Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-16/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom CF zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi maloljetnika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-111/2025-19 od 12. svibnja 2026., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog CF.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je na temelju čl. 18. st. 1. i 3. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15 i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnom CF odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi iz čl. 12. ZSM-a, koja mu je izrečena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Kžm-15/2025-6 od 29. srpnja 2025., zamijenjena odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod iz čl. 16. ZSM-a.

1.1. Na temelju čl. 89. ZSM-a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja je maloljetni CF putem branitelja Dalibora Gradinščaka, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog „odluke o kazni i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu je u odgovoru na žalbu osporilo maloljetnikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da drugostupanjski sud predmetnu žalbu odbije i potvrdi prvostupanjskom rješenje.

4. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-401/2026 od 3. srpnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Maloljetnik smatra da bi upućivanje u odgojni zavod kod njega izazvalo samo još veću progresiju problema u ponašanju, s obzirom na to da bi ga se izdvojilo iz poznate okoline, te u žalbi ističe da bi se i blažom mjerom ispunila svrha posebice kada se ima u vidu da je priznao počinjenje kaznenog djela, iskazao žaljenje i naknadio štetu.

7. Suprotno naprijed u bitnome iznijetim žalbenim razlozima valja odgovoriti maloljetniku da je pobijana odluka suda prvog stupnja u potpunosti pravilna i zakonita. Prvostupanjski je sud na temelju ispravno utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja s pravom maloljetniku na temelju čl. 18. ZSM-a odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi zamijenio odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod. Valja ponoviti da je maloljetni CF odmah pri smještaju u Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec na nekoliko dana pobjegao, nakon čega je nastavio učestalo bježati iz te ustanove, tako da je u jednom periodu bio neprekidno čak četiri mjeseca u nedozvoljenom udaljenju iz spomenute institucije, zbog čega se izrečena odgojna mjera objektivno nije ni mogla provoditi. Osim toga maloljetnik je za vrijeme svojih kratkih boravaka u navedenom Centru konzumirao alkohol i opojna sredstva, iskazivao verbalnu i fizičku agresivnost te sklonost uništavanju prostorija i imovine, upućivao prijetnje drugima i manifestirao verbalnu agresiju spram djelatnika ustanove, dok iz dopisa Odgojnog zavoda u Turopolju od 28. travnja 2025. proizlazi da maloljetni CF predstavlja sigurnosni rizik za službenike i druge maloljetnike, da je u izostanku intenzivnog multidisciplinarnog tretmana rizik od recidiva kod njega izuzetno visok, jer je prisutna sklonost autodestruktivnim ponašanjima, ovisničkom ponašanju, impulzivnosti, verbalnom i fizičkom nasilju, pa je bez kontinuiranog rada podrške i nadzora velika vjerojatnost daljnjeg urušavanja funkcionalnosti i mogućeg ulaska u ozbiljne oblike kriminalnog ponašanja. Sve ove nepobitne okolnosti stoga opravdavaju argumentaciju suda prvog stupnja iz točke 9. obrazloženja osporenog rješenja koju je kao takvu ovaj žalbeni sud u cijelosti uvažio.

8. Budući da maloljetnik predmetnom žalbom nije doveo u razboritu sumnju odlučne činjenične zaključke prvostupanjskog suda koji opravdavaju pobijanu odluku o zamjeni odgojnih mjera, kako je to precizirano u izreci osporenog rješenja, valjalo je slijedom iznijetih razloga na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic