Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-174/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, protiv ovršenika ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dragici Čogelja, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Žarko i Dragica Čogelja, Šibenik, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-106/2025-5 od 30. srpnja 2025., 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika ĐH kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-106/2025-5 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 4.069,53 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog Fini na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Igoru Lučev pod brojem OV-18799/2007 dana 19. listopada 2007. (st. I. izreke) te je odbijen prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava ovršenika zaplijenjenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu (st. II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 4.069,53 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi ukazuje ovršenik. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Naime, sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Pobijanim rješenjem u dijelu pod st. I. izreke sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju predmetne zadužnice uz obrazloženje da je ovršenik kao dužnik dao suglasnost da se na temelju predmetne zadužnice, a radi naplate tražbine po Ugovoru o kreditu broj 071018385148-HG zaključenog 19. listopada 2017. zaplijene sredstva na svim njegovim kunskim i deviznim računima otvorenim kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa te da se zaplijenjena sredstva isplate vjerovniku, ovdje ovrhovoditelju. Sud prvog stupnja, nadalje, utvrđuje da zadužnica nije ukinuta, poništena, preinačena, na drugi način stavljena izvan snage, nije izgubila djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka, a da činjenica raskida tog Ugovora o kreditu ne znači da je zadužnica izgubila djelotvornost ili ovršnost. Stoga, kako nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točki 1., 3. i 5. OZ-a, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, prijedlog ovršenika je odbijen kao neosnovan.

7. Takvo postupanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima predmetna zadužnica nije izgubila djelotvornost niti svojstvo ovršne isprave zbog činjenice raskida Ugovora o kreditu (iz kojeg proizlazi tražbina osigurana zadužnicom), kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, a niti zbog činjenice utvrđivanja ništetnim dijela tog Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio kao neosnovan prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2. i 3. OZ-a, na koje je ukazivao ovršenik, nisu ostvareni.

9. Preostali žalbeni navodi ovršenika kojima isti osporava postojanje i visinu tražbine nisu odlučni za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja već iste ovršenik s eventualnim uspjehom može isticati u parničnom postupku radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, na pokretanje koje je upućen zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-106/2025-5 od 30. srpnja 2025.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odbio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava iz razloga što ovršenik nije ispunio jednu od dvije kumulativno predviđene pretpostavke za odgodu prijenosa iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

11. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, koja se sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a na odgovarajući način primjenjuje na prijedlog za odgodu prijenosa i pljenidbe u postupku izravne naplate, propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

12. U konkretnom slučaju nije ostvarena druga kumulativno predviđena pretpostavka, jer ovršenik nije uopće naveo kakva bi mu šteta nastala niti zašto bi takva eventualna šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Stoga, pravilna je i odluka suda prvog stupnja u dijelu pod st. II. izreke pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava ovršenika zaplijenjenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja (st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. jer isti nije uspio u žalbenom postupku (st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 16. srpnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak