REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-1562/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 1.lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 16.srpnja 2026. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati iznos od 1.142,77 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske štete (troškova liječenja i prijevoza) sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
-na iznos od 900,00 EUR od 31.prosinca 2024. do isplate,
-na iznos od 172,77 EUR od 30.kolovoza 2024. do isplate,
-na iznos od 70,00 EUR od 30.kolovoza 2024. do isplate,
s tim da zatezne kamate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:
a)iznos od 5.105,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30.kolovoza 2024. do isplate,
b)zatezne kamate na dosuđeni iznos od 900,00 EUR za razdoblje od 30.kolovoza 2024. do 30.prosinca 2024.
III. Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 31.10.2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.357,77 EUR (na ime neimovinske štete 1.400,00 EUR, troškova liječenja 507,77 EUR, tuđe njege i pomoći 350,00 EUR i troškova prijevoza 100,00 EUR). Tužba se činjenično temelji na tome da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi 18.6.2024. koju je skrivio osiguranik tuženika i da mu je zbog toga nastala šteta.
1.1.Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 19.3.2026. preinačio tužbu na ukupni traženi iznos od 6.247,77 EUR (na ime neimovinske štete 5.400,00 EUR, troškova liječenja 507,77 EUR, tuđe njege i pomoći 240,00 EUR i troškova prijevoza 100,00 EUR). Sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 1.6.2026., s obzirom na to da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i u bitnom naveo: da je pasivno legitimiran i da priznaje odgovornost za nezgodu; da osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata; da je je isplatio tužitelju u mirnom postupku 3.980,12 EUR (od čega 3.600,00 EUR na ime neimovinske štete, a 380,12 EUR na ime imovinske štete) čime je naknadio svu štetu; da osporava potraživanje tuđe njege i pomoći budući da su tužitelju pomoć pružali ukućani besplatno i da tužitelj nije niti stara niti nemoćna osoba; da osporava troškove pregleda u privatnim klinikama budući da je tužitelj zdravstveno osiguran i preglede je mogao obaviti u okviru zdravstvenog sustava; da osporava troškove putovanja kao nedokazane; da osporava početak tijeka zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva te smatra da kamate mogu teći od dana presuđenja (za imovinsku nenovčanu štetu i preinačeni dio zahtjeva) ili od dana kad je liječenje okončano (za nesporni dio naknade).
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te vještačenjem po vještacima spec. maksilofacijalnom kirurgu dr. Njegoslavu Bušiću i spec. neurokirurgu dr. Miri Jurinoviću.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama nije sporno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju.
4.1.Među strankama je sporno je li plaćanjem u mirnom izvansudskom postupku tuženik u cijelosti podmirio svoje dugovanje.
4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Kao posljedice ozljeđivanja (razderno-gnječna rana brade na granici prema donjoj usni s desne strane i razderno-gnječna rana ispod desnog oka; blagi potres mozga; ozljeda vratnih živčanih korjenova C6 i C7 obostrano; blago umanjenje pokretljivosti vratne kralježnice) kod tužitelja su, prema mišljenjima vještaka dr. Bušića i dr. Jurinovića i medicinskoj dokumentaciji priloženoj tužbi, nastali:
a)bolovi srednjeg intenziteta 1 dan te blagog intenziteta 14 dana;
b)umanjenje životnih aktivnosti sa maksilofacijalne strane od 2,5% (zbog ožiljno- deformirajućeg oštećenja dijela lica sa desne strane u lakom stupnju), zatim 2% (zbog blagog potresa mozga koji doseže razinu do tzv. drugog stupnja konkusije), 3% (zbog oštećenja vratnih živčanih korjenova) i 1,5% (zbog umanjenja pokretljivosti vratne kralježnice), tj. sveukupno 9%;
c)potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći je bila potrebna 10 dana 2 sata dnevno; d)tzv. sekundarni strah jakog intenziteta 6 sati, zatim sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 14 dana, kao i tzv. uvjetni strah u vožnji uglavnom u blažem intenzitetu;
e)naruženje u blagom stupnju zbog dva ožiljka koji se nalaze na vidljivom dijelu lica i vidljivi su pri bliskom socijalnom kontaktu;
f)neugodnosti tijekom liječenja kao što su transport u bolnicu, MSCT snimanje, nošenje ovratnika, saniranje rana, EMNG pretraga, kontrolni pregledi specijalista. Na mišljenja vještaka primjedbu je imao jedino tuženik u pogledu metode koju su vještaci primijenili zbrajajući postotke umanjenja životnih aktivnosti. Međutim, tuženik nije nijednim protudokazom doveo u pitanje stručnost i pravilnost metode koju su vještaci primijenili. Na zadnjem ročištu tuženik je čak naveo da ne inzistira na tome da budu dopunski saslušani vještaci. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud poklanja vjeru mišljenjima vještaka, a posebno stoga što djeluju stručna i logična, te ih ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazima.
