Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-68/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici MDF, zaposlenici Sindikata, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2025., broj Pr-122/2023-16, 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaćenjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2025., broj Pr-122/2023-16 i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, isplatiti tužitelju MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 967,71 eura neto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose:
- na iznos od 6,69 eura od 16.08.2019.g. do isplate
- na iznos od 33,24 eura od 16.09.2019.g. do isplate
- na iznos od 34,82 eura od 16.10.2019.g. do isplate
- na iznos od 33,47 eura od 16.11.2019.g. do isplate
- na iznos od 33,91 eura od 16.12.2019.g. do isplate
- na iznos od 22,74 eura od 16.01.2020.g. do isplate
- na iznos od 21,75 eura od 16.02.2020.g. do isplate
- na iznos od 28,87 eura od 16.03.2020.g. do isplate
- na iznos od 38,49 eura od 16.04.2020.g. do isplate
- na iznos od 29,74 eura od 16.05.2020.g. do isplate
- na iznos od 36,66 eura od 16.06.2020.g. do isplate
- na iznos od 34,99 eura od 16.07.2020.g. do isplate
- na iznos od 38,49 eura od 16.08.2020.g. do isplate
- na iznos od 36,66 eura od 16.09.2020.g. do isplate
- na iznos od 20,99 eura od 16.10.2020.g. do isplate
- na iznos od 38,49 eura od 16.11.2020.g. do isplate
- na iznos od 34,82 eura od 16.12.2020.g. do isplate
- na iznos od 36,82 eura od 16.01.2021.g. do isplate
- na iznos od 34,82 eura od 16.02.2021.g. do isplate
- na iznos od 38,49 eura od 16.03.2021.g. do isplate
- na iznos od 38,49 eura od 16.04.2021.g. do isplate
- na iznos od 36,74 eura od 16.05.2021.g. do isplate
- na iznos od 36,66 eura od 16.06.2021.g. do isplate
- na iznos od 19,24 eura od 16.07.2021.g. do isplate
- na iznos od 38,49 eura od 16.08.2021.g. do isplate
- na iznos od 36,74 eura od 16.09.2021.g. do isplate
- na iznos od 34,99 eura od 16.10.2021.g. do isplate
- na iznos od 32,99 eura od 16.11.2021.g. do isplate
- na iznos od 34,99 eura od 16.12.2021.g. do isplate
- na iznos od 23,43 eura od 16.01.2022.g. do isplate
i to do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2025., broj Pr- 122/2023-16, nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, isplatiti tužitelju MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 967,71 eura neto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate, a kako proizlazi iz točke I. izreke navedene presude, a točkom II. izreke presuđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga, odnosno, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tuženik ponavlja tvrdnje koje je iznosio i tijekom postupka, da tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka budući je izjavu o mjestu stanovanja predao tuženiku 17. prosinca 2021. i od tada mu tuženik i isplaćuje naknadu za troškove prijevoza. Navodi dalje da za utuženo razdoblje nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu takove naknade (udaljenost mjesta stanovanja od mjesta rada više od 2 km i podnošenje izjave o mjestu stanovanja). Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelju pripada naknada za prijevoz u utuženom periodu kad tada nisu bili ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu putnih troškova, a to obzirom tužitelj nije dostavio izjavu o mjestu stanovanja za utuženo razdoblje. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije znao koja su njegova prava iako je i sam tužitelj iskazao da je već temeljem ranijeg zaposlenja znao kako se ostvaruju troškovi prijevoza kod tuženika. Pravo na naknadu za prijevoz svaki radnik tuženika ostvaruje na način kako je to propisano Kolektivnim ugovorom tuženika, a uvjet za ostvarivanje tog prava tužitelj nije ostvario do dana 17.12.2021. kako je to utvrđeno u ovom postupku pa je stoga izreka presude nezakonita i suprotna utvrđenim činjenicama tijekom postupka. Tuženik navodi da on kao poslodavac je obvezan participirati u troškovima prijevoza samo onom radniku koji poslodavcu dostavi potpisanu izjavu o adresi stanovanja. Izjavom o adresi stanovanja radnik pod punom građanskom i materijalnom odgovornošću dokazuje da su podaci iz izjave u cijelosti točni. Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naložiti tužitelju da tuženiku u roku od 8 dana isplati trošak parničnog postupka s osnove eventualnih sudskih pristojbi prema odmjeri suda, podredno vratiti spis prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 – dalje: ZPP), na postojanje apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem iste bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda, a tuženik u žalbi ne upućuje kojom bi bitnom povredom odredbe članka 354. stavak 2.
ZPP-a, bila zahvaćena pobijana presuda.
Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke po njenom zahtjevu, ali nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio.
6. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada i obrnuto za razdoblje od srpnja 2019. do prosinca 2021. sukladno odredbi članka 53. odnosno članka 54. Kolektivnog ugovora za radnike HP
– Hrvatske pošte d.d. iz 2014. do 2017. (dalje KU).
7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika,
- da se na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske Pošte d.d. ,
- da je mjesto stanovanja tužitelja [adresa],
- da je adresa rada [adresa],
- da je najkraća udaljenost između mjesta stanovanja i mjesta rada veća od 2 km,
- da tuženik u utuženom razdoblju tužitelju nije isplaćivao naknadu za prijevoz,
- da za utuženo razdoblje tužitelj nije tuženiku predao izjavu o adresi stanovanja,
- da nije sporna visina tužbenog zahtjeva.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbenom stadiju sporno je ima li tužitelj za utuženo razdoblje od srpnja 2019. do prosinca 2021. pravo na utuženu naknadu troškova prijevoza u visini određenoj KU, budući nije dostavio izjavu o mjestu stanovanja te ima li pravo na isplatu naknade za prijevoz, odnosno, sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva.
9. Prema članku 53. stavak 1. odnosno članku 54. stavak 1. KU-a koji su bili u primjeni u utuženom razdoblju, poslodavac participira radniku u mjesečnim troškovima prijevoza ako udaljenost od adrese stanovanja radnika (mjesto i adresa prebivališta/boravišta od kojeg radnik redovito dolazi na posao) do adrese rada (mjesto i adresa poštanskog ureda ili druge organizacijske jedinice poslodavca) 2 km ili više (dalje troškovi prijevoza), a stavkom 2. istog članka određeno da se participacija iz stavaka 1. ovog članka odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja HAK-a kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike. Ako radnik na djelu puta od adrese stanovanja do adrese rada koristi trajektne ili druge brodske linije taj dio puta ne uračunava se u udaljenosti od adrese stanovanja do adrese rada, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je poslodavac obvezan participirati troškovima prijevoza samo onom radniku koji poslodavcu dostavi potpisanu izjavu o adresi stanovanja iz koje je razvidno da je pješačka udaljenost od adrese stanovanja radnika do adrese rada 2 km ili više, kojom izjavom radnik pod punom građanskom i materijalnom odgovornošću potvrđuje da su podaci iz izjave u cijelosti točni, a prema stavku 4. poslodavac nije obvezan participirati u troškovima prijevoza ako podaci iz dostavljene izjave o adresi stanovanja nisu točni ili se podaci iz dostavljene izjave promjene, a radnik poslodavcu ne dostavi izjavu o promjeni adrese stanovanja čiji sadržaj udovoljava uvjetima iz stavka 3. ovog članka.
10. Iz sadržaja spisa proizlazi da se tužitelj u tužbi pozvao na citirane odredbe KU i da mu tuženik nije isplatio troškove putovanja za utuženo razdoblje, iako je udaljenost između mjesta rada i stanovanja veća od 2 km prilažući ugovor o radu s time da se prema odredbi članka 11. poslodavac obvezao isplaćivati mu pripadajuće naknade u visini utvrđene KU i Pravilnikom o radu.
11. Tuženik je u odgovoru na tužbu porekao osnovu i visinu zahtjeva tužitelja pozivajući se i na citiranu odredbu o obvezi tužitelja na dostavu izjave o adresi stanovanja, a koju izjavu tužitelj za utuženo razdoblje nije dostavio (iskaz tužitelja i svjedoka GD).
12. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prema stavu ovoga suda, tužitelj na kojem je teret dokaza sukladno odredbi članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP-a, nije dokazao da je tuženiku dostavio izjavu u mjestu stanovanja za utuženo razdoblje pa nisu ispunjene pretpostavke iz citiranih odredbi KU. Sukladno odredbi članka 54., odnosno članka 53. stavak 3. KU poslodavac je u obvezi participirati u troškovima prijevoza samo onom radniku koji poslodavcu dostavi potpisanu izjavu o adresi stanovanja iz koje je razvidno da je pješačka udaljenost od adrese stanovanja radnika do adrese rada 2 km ili više, a prema čijem sadržaju pod građanskom i materijalnom odgovornošću potvrđuje da su dati podaci točni pa je takva izjava uvjet da bi radnik mogao ostvariti to pravo.
13. Tvrdnje tužitelja da je tuženik imao saznanje o njegovoj adresi i da mu je ranije isplaćivao naknadu troškova prijevoza prije prekida radnog odnosa i zaključenja novog ugovora o radu ne potvrđuju ispunjenost pretpostavki iz citiranih odredbi KU, pa je zaključak ovog suda da tužitelj na kojem je teret dokaza ispunjenosti pretpostavki za ostvarivanje prava na isplatu naknade prijevoza od poslodavca, nije dokazao.
14. Stoga je žalba tuženika prihvaćena, a pobijana presuda preinačena na temelju odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a.
U Karlovcu 16. srpnja 2026.
Sudac
Vesna Britvec
