Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-184/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Adria Holiday Resort d.o.o., Šibenik, Zablaće, Obala palih boraca 2, OIB: 83914254717, protiv ovršenika Iming d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva ulica 81, OIB: 85087069236, radi ovrhe, odlučujući o žalbi založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku Stalna služba u Kninu poslovni broj Ovr-329/25 od 3. veljače 2026., 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku Stalna služba u Kninu poslovni broj Ovr-329/25 od 3. veljače 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da tražbina ovrhovoditelja u tom ovršnom postupku iznosi 1.745.207,10 eura (toč. 1. izreke). Nadalje, utvrđeno je da je tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 1.745.207,10 eura djelomično namirena prebijanjem s kupovninom u iznosu od 339.000,00 eura kojim iznosom je namireno potraživanje na ime troška sudskih pristojbi u iznosu od 663.61 eura (5.000,00 kuna) i potraživanje na ime glavnice u iznosu od 338.336,39 eura (toč. 2. izreke). Zaključno, utvrđeno je da je djelomično ostalo nenamireno potraživanje ovrhovoditelja i to u iznosu od 1.406.207,10 eura te da je u cijelosti ostalo nenamireno potraživanje založnog vjerovnika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Šibenik (toč. 3. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se založni vjerovnik iz razloga bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da sud na ročište za diobu nije pozvao založnog vjerovnika što je protivno odredbi čl. 124. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ). Nadalje, ukazuje da je sud propustio utvrditi i cijeniti činjenicu da je nad ovršenikom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2243/2024 od 27. studenog 2025. otvoren stečajni postupak, odnosno prije donošenja rješenja o namirenju zbog čega je sukladno odredbi čl. 169. st. 7. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) trebalo rješenjem utvrditi prekid postupka i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak. Zaključno, navodi i kako je sud dopustio prodaju nekretnine neposrednom pogodom na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. srpnja 2025. zaključenog između ovrhovoditelja kao kupca i ovršenika kao prodavatelja, bez suglasnosti založnog vjerovnika, a koja suglasnost odnosno sporazum je sukladno odredbi čl. 97. st. 6. OZ-a izričito propisana.

3. Žalba založnog vjerovnika je osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 169. st. 6. i 7. SZ-a, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuje žalitelj.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-60/2018 od 18. siječnja 2018. određena ovrha na nekretninama ovršenika označenim kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Na temelju navedenog rješenja o ovrsi u zemljišne knjige upisana je zabilježba ovrhe rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z-1146/2018-2 od 7. prosinca 2020. (list 110 spisa). Zabilježbom ovrhe, ovrhovoditelj je stekao razlučno pravo na predmetnim nekretninama, odnosno postao je razlučni vjerovnik. Nadalje, nad ovršenikom je otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2243/2024 od 27. studenog 2025. te je ovršenik prema javno dostupnim podacima iz sudskog registra još uvijek u stečaju.

6. Odredbom čl. 169. st. 5. SZ-a propisano je da nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja. Sukladno stavku 6. istog članka postupci ovrhe i osiguranja iz stavka 5. toga članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka prekidaju se, bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku. Stavkom 7. istog članka određeno je da je sud koji vodi postupak ovrhe ili osiguranja iz stavka 6. toga članka dužan u roku od osam dana od dana otvaranja stečajnoga postupka rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak.

7. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je ovrhovoditelj razlučni vjerovnik (koji je svoje razlučno pravo stekao prije otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom) te da je stečajni postupak nad ovršenikom otvoren prije donošenja predmetnog rješenja o namirenju, razvidno je da je sud prvog stupnja donošenjem predmetnog rješenja postupio protivno odredbama čl. 169. st. 6. i 7. SZ-a, na koji način je počinjena gore navedene bitna povreda odredaba postupka, na koju u žalbi osnovano ukazuje založni vjerovnik.

8. Ovdje ujedno valja reći da čak i kada nad ovršenikom ne bi bio otvoren stečajni postupak i kada ovaj postupak ne bi trebalo prekinuti, žalba založnog vjerovnika bi svejedno bila osnovana. Ovo stoga što je sud prvog stupnja propustio sukladno izričitoj odredbi čl. 124. st. 3. OZ-a na ročište za diobu pozvati založnog vjerovnika, na koji način je istog onemogućio u raspravljanju te počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi, također, sadržajno ukazuje založni vjerovnik.

9. Međutim, u odnosu na žalbene navode kojima založni vjerovnik ukazuje da se prodaja nekretnina nije mogla provesti neposrednom pogodbom bez suglasnosti založnog vjerovnika sukladno odredbi 97. st. 6. OZ-a, valja reći da se takvi žalbeni navodi ne mogu s uspjehom isticati u žalbi protiv rješenja o namirenju već je založni vjerovnik iste s eventualnim uspjehom mogao isticati u žalbi protiv rješenja o dosudi.

10. Ipak, s obzirom na gore navedene bitne povrede odredaba postupka, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu založnog vjerovnika, ukinuti rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ispraviti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, odnosno postupit će sukladno čl. 169. st. 6. i 7. SZ-a.

U Velikoj Gorici 16. srpnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak