REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-485/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupan po punomoćnici Petri Tošković, odvjetnici iz OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović iz Zagreba, Smičiklasova 18, protiv tuženika PĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Petre Tošković, odvjetnice te punomoćnika tuženika Ivana Gelenčira, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 16. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-617425/25-H od dana 1. siječnja 2025. godine radniku ŽĐ zaposlenom na radnom mjestu ''Vodeći inženjer za energetiku'', sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Dobava i obrada voda Sisak, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 13. veljače 2026. godine.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana 16. srpnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 26. veljače 2026. navodi da su tužitelj, kao poslodavac, i ŽĐ (dalje u tekstu: radnik), kao radnik sklopili dana 1. siječnja 2025. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je radnik zaposlen na radnom mjestu „Vodeći inženjer za energetiku“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Dobava i obrada voda Sisak. Uslijed organizacijskih promjena tužitelj namjerava otkazati gore opisani ugovor poslovno uvjetovanim otkazom. S obzirom na činjenicu da je radnik osoba starija od 60 godina, te da je branitelj Domovinskog rata za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu potrebna je suglasnost tuženika. Dana 28. siječnja 2026. godine tužitelj je donio Odluku o promjeni organizacije rada, sa danom primjene 5. veljače 2026. godine, a temeljem koje je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Radnika, te je stoga prestala potreba za radom Radnika na navedenom radnom mjestu. Naime, u skladu s aktualnim okolnostima poslovanja te uzimajući u obzir buduće poslovne potrebe, neophodno je prilagođavanje poslovnih procesa, optimizacija te nova organizacija rada. Iz navedenih razloga se provode sveobuhvatne promjene organizacije rada na razini Proizvodnje rafinerije i marketing (L3), Lokacija Sisak (L4). U cilju unapređenja provođenja aktivnosti navedene organizacijske jedinice dolazi do reorganizacije poslovnih procesa na način da se provodi preraspodjela zaduženja po pojedinim segmentima poslovanja. Završetkom prve faze konzervacije rafinerijskih postrojenja, te uklanjanjem i prodajom dijela postrojenja u OJ Dobava i obrada voda (L6) došlo je do smanjenja opsega aktivnosti zbog smanjenja opterećenja sustava obrade otpadnih voda. Sukladno navedenom, u organizacijskoj jedinici ''Dobava i obrada voda Sisak (L6)'' prestaje potreba za radom radnika, te se ukida radno mjesto ''Vodeći inženjer za energetiku'', a na kojem je radnom mjestu zaposlen i radnik. Tužitelj navodi da se u pogledu donošenja predmetne Odluke prethodno savjetovao s tuženikom PĐ (dalje u tekstu: tuženik) o organizacijskim promjenama. Tužitelj ističe da je tuženik ovlašten obavljati poslove radničkog vijeća na temelju Sporazuma o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća od 28. listopada 2025., a koji Sporazum je dostavljen tužitelju. Tužitelj napominje da je pokušao zaposliti radnika na drugom radnom mjestu, iako više ne postoji takva obveza za tužitelja kao poslodavca, i to uvrštenjem radnika u Internu bu rzu rada, međutim bez uspjeha. Navodi se dalje da je dopisom od 6. veljače 2026. zatražio suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za radnika , koju suglasnost je tuženik uskratio svojim očitovanjem od dana 13. veljače 2026. U očitovanju tuženika se navodi da radnik da ima status branitelja, da kao dugogodišnji radnik tužitelja posjeduje specifična znanja te da je visoko motiviran za nastavak radnog odnosa. Tužitelj je mišljenja da je tuženik smetnuo s uma činjenicu da je radnikovo radno mjesto ukinuto, te da iz samog obrazloženja uskrate proizlazi da je suglasnost uskraćena bez valjanog razloga. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nadomjesti uskraćenu suglasnost, te da se donese presuda kao što je navedeno u izrijeci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik ističe da tužitelj ne obrazlaže i dokazuje iz kojih razloga je upravo radnik proglašen viškom radnika na navedenom radnom mjestu, niti dokazuje vjerojatnost u tužbi iznesenih navoda. Jedina stvarna promjena koja je nastala kod tužitelja je otpuštanje radnika koji predstavlja tehnološki višak uslijed navodnih organizacijskih promjena. Tuženik smatra da tužitelj realno nije implementirao nikakve promjene u tehnologiju svojih poslovnih procesa nego se predmetna Odluka o organizaciji donosile jedino i isključivo kako bi postojao temelj za otkazivanje ugovora o radu predmetnog radnika, te da realnih ušteda ili promjena organizacije rada nije niti bilo. Tužitelj nije tuženiku dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu radniku iz poslovno uvjetovanih razloga. Nije odgovoreno na pitanja na koji način su unaprijeđeni poslovni procesi i povećana efikasnost u organizaciji i tehnologiji rada, o kakvim se konkretno promjenama radi, osim o otpuštanju radnika, koliko je radnika zadržano na radu, te jesu li prema radniku primijenjeni zakonski kriteriji prilikom odlučivanja o tehnološkom višku. Tužitelj dugi niz godina isključivo samo mijenja nazive radnih mjesta i otpušta „starije“ radnike, dok istovremeno svake godine zapošljava velik broj novih radnika. Slijedom navedenog jasno je kako tuženik nije imao opravdanih razloga dati svoju suglasnost na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, obzirom da se šikanira i otpušta starije radnike i radnike posebnih kategorija uz istovremeno zapošljavanje mlađih kategorija radnika. Navodi da tužitelj nije dokazao da bi primijenio ikakve kriterije između radnika koji su ostali na radu i radnika koji se otpuštaju, te da realno nije pokušao zaposliti radnika na drugom radnom mjestu. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u dopis tuženiku (str. 6 spisa), u Odluku o promjeni organizacije rada (str. 7-8 spisa), u Sporazum o sindikalnom povjereniku (str. 9-10 spisa), u dopis tuženiku (str. 11 spisa), u dopis tuženika kojim je uskraćena suglasnost (str. 12-13 spisa), u potvrdu o statusu hrvatskog branitelja (str. 14 spisa), u Sporazum o pravima hrvatskih branitelja (str. 17- 25 spisa), u Operativno poslovanje ljudskih resursa (str. 28-78 spisa), u tužitelja od 6. veljače 2026. (str. 80-84 spisa), u dopis tužitelja od 27. siječnja 2026. (str. 85-86 spisa), u očitovanje tuženika (str. 87-88 spisa).