5.1.Tužitelj je u iskazu naveo: da se ne sjeća samog sudara ni trenutka neposredno pred sudar te da se probudio u bolnici; da ne može stisnuti lijevu šaku jednako kao desnu; da osjeća zatezanje u predjelu ožiljka na licu, naročito po hladnom vremenu, i ima doživljaj da je živac u potpunosti izgubio funkciju; da osjeća bolnost i slabiju pokretljivost u predjelu vratne kralježnice; da su mu tuđu njegu i pomoć pružali ukućani besplatno.
Ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja kao vjerodostojan dokaz budući da tuženik nije posebno osporavao njegov iskaz koji se poklapa s medicinskim nalazima vještaka i medicinskom dokumentacijom.
6.S obzirom na navedeno pod točkom 5. i 5.1. o svim posljedicama predmetnog ozljeđivanja tužitelja, ispunjeni su uvjeti iz odredbe čl.1100.ZOO-a te bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 4.500,00 EUR zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja pravične novčane naknade uzeti su u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. te njihova izmjena od 15.6.2020., kao i inflatorna zbivanja u Hrvatskoj nakon uvođenja valute EUR. No, s obzirom na to da je tužitelju već isplaćen, što je nesporno prema tužbi i odgovoru na tužbu, iz ove osnove iznos od 3.600,00 EUR, to mu je dosuđeno iz osnove neimovinske štete daljnjih 900,00 EUR.
Vezano za tužiteljevo pozivanje na sudsku praksu (dostavljenu uz podnesak od 23.3.2026.), za navesti je da ista nije primjenjiva u ovom predmetu u pogledu visine pravične novčane naknade jer u tom drugom predmetu oštećenik je trpio fizičke bolove koji su trajali znatno dulje (i koji su glavni razlog visini dosuđene štete) nego li bolovi koje je trpio tužitelj ČF.
Zatezne kamate na iznos od 900,00 EUR su dosuđene od 31.12.2024. do isplate sukladno čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a. Naime, s obzirom da je liječenje tužitelja završeno 6 mjeseci i 12 dana od ozljeđivanja tj. 30.12.2024. (prema mišljenju vještaka Jurinovića), a tužitelj je odštetni zahtjev (list 6) postavio 29.8.2024., to je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem pravične novčane naknade od 31.12.2024.
6.1.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužitelju je ista sveukupno bila potrebna 20 sati. S obzirom na to da je sudska praksa (VSRH, Rev-2122/10) prihvaćala cijenu od 35,00 kuna za sat pružanja tuđe pomoći i njege (prema potvrdama Doma za starije i nemoćne osobe Lovret), a u međuvremenu je cijena te usluge narasla na 12,00 EUR po satu (potvrda na listu 97), to se dobije iznos od 240,00 EUR. Kako je tuženik prije utuženja platio iz osnove imovinske štete 380,12 EUR, to je tim iznosom u cijelosti podmireno dugovanje na ime tuđe pomoći i njege. Pritom se napominje da tužitelj tvrdi da je 380,12 EUR plaćeno na ime troškova liječenja, ali takva namjena plaćenog iznosa ne proizlazi ni iz jednog pismena u spisu. Tuženik izričito tvrdi u odgovoru na tužbu da je tim iznosom plaćena "imovinska šteta" (što je širi pojam), a prema čl.171.st.3.ZOO tuženik je taj koji određuje što plaća. Dakle, može se zaključiti da je iznosom od 380,12 EUR u cijelosti podmirena tuđa pomoć i njega od 240,00 EUR te preostala imovinska šteta u iznosu od 140,12 EUR.
