Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5600/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Sanje Klaude kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GH zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog GH zastupanog po braniteljima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba, podnijete protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 4. svibnja 2026., broj: Pp-2902/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenog GH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod 1. izreke prvostupanjske presude tako da se:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog GH (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

što je kao vozač 14. kolovoza 2022. u poslijepodnevnim satima u Varaždinskoj ulici 246 u Nedeljancu upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] u smjeru Cargovca te je:

1. dolaskom u visinu kućnog broja 246 uslijed nekretanja vozilom sredinom obilježene prometne trake, sišao vozilom udesno na biciklističku traku te je tom prilikom prednjim desnim dijelom vozila udario u desni bočni dio elektro bicikla kojega je sa svoje desne trake po biciklističkoj traci Varaždinske ulice u smjeru Varaždina gurao CH, u kojoj prometnoj nesreći je nastala materijalna šteta,

- čime je počinio prekršaj iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci pod 2. pravno označen kao prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljenom GH na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura) koju je dužan platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. Uslijed odluke pod I. žalba okrivljenika je bespredmetna.

IV. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog GH i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

V. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni GH je dužan na ime troškova žalbenog postupka platiti 100,00 eura (sto eura) u roku od 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 27. veljače 2024., broj: Pp-4802/2023 okrivljeni GH je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 550,00 eura koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 360,76 eura.

2. Protiv te presude okrivljeni GH je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači tako da se okrivljenika oslobodi optužbe.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

U odnosu na toč. I.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio materijaalno prekršajno pravo jer u odnosu na prekršaj pod 1. postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona budući da je za prekršaj činjenično opisan pod 1. nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1 Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje iz članka 46. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama počinio 14. kolovoza 2022.

4.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

4.3. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eur za fizičku osobu.

4.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim pod 1. izreke, proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.

4.5. Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

U odnosu na točku IV.

5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaje opisan pod 2. prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalitelj u odnosu na ovaj prekršaj, poriče da bi napustio mjesto nesreće bez da bi razmijenio podatke s drugim sudionikom iste. Žalitelj smatra kako je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na pristupu sudu, da je povrijeđeno načelo “jednakosti oružja“ te prigovara arbitrarnom postupanju suda sve bez konkretiziranja u čemu i kojem postupanju suda bi se ove povrede sastojale.

6.1. Sud je tijekom postupka 8 puta zakazao glavnu raspravu, na svakoj je okrivljenik bio prisutan, okrivljenik je tijekom postupka angažirao branitelja iz odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba, pa stoga nema govora o povredi prava na pravično suđenje, povredi prava na pristup sudu, povredi načela jednakosti oružja, a nije jasno niti u čemu bi se sastojalo arbitrarno postupanje suda. Pravilno je prvostupanjski sud povjerovao oštećenom CH koji je decidirano izjavio kako mu okrivljenik nije ostavio podatke, a on njega nije pitao kako se zove jer je bio u šoku. Otišao je do kuće gdje je njegova žena zvala policiju jer nije imao mobitel kod sebe, a dok je on išao zvati policiju okrivljenik je napustio mjesto nesreće. Prethodno mu je nudio prvo 100,00, a potom 200,00 kuna na što on nije pristao, dok okrivljenik te navode, da mu je nudio novac, poriče.

6.2. Nesporno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik napustio mjesto prometne nesreće, a da sa drugim sudionikom prometne nesreće nije ispunio europsko izvješće, niti je na drugi način razmijenio podatke sa drugim sudionikom prometne nesreće.

7. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje su odlučne za tu odluku te je okrivljeniku za prekršaj pod 2. izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu držeći da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i da će se njome postići svrha kažnjavanja.

7.1. Novčana kazna nije prestroga naročito s obzirom da okrivljeniku nije izrečena niti zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka i imovinske prilike okrivljenika.

9. Slijedom navedenoga na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.