4. Nakon svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

5. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz ugovora o radu koji prileži spisu da je radnik ŽĐ na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2025. zaposlen na radnom mjestu Vodećeg inženjera za energetiku u organizacijskoj jedinici Dobava i obrada voda Sisak.

6. Nadalje, nije sporno da je prema Odluci o promjeni organizacije rada od 28. siječnja 2026. koja Odluka prileži spisu, došlo do ukidanja radnog mjesta Vodećeg inženjera za energetiku u organizacijskoj jedinici Dobava i obrada voda Sisak. U obrazloženju Odluke se navodi da je završetkom prva faze konzervacije rafinerijskih postrojenja, te uklanjanjem i prodajom dijela postrojenja došlo do smanjenja opsega aktivnosti zbog smanjenja opterećenja sustava obrade otpadnih voda.

7. Također, nije sporna pasivna legitimacija tuženika u ovom predmetu, a ista ujedno proizlazi iz Sporazuma o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća od 28. listopada 2025., koji prileži spisu.

8. Nije sporno da se tuženik usprotivio namjeravanim organizacijskim promjenama tužitelja, a što proizlazi iz dopisa tuženika od 27. siječnja 2026.

9. Nadalje, iz dopisa tužitelja od 6. veljače 2026. proizlazi da se od tuženika traži suodlučivanje o namjeri otkazivanja ugovora o radu za ukupno 13 radnika, između kojih je i ŽĐ, odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu, u privitku kojeg dopisa se nalazi i prijedlog odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za radnika ŽĐ.

