REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-2192/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, radi naknade štete u iznosu od 6. 266,71 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 6.266,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. srpnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od (8) osam dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je njegov osiguranik ČK stradao u prometnoj nesreći 16. lipnja 2006. koju je uzrokovao LK upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, a za što je LK oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-355/06 od 21. svibnja 2008. Rješenjem tužitelja broj 618761 od 17. listopada 2017. osiguraniku NK priznato je pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok invalidnosti je 100 % ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao. Tužitelj nadalje navodi da mu je isplatom navedene mirovine u razdoblju od 6. lipnja 2017. do 31. svibnja 2019. nastala šteta u iznosu od 6.266,71 EUR koju je tuženik pozvan platiti u mirnom postupku ali po zahtjevu nije postupio te stoga tužitelj potražuje kamate od 3. srpnja 2019. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže na temelju odredaba čl. 161. u vezi s čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13; dalje: ZMO) donošenje presude kao u t. I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak predmetnog štetnog događaja. Osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog, kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući u bitnome kako bi u konkretnom postupku trebalo primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a da tužitelj nije dokazao postojanje razlike u odnosu na mirovinu koju bi njegov osiguranik primao zbog ozljede na radu. Tuženik prigovara i visini zatražene naknade štete ističući kako tužitelju ne bi pripadalo pravo na tražbinu punog iznosa mirovine pri čemu napominje i kako tužitelj nije dokazao činjenicu isplate mirovine svom osiguraniku.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-1639/2019 od 15. ožujka 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji u predmetu poslovni broj P-62/2007, a kojem je predmetu priklopljen spis K-355/06, dok je rješenjem od 22. kolovoza 2025. postupak nastavljen.

4. U nastavljenom postupku stranke su ostale kod navoda iz tužbe i odgovora na tužbu te pri navodima istaknutim u ranijem tijeku postupka.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

6. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/05; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.266,71 EUR (tada 47.216,49 kn) na ime naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku NK koji je stradao u prometnoj nesreći 16. lipnja 2006., a koju je isplatu tužitelj izvršio u razdoblju od 6. lipnja 2017. do 31. svibnja 2019.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, već je sporna isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog, činjenica isplate invalidske mirovine, odnosno sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu tuženikov prigovor da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP).

9. Iz pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Revx 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2020. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2020., za odluku u sporovima koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

10. Valja naglasiti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. izmijenjeno dotadašnje pravno shvaćanje na način da u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

11. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023. proizlazi i da iz odredbe čl. 27. ZOOP-a proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

12. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je ZOOP kao lex specialis stupio na snagu 1. siječnja 2006., kao i imajući u vidu da tužitelj potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 6. lipnja 2017. do 31. svibnja 2019., u konkretnom je postupku mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

13. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP-a). Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP- a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Dakle, u smislu gore navedene odredbe tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

15. U konkretnom slučaju tužiteljevom osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, slijedom čega bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u vidu razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Međutim, tužitelj tijekom postupka na okolnost postojanja i visine razlike između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno na okolnost da bi invalidska mirovina u slučaju povrede na radu bila manja od one utvrđene rješenjem tužitelja , nije predložio izvođenje dokaza.

17. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao, iako je to prema odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan, da mu je nastala šteta u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a i čl. 27. ZOOP-a te odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 15. svibnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 4. rujna 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 15. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno ukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno ukupno iznosi 250,00 EUR.

20. Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

21. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose.

22. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda jer tuženik na navedeno ročište nije pristupio slijedom čega je tuženikov zahtjev za naknadu troška ovog parničnog postupka odbijen u iznosu od 125,00 EUR te je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

Zagreb, 16. srpnja 2026.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.