Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-321/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D D iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vanja Peh i Jelena Batarelo, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Negrijeva 6, zastupanom po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pr-68/22-27 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, i potvrđuje presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pr-68/22-27 od 27. ožujka 2024.,

Obrazloženje

1.

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da isplati tužiteljici D D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.044,30 EUR / 136.954,75 kn bruto na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

-na iznos od 805,32 EUR / 6.067,70 kn od 16.03.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 677,79 EUR / 5.106,79 kn od 16.04.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 627,55 EUR / 4.728,31 kn od 16.05.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 726,04 EUR / 5.470,36 kn od 16.06.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 801,89 EUR / 6.041,81 kn od 16.07.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 765,44 EUR / 5.767,22 kn od 16.08.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 690,22 EUR / 5.200,49 kn od 16.09.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 553,18 EUR / 4.167,92 kn od 16.10.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 422,57 EUR / 3.183,83 kn od 16.11.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 679,18 EUR / 5.117,27 kn od 16.12.2019. godine, pa do isplate,

-na iznos od 694,27 EUR / 5.230,95 kn od 16.01.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 773,77 EUR / 5.829,95 kn od 16.02.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 1.086,19 EUR / 8.183,87 kn od 16.03.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 662,79 EUR / 4.993,80 kn od 16.04.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 258,39 EUR / 1.946,83 kn od 16.05.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 352,69 EUR / 2.657,38 kn od 16.06.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 486,28 EUR / 3.663,89 kn od 16.07.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 213,03 EUR / 1.605,09 kn od 16.08.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 462,71 EUR / 3.486,29 kn od 16.09.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 487,89 EUR / 3.676,03 kn od 16.10.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 445,44 EUR / 3.356,14 kn od 16.11.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 509,44 EUR / 3.838,38 kn od 16.12.2020. godine, pa do isplate,

-na iznos od 515,24 EUR / 3.882,10 kn od 16.01.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 476,27 EUR / 3.588,43 kn od 16.02.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 458,46 EUR / 3.454,30 kn od 16.03.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 323,55 EUR / 2.437,81 kn od 16.04.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 389,67 EUR / 3.936,00 kn od 16.05.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 387,83 EUR / 2.922,07 kn od 16.06.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 211,80 EUR / 1.595,83 kn od 16.07.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 188,18 EUR / 1.417,82 kn od 16.08.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 311,52 EUR / 2.347,13 kn od 16.09.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 151,54 EUR / 1.141,77 kn od 16.10.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 181,43 EUR / 1.367,02 kn od 16.11.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 329,04 EUR / 2.479,13 kn od 16.12.2021. godine, pa do isplate,

-na iznos od 165,66 EUR / 1.248,18 kn od 16.01.2022. godine, pa do isplate,

-na iznos od 226,48 EUR / 1.706,40 kn od 16.02.2022. godine, pa do isplate,

-na iznos od 95,67 EUR / 720,80 kn od 16.03.2022. godine, pa do isplate,

-na iznos od 222,11 EUR / 1.673,48 kn od 16.04.2022. godine, pa do isplate,

-na iznos od 227,78 EUR / 1.716,18 kn od 16.05.2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da naknadi tužiteljici D D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu od 2.331,50 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 27. ožujka 2024. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.".

2.

Protiv ove presude žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljici.

Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

Žalba tuženika nije osnovana.

3.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom manje isplaćene plaće za razdoblje od veljače 2019. do travnja 2022. s naslova dodatka na plaću zbog uvjeta rada, dodatak na znanstveni stupanja, posebne uvjete za iznimnu odgovornost, za život i zdravlje ljudi, za naknadu za godišnji odmor i sve to nije obračunato na veliki broj prekovremenih sati.

4.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od veljače 2019. do travnja 2022., i to s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

4.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

4.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018.

4.3. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za sve ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike, na temelju odredbe 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, kao i temeljem odredbe članka 58. stavka 9. KU/2013., odnosno odredbe članka 49. stavka 9. i 10. TKU/2017., kojima je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

5.

Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013., odnosno odredba članka 55. KU/2018. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013., dok je odredba članka 58. KU/2018. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

6.

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila kod tuženika,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platio za redovni rad,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu,

- da tužiteljici nije u cijelosti plaćena ni naknada za prekovremeni rad,

- da tužiteljici nije isplaćen dodatak na znanstveni stupanj doktora znanosti,

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Marina Rameše dipl.oec.

7.

Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

8.

Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11. - u daljnjem tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

9.

Stoga, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

10. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo za vremensko razdoblje dok nije stupio na snagu Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.

10.1. Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud u primjeni KU/2013. vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

11. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen je Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

11.1. Međutim, 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

11.2. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od dana toga izmijenjenog tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153., a ne Zaključak broj 148.

12. Nadalje, Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

13. Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

14. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, što se ponovno ukazuje.

15. Kod ovako pravilno i utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno usvojio tužbeni zahtjev tužitelja primijenivši spomenute odredbe KU i tumačenja istih, pa je stoga valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi odluku pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. i 380. stavak 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci odluke.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović