Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-439/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Posojilnica bank Borovlje Celovec r.z.z.o.j. Kreditbank, Ferlach r.G.m.b.H., A-9170, Ferlach/Borovlje, Hauptplatz 16, Austrija, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay & parnteri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika: 1. UD i 2. DD, oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković u Pazinu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 20. studenog 2024., poslovni broj Ovr-557/2020- 89, 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, a žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-557/2020-89 od 20. studenog 2024:

a) potvrđuje pod toč. I. izreke,

b) ukida pod toč. II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O trošku žalbe i odgovora na žalbu odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbacuje se žalba ovršenika nakon proteka roka od 27. rujna 2024. izjavljena protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-256/10 od 14 svibnja 2010.

II. Odbija se prijedlog za odgodu ovršenika kao neosnovan, dok se ovrha ograničava na nekretninu, stan broj 2, E2, 2. Etaža u prizemlju ukupne površine 91 m2 u nacrtu označen plavom bojom prema novom stanju upisan u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica], te će se pristupiti njezinoj prodaji."

2. Ovo rješenje pod toč. II. izreke, u dijelu kojim se ograničava ovrha na nekretninu, stan broj 2, E2, druga etaža u prizemlju ukupne površine 91 m2, pobliže naznačen u izreci, pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u vezi sa čl. 19. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i preinači rješenje u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno da ga u pobijanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe.

3. Ovršenici pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju rješenje prvostupanjskog suda, zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te ustavne povrede prava na pošteno suđenje i povrede prava vlasništva.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana, a žalba ovršenika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda stranaka te postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede, kao i na povredu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbačena je žalba ovršenika nakon proteka roka, izjavljena protiv rješenja o ovrsi Općinsog suda u Opatiji poslovni broj Ovr - 256/2010 od 14. svibnja 2010., uz obrazloženje da iz žalbenih navoda ovršenika ne proizlazi da je žalba izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ - a, jer da ovršenik svoje navode ne potkrepljuje dokazima, već samo predlaže da se stvarni dug utvrdi po vještaku financijske struke, koju je č injenicu mogao istaknuti puno ranije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, koje je postalo pravomoćno i u kojem je određena novčana tražbina ovrhovoditelja.

8. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, prvostupanjski sud je za svoju odluku pod toč. I. izreke dao jasne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je su ovršenici glede visine duga mogli taj žalbeni razlog istaknuti već u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne tek nakon dugogodišnjeg vođenja ovog ovršnog postupka, posebice imajući u vidu i činjenicu da prema podacima spisa proizlazi da su stranke suglasno predlagale u više navrata odgodu ovrhe radi dogovora o plaćanju duga te da je ovrha u više navrata odgođena na suglasan prijedlog stranaka, kao i na prijedlog samih ovršenika.

9. Dakle, i po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, odbacivši žalbu ovršenika nakon proteka roka, primijenio odredbu čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 53. st. 3. OZ-a, te žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pod toč. I. izreke. Stoga je valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje kao pod I. a) izreke.

10. Međutim, žalbenim navodima ovršenika dovedena je u pitanje pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda pod toč. II. izreke, u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

10.1. Naime, osnovano ovršenici upiru na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije dao jasne i neproturječne razloge za svoju odluku, rješenje u tom dijelu nije valjano obrazloženo, niti je sud pri odlučivanju uzeo u obzir činjenicu da su ovršenici, kao potrošači, pokrenuli novi parnični postupak protiv ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja nišetnosti ovršne isprave - predmetnog ugovora o kreditu, i to po drugom činjeničnom i pravnom osnovu nego u predmetu koji je pravomoćno okončan pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 2563/18.

10.2. Uvidom u eSpis ovaj sud je utvrdio da je između stranaka još uvijek u tijeku postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-408/2024, a u kojem će se provesti sudska kontrola ovršne isprave pa stoga nije bilo mjesta odbijanju prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.

10.3. Za napomenuti je da, iako je točno da nisu bili kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, propisani OZ-om, ovršenik kao potrošač nije dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer se to protivi djelotvornosti zaštite koju pruža Direktiva Vijeća 93/13, a nacionalni sudovi su dužni tumačiti pravo u duhu prava Europske unije.