6.2.Glede troškova liječenja, vještak Jurinović je naveo da je pretraga EMNG privatno obavljena te se može uvažiti u interesu zdravlja samog tužitelja da se uradi u nekoj od privatnih poliklinika jer se u bolnici čeka na tu pretragu između 3-5 mjeseci. Za tu pretragu (list 21, 30) je tužitelj platio 100,00 EUR. Za ostale preglede obavljene u privatnim zdravstvenim ustanovama vještaci nisu kazali da je bilo opravdano obavljati ih u tim ustanovama.
Što se tiče troškova plaćenih javnim zdravstvenim ustanovama, ovaj sud utvrđuje da su tužitelju nastali troškovi u iznosu od 212,89 EUR prema računima (listovi 28, 32, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 42, 47, 48). Dakle, sveukupno su tužitelju nastali troškovi liječenja, koji su opravdani, u iznosu od 312,89 EUR. Kako je dio ovih troškova već podmiren isplatom prije utuženja (iznos od 140,12 EUR – vidi toč.6.1.), to bi temeljem čl.1095.st.1.ZOO tužitelju tuženik trebao naknaditi troškove liječenja u iznosu od 172,77 EUR.
Na dosuđeni iznos od 172,77 EUR zatezne kamate su temeljem čl.29.ZOO u vezi s čl.12.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dosuđene prema traženju tužitelja od podnošenja odštetnog zahtjeva 30.8.2024. do isplate (tako i ŽS Zagreb: Gž- 181/2022).
6.3.Imajući u vidu: da u spisu postoje nalazi zdravstvenih ustanova u Splitu datirani s 8 različitih datuma; da je tužitelj na preglede odlazio iz mjesta stanovanja u [adresa] (udaljen 24 kilometra); to ovaj sud zaključuje da je tužitelju svakako nastala šteta u visini izdataka za troškove prijevoza pa, uzimajući u obzir navedene podatke o udaljenostima i cijenama prijevoza (autobusa i goriva), temeljem čl.223.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) po slobodnoj ocjeni zaključuje da je tužitelju po ovoj osnovi nastala šteta od 70,00 EUR te mu je temeljem čl.1095.st.1.ZOO ovaj sud dosudio taj iznos.
Na ovaj dosuđeni iznos zatezne kamate su temeljem čl.29.ZOO u vezi s čl.12.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dosuđene prema traženju tužitelja od podnošenja odštetnog zahtjeva 30.8.2024. do isplate (tako i ŽS Zagreb: Gž- 181/2022).
6.4.S obzirom na iznose dosuđene tužitelju i postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku od 23.3.2026., isti je odbijen u pogledu iznosa od 5.105,00 EUR (što je razlika preko ukupno dosuđenog iznosa do zatraženih 6.247,77 EUR) sa zateznim kamatama od 30.8.2024. do isplate, te više tražene kamate na dosuđeni iznos od 900,00 EUR.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. i 5.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Uspjeh tužitelja u parnici (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) je 18%, a tuženika 82%. S druge strane, veći dio postupka raspravljalo se o tužbenom zahtjevu iz tužbe (2.357,77 EUR) te ako bi se taj početni zahtjev stavio u razmjer s dosuđenim iznosom, uspjeh tužitelja bi bio 48%, a tuženika 52%.
Stoga, u takvim okolnostima, kako se ne bi dogodilo da se, zbog povećanja tužbenog zahtjeva pred kraj postupka, troškovi dosuđeni tuženiku prebiju s naknadom štete dosuđenom tužitelju i na taj način dođe do povrede tužiteljevog prava na pristup sudu radi ostvarenja njegovih imovinskih prava, ovaj sud drži opravdanim primijeniti čl.154.st.5.ZPP i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
U Splitu, 16.srpnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
