Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-9/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice OGH, državljanke Mađarske, s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj i boravištem na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Radoloviću, odvjetniku u Zagrebu, Bleiweisova 21, protiv ovršenika OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Katiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 7/1, radi izricanja sudskih penala, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-575/24-24 od 7. ožujka 2025., 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice OGH kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-575/24-24 od 7. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod st. I. izreke te pod st. II. izreke kojim je naloženo ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku CG trošak tog postupka u iznosu od 450,77 eur u roku od 8 dana.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-575/24-24 od 7. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod st. II. izreke kojim je naloženo ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku CG trošak tog postupka u iznosu od 125,00 eur u roku od 8 dana te za navedeno rješava;

Nalaže se svjedoku UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu od 125,00 eur, u roku od osam dana.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 187,50 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za izricanje sudskih penala ovrhovoditelja od 15. lipnja 2023. kao neosnovan (st. I. izreke) te je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak tog postupka u iznosu od 575,77 eur u roku od 8 dana, dok je zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka preko navedenog iznosa odbijen kao neosnovan (st. II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 146/25 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ), bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Također, navodi da joj je donošenjem pobijanog rješenja povrijeđeno pravo na poštivanje i nepovredivost doma zajamčeno odredbama čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravo na pošteno i pravično suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava te čl. 6. Konvencije. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 187,50 eur.

3. Ovršenik u odgovoru na žalbu ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda ovrhovoditeljice te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje ovrhovoditeljica. Ovo stoga što ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbio prijedlog za izricanje sudskih penala najprije navodeći da je ovrhovoditeljica nepodnošenjem ovršnog prijedloga iz čl. 264. OZ-a i protekom roka iz čl. 444. ZPP-a izgubila pravo na podnošenje zahtjeva za izricanjem sudskih penala. Sud prvog stupnja, nadalje, navodi da se podredno ističe da prijedlog za izricanje sudskih penala nije osnovan niti imajući u vidu čl. 72. st. 2. OZ-a jer da je tražbina ovrhovoditeljice postala nemoguća za ispunjenje, odnosno da ovršenik zbog izmijenjenih okolnosti više nije u mogućnosti ispuniti svoju obvezu određenu ovršnom ispravom, a sve iz razloga što predmetna nekretnina više nije u posjedu ovršenika već je ista u vlasništvu i posjedu svjedoka UG i to od ljeta 2021. godine. Stoga, sud prvog stupnja zaključuje kako više ne postoji niti jedan način na koji bi ovršenik mogao ispuniti svoju obvezu, posebno imajući u vidu i dio iskaza svjedoka UG u dijelu u kojem isti navodi da je nakon stupanja u posjed nekretnine promijenio bravu na ulaznim vratima te da ovršenik nema ključeve novopostavljene brave. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja navodi kako bi ovršenik, kad bi uopće i mogao postupati po ovršnoj ispravi, zadirao u prava treće osobe koja je nesporno vlasnik i trenutni mirni posjednik nekretnine, što nije dopušteno, a zbog čega je ovrhovoditeljev prijedlog za izricanje sudskih penala neosnovan te isti pobijanim rješenjem odbija.

7. Ovdje najprije treba reći da je ovršna isprava postala ovršna 13. lipnja 2023., a da je predmetni prijedlog za izricanje sudskih penala podnesen 15. lipnja 2023., pa je evidentno da je isti podnesen unutar roka iz čl. 444. ZPP-a. Pritom valja reći da ovrhovoditeljica slobodno može birati način na koji će zahtijevati prisilno ostvarenje svoje tražbine iz ovršne isprave, odnosno ista je mogla podnijeti prijedlog za ovrhu radi uspostavljanja prijašnjeg stanja sukladno čl. 264. OZ-a ili prijedlog za izricanje sudskih penala sukladno čl. 247. OZ-a. Podnošenjem bilo kojeg od tih prijedloga u roku od 30 dana od ovršnosti ovršne isprave, ovrhovoditeljica je postupila sukladno odredbi čl. 444. ZPP-a, a ako je prijedlog za izricanje sudskih penala podnesen u tom zakonskom roku, obveza plaćanja sudskih penala postoji sve dok ovršenik ne izvrši dužnu činidbu (čl. 247. st. 7. OZ-a).

8. Međutim, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je prijedlog za izricanje sudskih penala neosnovan i to iz razloga kako slijedi. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da predmetna nekretnina više nije u vlasništvu ovršenika. Ovršenik je prestao biti zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine još 2021. godine kada je istu prodao UG i to sve dok je trajao parnični postupak radi smetanja posjeda,. U takvoj situaciji pravilno zaključuje sud prvog stupnja da promjena prava vlasništva (i posjeda) predmetne nekretnine znači da ispunjenje predmetne tražbine izricanjem sudskih penala nije moguće. Naime, ovršenik koji bi u određenom roku, pod prijetnjom izricanja sudskih penala za svaki dan zakašnjenja, trebao vratiti ovrhovoditeljici posjed predmetne nekretnine, jednostavno nema zakonskih sredstava kojima bi to mogao učiniti jer isti više nije vlasnik niti posjednik nekretnine. Pritom valja reći da osnovano ukazuje ovrhovoditeljica da u trenutku pisanja žalbe nekretnina više nije bila u vlasništvu UG već HG, dok je sada, u trenutku pisanja ove odluke ista u suvlasništvu CGH i ŠG. U takvom slučaju, u kojem je došlo do višestrukog prijenosa prava vlasništva s ovršenika na druge osobe, koji prijenosi su provedeni i u zemljišnim knjigama, ne mogu se kao osnovani prihvatiti paušalno izneseni žalbeni navodi ovrhovoditeljice da je ovršenik još uvijek u posjedu nekretnine. Takve navode ovrhovoditeljica je morala na neki način dokazati, a što ista nije učinila.

8.1. Dakle, kao što je ranije i navedeno, ovrhovoditeljica je slobodno mogla birati način na koji će zahtijevati prisilno ostvarenje svoje tražbine iz predmetne ovršne isprave i to podnošenjem prijedloga za ovrhu radi uspostavljanja prijašnjeg stanja ili prijedloga za izricanje sudskih penala. U slučaju da je ovrhovoditeljica predložila odrediti ovrhu radi uspostavljanja prijašnjeg stanja tada okolnost što ovršenik više nije u vlasništvu i posjedu stana, nego treća osoba, ne bi bila od značaja za provođenje ovrhe, već bi sud bio dužan provesti ovrhu iseljenjem te treće osobe koja bi pak, svoje eventualno pravo na posjed tog stana mogla štititi prigovorom treće osobe. Međutim, budući da je ovrhovoditeljica kao sredstvo ostvarenja svoje tražbine izabrala izricanje sudskih penala, a bez da je toga u zakonskom roku iz čl. 444. ZPP- a, predložila i ovrhu radi uspostave prijašnjeg stanja, tada takva okolnost (promjena vlasništva i posjeda) ima odlučan značaj, na način da ista ostvarenje tražbine iz ovršne isprave čini nemogućom. Pritom na žalbene navode ovrhovoditeljici valja reći kako utvrđenjem suda da je uslijed promjene prava vlasništva i posjeda došlo do nemogućnosti ostvarenja tražbine izricanjem sudskih penala, nije povrijeđena odredba čl. 441. ZPP-a jer sud nije raspravljao o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani ni žalbeni navodi ovrhovoditeljice da sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, odnosno da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

10. U odnosu na navode ovrhovoditeljice da joj je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na dom, valja reći da je donošenjem ovršne isprave kojom je ovrhovoditeljici pružena posjedovna zaštita, ista imala mogućnost zaštiti svoje pravo na dom podnošenjem prijedloga za ovrhu radi uspostavljanja prijašnjeg stanja. Činjenica da ovrhovoditeljica nije podnijela takav prijedlog, već je odabrala drugi put pravne zaštite, koji zbog promijenjenih okolnosti nije moguće izvršiti, ne znači da je postupanjem suda došlo do povrede njezinog prava na dom.

11. O žalbenim navodima povrede prava na pošteno i pravično suđenje u razumnom roku, nije nadležan odlučivati ovaj sud drugog stupnja.

12. Nadalje, ovrhovoditeljica u predmetnoj žalbi osporava i odluku o troškovima postupka, izričito osporavajući samo trošak pristupa na ročište održano 5. rujna 2024. u iznosu od 125,00 eur, koji trošak je sud prvog stupnja priznao ovršeniku, a glede kojeg ovrhovoditeljica smatra da je trebao pasti na teret svjedoka UG, koji je neopravdano izostao s tog ročišta, sve sukladno čl. 248. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

12.1. Prvenstveno valja reći kako je pravilno sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a utvrdio da ovrhovoditeljica, koja nije uspjela u sporu, ima obvezu naknaditi troškove ovršeniku.

12.2. Međutim, osnovano u žalbi ukazuje ovrhovoditeljica da je trošak pristupa na ročište održano 5. rujna 2024. dužan podmiriti svjedok UG, jer je trošak tog ročišta uzrokovao svojim neopravdanim izostankom. Naime, imenovani svjedok je nedolazak na to ročište opravdao zdravstvenim razlozima (mogućnosti suicida) svoje kćeri, a koje navode je sama ta kćer naknadno demantirala navodeći da njezin otac ne vodi nikakvu materijalnu ni emotivnu brigu o njoj, da ne žive skupa i da ona ne želi da nju koristi kao izgovor za nedolaske na sud (list 169 spisa). Stoga, pravilnom primjenom odredbe čl. 248. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odrediti da je troškove održavanja tog ročišta u iznosu od 125,00 eur dužan podmiriti svjedok UG, a ne ovrhovoditeljica.

12.3. Što se pak tiče odluke o visini tog, ali i preostalih troškova koji su priznati ovršeniku valja reći kako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. S obzirom na to da ovrhovoditeljica odluku glede visine troškova niti u tom dijelu, ali niti u preostalom dijelu određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditeljice djelomično odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, odnosno istu je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, prihvatiti kao djelomično osnovanu te odlučiti kao u st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. Budući da ovrhovoditeljica nije uspjela sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspjela u odnosu na sporedno traženje (trošak), ne pripada joj pravo na naknadu troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka, sukladno s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a (st. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 16. srpnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak