelj za posjedovanje predmetne nekretnine i je li dužan predati posjed predmetne nekretnine tužitelju. Sporna je osnovanost tuženikovih prigovora preuranjenosti tužbe i nedostatka aktivne legitimacije.

19. Uvidom u službenu zabilješku od 14. srpnja 2015. (list 4 spisa) utvrđeno je da je na adresi predmetne nekretnine provedena terenska provjera po djelatniku Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Službe regionalnog ureda u Vukovaru kojom prilikom taj djelatnik nije na navedenoj adresi zatekao nikoga, te je napomenuo da je obavljenog razgovora s predstavnikom stanara ČE saznao da tuženik ne živi i ne boravi u tom stanu nego ima podstanare studente.

20. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-9 spisa) utvrđeno je da je tužitelj prije podnošenja tužbe uputio zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku u kojem je naveo da tuženik nema suglasnost za stambeno zbrinjavanje niti zaključen ugovor o najmu predmetnog stana.

21. Uvidom u očitovanje tuženika od 19. rujna 2016.(list 5 spisa) utvrđeno je da je tuženik povodom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 16. lipnja 2016. naveo da koristi predmetni stan i da je de facto njegov vlasnik, da su od stupanja u posjed tog stana on i njegova obitelj redovito podmirivali režije, a da kada je postao "socijalni slučaj" da je te sve troškove dužan plaćati Grad Vukovar. Tvrdi da postoje uvjeti da mu se predmetni stan daruje. Na listu 34 spisa nalazi se isti taj podnesak, a na poleđini toga lista odgovor tužitelja od 6. listopada 2016. koji je također pročitan u dokaznom postupku te iz kojega slijedi da da njegova ponuda nije prihvaćena.

22. Uvidom u presliku osobne iskaznice na ime tuženika (list 11 spisa) utvrđeno je da je ista bila izdana 3. travnja 2012., i da je rok do kojeg vrijedi 3. travnja 2022. i da je tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Iz navedenoga slijedi kako je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi različitoj od adrese na kojoj se nalazi stan koji je predmet ovog postupka.

23. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar Klasa: UP/I-551-06/15- 28/116, Ur. broj: 2196-127-03/38-15-6 od 16. listopada 2015. (list 15 spisa) utvrđeno je da je tuženiku kao samcu priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100% osnovice počevši od dana 16. srpnja 2015. Navedeno rješenje adresirano je tuženiku na adresu [adresa].

24. Uvidom zahtjev za izdavanje zemljišno knjižnih pismena (list 16 spisa) utvrđeno je da je tuženik taj zahtjev podnio Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda te u istom zatražio presliku povijesnog izvatka iz ZK i KPU za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] i to za česticu u cijelosti i za posebne dijelove koje čine stanovi broj 3,7 i 10 te ovjerene preslike pismena po kojima je RH i njezini pravni sljednici stekli i upisali svoje vlasništvo zgrade i navedenih stanova kao njezinih posebnih dijelova.

25. Uvidom u zapisnik o primopredaji sastavljen 17. siječnja 2007. (list 18 spisa) utvrđeno je da je Republika Hrvatska, Ministarstvo mora turizma, prometa i razvitka, Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice predala predmetni stan na korištenje PE – supruzi tuženika koja je bila nazočna primopredaji te da su kao korisnici navedeni ona, tuženik te članovi njihove obitelji FE, ĐE, CE i OE. U tom zapisniku je navedeno da je stan predan u posjed PE bez valjane isprave uz naznaku da je "izdavanje u tijeku".

26. Uvidom u ispis otvorenih stavki za toplinsku energiju za razdoblje od 01. lipnja 2014. do 31. svibnja 2015. te nagodbu br. N-DO-230/2015-7 od 16. listopada 2015. (list 19 spisa) te potvrdu o zaprimljenoj uplati (list 20 spisa),utvrđeno je da je Republika Hrvatska kao vlasnik predmetnog stana s Tehnostan d.o.o. [adresa] sklopila nagodbu kojom je priznala dug za isporučenu toplinsku energiju u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2015. u stanu u [adresa] koji koristi LE s članovima obitelji a od kojeg se u ovršnom postupku Tehnostan d.o.o. nije uspio namiriti pa se RH obvezala i isplatila dug Tehnostanu d.o.o. [adresa].

27. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 36 spisa) utvrđeno je da se radi o kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 21 u [adresa]. i dvor. sa 880 m2 i da je kao vlasnik iste upisana ŠE, r. L, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

28. Uvidom u JRO MUP RH za CE (list 37 spisa) utvrđeno je da je ista umrla **.**.2014. i da je od 12. prosinca 1985. do 5. veljače 2014. imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

29. Iz podataka JRO MUP RH za tuženika KE (list 38 spisa) utvrđeno je da je isti imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 18. ožujka 2022. do 19. svibnja 2016., a da od 19. prosinca 2017. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

19. Uvidom u rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj od 25. ožujka 2021.g. (list 58-61 spisa) utvrđeno je da je istim rješenjem odlučeno da tuženik ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana u državnom vlasništvu u [adresa], broj stana 7, kat 1 u stambenoj površini od 60,50 m2, da će tuženik (kao korisnik stana) sklopiti sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje ugovor o najmu sukladno propisima o najmu stanova.

20. Tuženik je na ročištu od 10. lipnja 2026. predao dokumentaciju (list 306- 337) koju je sud pročitao u dokaznom postupku jer se ista odnosi na dokumentaciju koja već postoji u spisu, ali i na određenu dokumentaciju koja je nastala nakon zaključenja pripremnog ročišta, a radi se o postupku ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje tuženika u predmetnom stanu koji se vodi pred Vukovarsko-srijemskom županijom.

20.1. Naime, nakon donošenja rješenja Vukovarsko-srijemske županije Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj od 25. ožujka 2021.g. (list 58-61 spisa) tuženik je podnio žalbu 12. travnja 2021. (list 3196-319 spisa) povodom koje je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Služba za drugostupanjski postupak, posebna prava i upravni nadzor 3. prosinca 2021. donijela rješenje KLASA: UP/II-371-01/21-04-13, Urbroj: 510-05-01/01-21-04 (list 320-323 spisa) kojim je poništila rješenje Vukovarsko-srijemske županije Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj od 25. ožujka 2021. i predmet vratila u ponovni postupak.

20.2. Nakon toga je Vukovarsko srijemska županija, Upravni odjel za gospodarstvo i održivi razvoj donijela rješenje KLASA: UP/I-371-02/20-02/42, Urbroj: 2196-06-24-64 od 21. lipnja 2024. (list 324-328 spisa) kojim je riješila da LE ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi na adresi [adresa]., kat: 1, stan broj 7, površine 60,50 m2, te da će temeljem izvršnosti ovog rješenja korisnik prava na stambeno zbrinjavanje sklopiti s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ugovor o najmu stana sukladno propisima o najmu stana.

20.3. Protiv tog rješenja LE podnio je žalbu od 22. srpnja 2024. (list list 330-332 spisa) koju je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine odbilo kao neosnovanu svojim rješenjem broj KLASA: UP/II-371-01-24-11/47, Urbroj: 531-03-25-2 od 23. srpnja 2025. (list 333-337 spisa). Iz obrazloženja tog rješenja slijedi da je prvostupanjsko tijelo postupilo po smjernicama za ponovljeni postupak te ocjenom svih izvedenih dokaza utvrdilo da nema zapreke da se LE utvrdi pravo na stambeno zbrinjavanje u predmetnom stanu, te da se na temelju izvršnog rješenja o utvrđenom pravu s korisnikom sklapa ugovor o najmu, a da korisnik stana odnosno najmoprimac pod određenim uvjetima ima pravo na darovanje ili otkup stana pa da će LE imati mogućnost ostvariti pravo na darovanje ukoliko se utvrdi da su za to ispunjeni uvjeti prema članku 27. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, za što prethodno treba podnijeti zahtjev.

20.4. Protiv te odluke LE je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Osijeku podnošenjem tužbe od 16. rujna 2015. (list 308-311 spisa) koja je na tom sudu zaprimljena 19. rujna 2025. kako slijedi iz povratnice na listu 311 spisa.