10. Iz očitovanja tuženika od 13. veljače 2026. proizlazi da je tuženik uskratio svoju suglasnost za namjeravani otkaz navodeći da radnik ima status branitelja, da kao dugogodišnji radnik tužitelja posjeduje specifična znanja te da je visoko motiviran za nastavak radnog odnosa radi čega smatra da bi mu tužitelj trebao ponuditi ugovor o radu za odgovarajuće radno mjesto kod tužitelja.

11. Kao što to tuženik ističe u tijeku postupka, u parnici koja se vodi radi nadomještaja suglasnosti za predloženu odluku o otkazu sud se ograničava na ispitivanje činjenica je li predloženi razlog za otkaz dopušteni razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, postoji li vjerojatnost da se taj razlog ostvario, te postoje li okolnosti koje upućuju na to da je odluka o otkazu rezultat diskriminacije, odnosno šikane. Sud ne ulazi u pitanje zakonitosti same odluke te postupka koji je istoj prethodio te ne ispituje okolnosti koje su relevantne za donošenje takve odluke (primjerice pitanje primjene zakonskih kriterija, provedbe odluke o organizacijskim promjenama, postoji li potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao radnik…), već će se te okolnosti utvrđivati u okviru parnice koju radnik može pokrenuti protiv odluke o otkazu.

12. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da razlozi koji se navode u predloženoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu predstavljaju dopušten razlog za otkazivanje ugovora o radu, budući da je utvrđeno da je došlo do ukidanja radnog mjesta radnika. Budući da iz dopisa tužitelja proizlazi da se traži suglasnost u odnosu na 13 radnika, te da je Odlukom o promjeni organizacije rada ukinuto ukupno 14 radnih mjesta (ili ukinuto ili je smanjen broj izvršitelja), sud je zaključio da postupanjem tužitelja radnik nije stavljen u neravnopravan položaj, odnosno da predložena odluka o otkazu nije rezultat diskriminacije odnosno šikane radnika ŽĐ.

13. Nadalje, nisu osnovani navodi tuženika da tužitelj nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju za donošenje odluke o davanju suglasnosti, s obzirom da iz dopisa kojim se traži savjetovanje u odnosu na organizacijske promjene te dopisa tužitelja kojim se traži suodlučivanje proizlazi da je tuženiku dostavljena sva dokumentacija i sve odluke iz kojih proizlazi da je kod tužitelja došlo do ukidanja radnog mjesta radnika ŽĐ. Ujedno iz očitovanja tuženika od 13. veljače 2026. ne proizlazi da tuženiku nije dostavljena neka dokumentacija koja je potrebna za donošenje odluke. Iz navedenog je razvidno da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 150 st. 4 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), te da je tuženiku dostavio sve podatke koji su potrebni za donošenje odluke tuženika.

14. Kao što je već navedno, u okviru postupka za nadomještaj suglasnosti sud ne utvrđuje sve okolnosti zakonitosti i dopuštenosti namjeravane odluke o otkazu, jer je to predmetom rasprave u postupku koja je usmjerena na odluku o otkazu, a ne ovog postupka.

15. Iz dopisa tuženika od 13. veljače 2026. proizlazi da su navodi tuženika kojima uskraćuje suglasnost općeniti i paušalni, te ističu okolnosti koje se odnose na radnika koje je tužitelj već uzeo o obzir (status branitelja, godine života, mogućnost zaposlenja na drugom radnom mjestu). Iz dopisa ne proizlazi da tuženiku nije dostavljena sva dokumentacija potrebna za davanje očitovanja.

16. Sud je također utvrdio da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 151. st. 4 ZR-a, budući da je tužbu podnio 26. veljače 2026, a suglasnost je uskraćena dopisom od 13. veljače 2026.

17. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i donijeti presudu kao u izrijeci.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, koja propisuje da strana koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka, te da se uzimaju u obzir samo oni troškovi koji su potrebni za vođenje parnice. Visina troškova tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25 dalje u tekstu: Tarifa) budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

19. Tužitelju je priznat trošak na ime jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu od 500,00 uvećano za 25% PDV-a, što sveukupno iznosi 625,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju, sve sukladno Tbr. 7. t. 2 i Tbr. 46 Tarife.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.