Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-29/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-6486/2021-21 od 5. prosinca 2025., dana 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I . Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-6486/2021-21 od 5. prosinca 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-6486/2021-21 od 5. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem dijelu tužiteljici nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 952,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnove naknada parničnog troška sastava odgovora na žalbu isplati iznos od ukupno 187,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 610,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama točno navedenim u ovoj točki izreke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je iznos sadržan u dosuđenom bruto iznosu. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 952,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i to na račun punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se račun vodi kod OTP banke d.d. pod brojem: IBAN: [broj bankovnog računa].
2.1. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP). Tuženik u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine (u dosuđujućem dijelu) i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude također podnijela žalbu, no ona je podnosi samo u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke, i to baš u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 952,50 eura. Konkretno tužiteljica smatra kako joj je prvostupanjski sud trebao priznati i dosuditi i parnični trošak zastupanja na ročištu na kojem je prvostupanjska presuda objavljena.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika, dok tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.
4.1. Žalba tuženika je osnovana.
4.2. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće i naknade plaće, a koja joj prema njezinom mišljenju pripada za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. kolovoza 2024. i one koja joj je u tom razdoblju stvarno isplaćena, a koja razlika ukupno da iznosi 610,09 eura (bruto) sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznosi su joj dosuđeni u točki I. izreke. Također predmet razmatranja drugostupanjskog suda su pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude.
6.1. U ovom postupku bilo je sporno je li tužiteljici za predmetno razdoblje pripada pravo na dodatak na povećanu plaću zbog posebnih uvjeta rada, a ovo na temelju odredbe članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18., 35/19., 78/19. i 92/19., 56/20., 3/23., 68/23. i 35/24., dalje KU). Također sporno je bilo i to je li tuženik u spornom razdoblju uvećao plaću tužiteljici za rad noću, blagdanima, subotama i nedjeljama (članci 49. i 50. KU - a). Pravo na uvećanje plaće propisano je na i temelju odredbe članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR), koje zakonske odredbe reguliraju pravo na povećanu plaću.
6.2. Isto tako bilo je sporno je li tuženik u predmetnom razdoblju morao isplatiti tužiteljici i naknadu bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a koja da joj također djelomično nije isplaćena. U tom kontekstu je za napomenuti kako je naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirana odredbom članka 81. ZR-a, kao i odredbama članka KU-a. Nadalje odredbom članka 95. stavak 1. ZR-a reguliran je institut naknade plaće za razdoblje u kojem radnik iz opravdanih razloga ne radi.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je u predmetnom razdoblju tužiteljica radila kod tuženika kao poslodavca kao administrativni referent i to baš u Klinici za unutarnje bolesti. Nadalje, kao odlučnu činjenicu prvostupanjski je sud utvrdio kako tuženik u predmetom razdoblju (od 1. lipnja 2016. do 31. kolovoza 2024.) nije isplatio tužiteljici plaću i naknadu plaće po već navedenim osnovama (na temelju odredbi KU-a i ZR-a) u ukupnom bruto iznosu od 610,09 eura. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud visinu neisplaćene plaća i naknade plaće tužiteljici od strane tuženika utvrdio na temelju stručnog, nepristranog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja Marijana Jovića, stalnog sudskog vještaka za financije koje je nalaz i mišljenje izradio 3. rujna 2025.
9. U svezi pitanja je li prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, za reći je slijedeće. U sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 st. 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
10.1. Tuženik u žalbi posebno ističe (to je zapravo i jedini konkretni žalbeni razlog u odnosu na točki I. izreke prvostupanjske presude) kako tužiteljica nakon 25. ožujka 2023. nije mogla ostvariti dodatke za posebne uvjete rada (članak 55. KU-a), pa da je tužbeni zahtjev u ovom dijelu neosnovan. Naime tuženik ističe kako se KU u odnosu na ovaj dodatak prestao primjenjivati od 25. ožujka 2023., a ovo na temelju odredbe članka 1. stavka 5. Odluke o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem građanskih kolektivnih ugovora ("Narodne novine" br. 35/24., dalje Odluka)
10.2. No, iako bi iz ove Odluke proizlazilo kako radnik (tužiteljica) nema pravo na uvećanje plaće – dodatak, radi posebnih uvjeta rada, i to nakon 25. ožujka 2023., žalbeni razlog tuženika je neosnovan. Naime prvostupanjski sud nije ni dosudio tužiteljici uvećanje plaće s osnova ovog dodatka nakon ožujka 2023. Iz predmetnog nalaza i mišljenja od 3. rujna 2025., a na kojem prvostupanjski sud i temelji svoju presudu, razvidno je kako tužiteljici nije obračunat nikakav dodatak na plaću nakon ožujka 2024. Konkretno zadnji dodatak na plaću radi posebnih uvjeta rada tužiteljica je ostvarila za mjesec veljaču 2020. i to u bruto iznosu od 10,18 eura.
11. U svezi osnovanosti zahtjeva za uvećanje plaće tužiteljici radi posebnih uvjeta rada (i za razdoblje prekovremenog rada) za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguran ja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“
12.1. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude i to u dosuđujućem dijelu od 952,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, pa je i u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.
12.2. Posebno je za istaknuti kako je žalbeni razlog tuženika da je neosnovano dosuđeno da se parnični trošak isplati tužiteljici baš na bankovni račun njezine punomoćnice također neosnovan. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći „od protivne stranke primiti dosuđene troškove.“ Iz punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćnici, Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, za zastupanje u ovom postupku, jasno je navedeno kako ju je ovlastila „da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde“. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku da parnični trošak u visini od 952,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (koji je dosuđen tužiteljici) isplati baš na bankovni račun njezine punomoćnice - odvjetnice, a kako je to točno navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.
13. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
14. Tužiteljica u žalbi navodi kako joj prvostupanjski sud nezakonito nije dosudio parnični trošak zastupanja na ročištu za objavu presude koje je održano 5. prosinca 2025. S tim u svezi je za reći kako je odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Iz spisa je razvidno kako tužiteljica nije zahtijevala, prije donošenja odluke o parničnom trošku, naknadu ovog troška (zastupanja na ročištu za objavu). Stoga je prvostupan jski sud pravilno postupio kada tužiteljici nije dosudio parnični trošak za ovu parničnu radnju. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
15. Kako sastav odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška ovog podneska trebalo odbiti kao neosnovanog. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.
U Splitu 16. srpnja 2026.
Nacrt presude izradio sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