21. Odredbom članka 22. stavak 4. al. 1. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine br. 106/2018, 98/2019, 82/2023, 151/2025) korisnik iz članka 7. točka 1. ovog zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam kad Ministarstvo utvrdi da: korisnik i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada, uz uvjet da je o tome obavijestio nadležnu Područnu službu Ministarstva i o tome priložio odgovarajuću dokumentaciju. Okolnosti iz ovoga podstavka mogu opravdano trajati najduže pet godina, a prema članku 22. stavak 4. al. 2. toga Zakona korisnik iz članka 7. točka 1. ovog zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam kad Ministarstvo utvrdi da stambenu jedinicu ili njezin dio daju u podnajam odnosno ne koriste ju za stanovanje kako je to predviđeno tom odredbom.

22. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da u granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

23. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari dok su odredbom čl. 162. st. 1. određene pretpostavke koje tužitelj kao vlasnik stvari mora dokazati da bi se udovoljilo njegovom zahtjevu.

23.1. Tako prema čl. 162. st. 1. ZVDSP vlasnik prije svega mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

24. Nadalje, prema čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

25. Ocjenjujući izvedene dokaze svaki pojedinačno te u njihovoj ukupnosti, odnosno dovodeći ih u vezu s drugim dokazima sukladno čl. 8. ZPP-a, te odredbama zakona, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

26. Naime, kako je već ranije navedeno u postupku je nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana i da je tuženik posjednik istoga stana.

27. S obzirom da je sporan pravni temelj posjedovanja, sud je sagledao sve dokaze u njihovoj ukupnosti te uz primjenu citiranih zakonskih odredbi utvrdio da tuženik do danas nema valjani pravni temelj posjedovanja predmetnoga stana radi čega se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim.

28. Naime, iz službene zabilješke na listu 4 spisa, a koja je sačinjena od strane ovlaštene osobe javnopravnog tijela u postupku provjere korištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu utvrđeno je da na adresi predmetnoga stana u [adresa] dana 14. srpnja 2015. službena osoba Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje nije zatekla nikoga i da je od predstavnika stanara saznala da LE ne koristi taj stan nego ima podstanare studente. Sud cijeni navedenu bilješku kao istinitu i vjerodostojnu te iz navedene zaključuje kako je tuženikovo postupanje protivno citiranoj odredbi čl. 22. st.4. al. 4 Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima iz čega bi proizlazilo da gubi pravo na stambeno zbrinjavanje.

28.1. Pored toga, iz rješenja Centra za socijalnu skrb od 16. listopada 2015. utvrđeno je da je to rješenje poslano tužitelju na adresu [adresa], a da je u rješenju kao njegova adresa navedena [adresa] (na kojoj je imao prijavljeno prebivalište do 19. svibnja 2016). Iz navedenoga je vidljivo da je tuženik, osim stana koji je predmet postupka, koristio i druge nekretnine te da nije predmetni stan koristio za stanovanje sukladno zakonskim odredbama.

29. S druge strane, u upravim postupcima vođenim pred Vukovarsko- srijemskom županijom, Upravnim odjelom za gospodarstvo i održivi razvoj doneseno je rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj od 25. ožujka 2021.g. (list 58-61 spisa) kojim je odlučeno da tuženik ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana u državnom vlasništvu u [adresa], broj stana 7, kat 1 u stambenoj površini od 60,50 m2, da će tuženik (kao korisnik stana) sklopiti sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje ugovor o najmu sukladno propisima o najmu stanova. Nakon žalbe LE protiv toga rješenja i ponovljenog postupka doneseno je rješenje Vukovarsko srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-371-02/20-02/42, Urbroj: 2196-06-24-64 od 21. lipnja 2024. (list 324-328 spisa) kojim je odlučeno da LE ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi na adresi [adresa]., kat: 1, stan broj 7, površine 60,50 m2, te da će temeljem izvršnosti ovog rješenja korisnik prava na stambeno zbrinjavanje sklopiti s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ugovor o najmu stana sukladno propisima o najmu stana. Protiv tog rješenja LE podnio je žalbu od 22. srpnja 2024. (list 330-332 spisa) koju je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine odbilo kao neosnovanu svojim rješenjem broj KLASA: UP/II-371-01-24-11/47, Urbroj: 531-03-25-2 od 23. srpnja 2025. te je u tijeku upravni spor pred Upravnim sudom u Osijeku povodom tužbe LE.

30. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o stambenom zbrinjavanju Ministarstvo sklapa ugovor o najmu s korisnikom koji se stambeno zbrinjava sukladno članku 7. točkama 1. i 2. ovoga Zakona, na temelju izvršnog rješenja o utvrđenom pravu na stambeno zbrinjavanje.

31. Iz navedenoga slijedi da tuženik još uvijek nije sklopio Ugovor o najmu predmetnoga stana, a što je i sam potvrdio tijekom ovoga postupka. Naime, tuženik tijekom postupka iznosi navode o tome kako ima pravo na darovanje predmetnoga stana, no takve navode nije ničime potkrijepio, a tužitelj je odbio s njim sklopiti nagodbu kojom bi mu darovao predmetni stan. Dakle, tuženik odbija sklopiti Ugovor o najmu predmetnoga stana kojim bi legalizirao svoj posjed predmetnoga stana, te uslijed njegova stava da mu pripada pravo na darovanje tog stana, ulaže pravne lijekove protiv rješenja kojim je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje i u kojima je upućen da sklopi Ugovor o najmu stana.

32. Naime, iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je predmetni stan u vlasništvu Republike Hrvatske te da ga tuženik koristi bez valjane pravne osnove. Nesporno je da je u upravnom postupku doneseno pravomoćno rješenje kojim je tuženiku priznato pravo na stambeno zbrinjavanje. Međutim, istim je rješenjem određeno da će se nakon njegove izvršnosti sklopiti ugovor o najmu stana, kao i da je korisnik dužan useliti u stan u roku od 30 dana od uvođenja u posjed na temelju sklopljenog ugovora o najmu stana. Iz navedenoga proizlazi da samo rješenje ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava na posjed predmetnog stana, već je za nastanak najamnog odnosa bilo potrebno sklapanje ugovora o najmu.

33. Budući da ugovor o najmu predmetnoga stana do danas nije sklopljen, tuženik nije stekao pravo koristiti niti držati predmetni stan u posjedu. Samo postojanje upravnog rješenja kojim je priznato pravo na stambeno zbrinjavanje ne daje tuženiku neposredno pravo na posjed stana niti zamjenjuje ugovor o najmu koji je, prema sadržaju samog rješenja, bio pretpostavka za zasnivanje najamnog odnosa.

34. Također, nisu osnovani ni navodi tuženika da bi zapisnik o primopredaji sastavljen 17. siječnja 2007. (list 18 spisa) bio valjana pravna osnova za korištenje stana s obzirom na to da je stan predan u posjed PE bez valjane isprave uz naznaku da je "izdavanje u tijeku".

35. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga što isti nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina za navesti je da je takav prigovor neosnovan. Naime, tužitelj je vlasnik predmetnoga stana te sukladno čl. 161. st. 1. ZVDSP ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao neosnovan.

36. U odnosu na tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe valja reći da je tužiteljevo pravo vlasništva predmetnoga stana pravo koje je nesporno i koje postoji te da je sukladno čl. 161. ZVDSP kao vlasnik stana u svakom trenutku ovlašten tražiti predaju u posjed predmetnoga stana od posjednika, posebice s obzirom da tuženik u ovom postupku nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) sukladno čl. 163. ZVDSP.

37. Slijedom navedenoga, tuženik predmetni stan koristi bez valjane pravne osnove, pa vlasnik stana, na temelju odredbe članka 161. ZVDSP ima pravo zahtijevati predaju stana u svoj neposredni posjed od osobe koja ga drži bez pravne osnove. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude.

38. O troškovima tužitelja odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), kao i to da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, te su zbog toga tužitelju zastupanom po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru priznati kao potrebni i nužni i to trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7. t. 2. OT sa 250 bodova, te trošak sastava žalbe od 30. travnja 2023. prema Tbr. 10. t. 2. OT sa 100 bodova, odnosno ukupno 350 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 700,00 eura.

39. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 16. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem zakonskog zastupnika ODO u Vukovaru

2. Tuženiku