Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-260/2026-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda dr. sc. Višnje Strinić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivane Kanaet Samardžić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem K-202/2026-18 od 2. lipnja 2026., u sjednici održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika KB kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim okrivljenika KB, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2026. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 68. KZ/11 okrivljeniku KB je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik KB je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08, kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik KB, po branitelju Vjekoslavu Jaklinu, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika KB je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako se on ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da je on zapravo samo uzvratio prijetnju žrtvi, svom ocu, tako da osporava da je kod žrtve izazvao strah. U žalbi se ističe kako se on toga dana svađao sa svojim ocem i da su se htjeli tući, ali da su ih prisutni razdvojili. U žalbi se navodi i kako je žrtva, okrivljenikov otac, koristio blagodat nesvjedočenja, pa da je ostalo otvoreno pitanje je li okrivljenikov otac, kao žrtva u ovom postupku, prvi prijetio okrivljeniku da će ga ubiti.

6.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

6.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik KB ozbiljno prijetio svom ocu HB da će ga usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza svjedoka NB, koji je bio očevidac predmetnog događaja, a čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Osim toga, svjedok NB nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo da okrivljenik to kazneno djelo doista nije i počinio.

6.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik KB.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni ne iznoseći nikakve konkretne razloge pobijanja presude iz te žalbene osnove.

7.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

7.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku KB cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost i činjenicu što je u trenutku počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio činjenicu što je te prigode pokazao i agresivnost prema svojoj majci i namjeru za fizičkim napadom na oca, što sve ukazuje na njegovu upornost i grubost prilikom počinjenja kaznenog djela.

7.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika KB osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

8. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika KB valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Višnja Strinić