Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-19/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to mr. sc. Ivane Erceg Ćurić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te Mirjane Rubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice XVIII Gimnazije iz Zagreba, Mesićeva 35, OIB: 68540752075, zastupane po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetnika u Zagrebu, radi uznemiravanja i dr., odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 416/2019-51 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 416/2019-51 od 26. rujna 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje:

1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev. U točki I. tužbenog zahtjeva tužiteljica je zahtijevala utvrđenje da je tuženica propustila poduzeti mjere radi zaštite tužiteljice, od povrede dostojanstva, časti i ugleda te radi zaštite od uznemiravanja. Nadalje, u točki II. tužbenog zahtjeva tužiteljica je zahtijevala da sud naloži tuženici da poduzme mjere radi zaštite tužiteljice od nastavka povrede dostojanstva časti i ugleda te radi zaštite od uznemiravanja. Također tužiteljica je zahtijevala utvrđenje da je tuženica odgovorna naknaditi joj svu štetu nastalu uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda, te radi uznemiravanja (točka III. tužbenog zahtjeva). Konačno, tužiteljica je zahtijevala (točka IV. tužbenog zahtjeva) i isplatu iznosa od 11.281,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.2. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tužiteljici da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženici iznos od 3.375,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog, kako navodi, svih žalbenih razloga, dakle zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25 dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako se nalaze u radnom odnosu i to tužiteljica kao radnica s jedne strane, a tuženica kao poslodavac s druge strane. Također je nesporno kako je tužiteljica kod tuženice zaposlena na radnom mjestu voditeljice računovodstva. Tužiteljica u tužbi navodi čitav niz činjenica na temelju kojih zaključuje kako je bila uznemiravana, odnosno psihički zlostavljana i ponižavana od strane tuženice (odnosno njezinih djelatnika) na radnom mjestu na koji način da su joj povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled. S tim u svezi višekratno navodi kako je od strane tuženice nad njome, kontinuirano i u dužem razdoblju provođen mobing. Pored toga tužiteljica ističe kako je postupanjem tuženice i diskriminirana i to baš „na području rada i radnih uvjeta“.

6. No, prije svega, odnosno raspravljanja o tome je li tuženica (odnosno djelatnici tuženice) uznemiravala tužiteljicu na način da bi se takvo njezino postupanje moglo podvesti pod pojam mobinga u svezi sa odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR), te da li u postupanju tuženice prema tužiteljici bilo diskriminacije u smislu odredbi članaka 1., 2. i 3. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br. 85/12. i 112/12., dalje ZSD) potrebno je bilo razmotriti je li tužbeni zahtjev postavljen na način da bi se po njemu moglo postupati u smislu odredbe članka 186. ZPP-a. Naime pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suđenje. Tužbeni zahtjev mora biti tako određen da presuda kojom je prihvaćen može poslužiti kao ovršna isprava. Ovo znači da u tužbenom zahtjevu mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik treba učiniti.

7. Međutim u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučivao u točkama I., II. i III. izreke nije postavljen na navedeni način, odnosno u suglasju sa odredbom članka 186. ZPP-a. Naime ako tužiteljica traži tužbenim zahtjevom od suda da utvrdi kako je tuženica propustila poduzeti mjere za njezinu zaštitu od uznemiravanja te da poduzme mjere za zaštitu tužiteljice od uznemiravanja, onda je potrebno navesti o kojim se to mjerama konkretno radi (točke I. i II. izreke pobijane presude). Nadalje kada tužiteljica zahtjeva da joj tuženica naknadi svu štetu nastalu uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda, odnosno uznemiravanja, onda treba navesti o kojoj se to šteti radi.

8. No, pored navedenog za reći je i slijedeće. Iako je za primijetiti kako je prvostupanjski sud učinio napor kako bi činjenično stanje točno i potpuno utvrdio, u pobijanoj presudi nije dostatno obrazložio zašto je neke dokaze prihvatio kao vjerodostojne te na njima temeljio svoje zaključke, a neke ne, ovo posebno u odnosu na izvedene dokaze saslušanjem svjedoka. Naime nije dostatno navesti kako su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka te na temelju njihovih kazivanja da proizlaze određene činjenice, ovo posebno u konkretnoj situaciji, kada su svjedoci djelatnici tuženice. Ovo nipošto ne znači da svjedoci – djelatnici tuženice ne mogu vjerodostojno iskazivati na način koji bi govorio u prilog navoda i pravne obrane tuženice, već je samo za naglasiti kako je ocjenu dokaza potrebno provesti kritički i u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

9. Slijedom navedenog po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1- ZPP-a.

10. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka. U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu koji nije postavljen u suglasju sa odredbama članka 186. stavak 1. ZPP-a, razmotriti će primjenu odredbi članka 109. ZPP-a. Također u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje razmotrit će postojanje pretpostavki iz odredbi članka 187. ZPP -a. Nakon toga, a ako budu ispunjenje procesne pretpostavke za meritorno suđenje, prvostupanjski će sud još jednom ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi će izvesti i nove (ako za to postoje procesne pretpostavke) te će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, a vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221. a ZPP -a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

U Splitu 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mr. sc. Ivana Erceg Ćurić