10.4. U ovršnim predmetima u kojima je banka pokrenula ovrhu radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu, kada je potrošač, koji je predložio odgodu ovrhe, podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu između trgovca i potrošača u obliku javnobilježničkog akta, polazeći od stajališta Suda Europske unije u presudi poslovni broj C-407/18 u predmetu U c/a Addiko Bank d.d., potrebno je odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi ugovora.

10.5. Osim toga, osnovano ovršenici žalbenim navodima ističu da prvostupanjski sud nije u skladu s ustavnim pravom na pošteno suđenje proveo test razmjernosti istaknutog prigovora ovršenika na dom. Naime, prvostupanjski sud pogrešno smatra da je provođenjem novog građevinskog vještačenja, radi utvrđenja tržišne cijene nekretnina koje su predmet ovrhe i ograničenjem ovrhe na jednu nekretninu, raspravio prigovor prava na dom ovršenika.

10.6. Međutim, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije ispitao niti obrazložio sljedeće okolnosti o kojima ovisi je li u konkretnom slučaju ovršenicima povrijeđeno pravo na dom i to: je li došlo do miješanja u pravo na dom ovršenika, je li miješanje utemeljeno na zakonu, ima li miješanje legitiman cilj i je li miješanje bilo nužno, tako da se za sada ne može ispitati pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda u tom dijelu, jer rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja, kojima pobija toč. II. izreke rješenja prvostupanjskog suda glede ograničenja ovrhe na samo jednu nekretninu, obzirom da je ovrhovoditelj ujedno i založni vjerovnik i da je dužnost ovršenika da trpe namirenje zalogom osigurane nekretnine, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir navedenu činjenicu i da rješenje u tom dijelu ne sadrži valjane i dostatne razloge koji bi opravdali zakonitost stava prvostupanjskog suda.

12. Žalbeni navodi ovršenika kojima pobijaju prvostupanjsko rješenje o ograničenju ovrhe zbog toga što smatraju da je ovrhu trebalo ograničiti na drugu nekretninu, manje površine, jer da bi to za njih bilo manje otegotno obzirom da stanuju s obitelji na nekretnini koja je predmetom prodaje na javnoj dražbi, nisu relevantni niti osnovani.

12.1. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi o dobrovoljnoj raspoložbi ovršenika, koji su pristali dati, kao osiguranje plaćanja kredita, obje nekretnine na kojima je određena ovrha u ovom postupku, tako da su dužni trpjeti posljedice i omogućiti naplatu tražbine ovrhovoditelja prodajom istih, s tim da će se u postupku ovrhe mora utvrditi točna visina tražbine ovrhovoditelja i tržišna vrijednost nekretnina ovršenika. Naime, ograničenjem ovrhe došlo bi do ograničenja u pravu ovrhovoditelja na namirenje te bi bilo dovedeno u pitanje stečeno pravo ovrhovoditelja, jer je ovrhovoditelj kao založni vjerovnik stekao pravo na namirenje na temelju upisanog založnog prava sukladno odredbi čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) .

13. Dakle, kako je prvostupanjski sud propustio pri odlučivanju o ograničenju ovrhe uzeti u obzir da je ovrhovoditelj založni vjerovnik te od kakvog je to značaja za ovaj postupak, a naročito poropustio uzeti u obzir da su ovršenici dobrovoljno dali svoju suglasnost da se upravo na predmetnim nekretninama i na cjelokupnoj njihovoj imovini može provesti neposredna prisilna ovrha ukoliko kao korisnici kredita svoj dug prema ovrhovoditelju kao kreditoru ne bi namirili u roku dospijeća, to je valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje pod toč. II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazane bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te raspraviti sva sporna pitanja o kojima ovisi osnovanost ili neosnovanost prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe, o prigovoru ovršenika o povredi prava na dom (primjenom gore navedenih kriterija) te ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za ograničenje ovrhe, cijeneći pri tome da se radi o stečenom založnom pravu ovrhovoditelja utemeljenom na dobrovoljnoj raspoložbi ovršenika, a zatim donijeti novu i zakonitu odluku za koju će dati jasne i neproturječne razloge te ju obrazložiti u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. a) izreke, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod I. b) izreke.

Osijek, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Varžić