Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-1477/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,zastupanog po punomoćnici Martini Erlić Đogaš, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika 1. CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Miljenku Marincel, odvjetniku iz Delnica, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s.1.327,23 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti pun. tužitelja, 2. tuženika i njegovog punomoćnika, 16. srpnja 2026. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 15, dvorište i gospod. zgrada u [adresa], površine 64 čhv, koja nekretnina je na Skici lica mjesta Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag.ing.geod.et.geonf, broj 1262/2021-4, od 1. veljače 2022.g., prikazana rozim slovnim oznakama A-B-C- D-R-S-T i ispunom roze boje, površine 214 m2, koji Nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove presude, što su tuženi osobno i kao pravni sljednici upisanih suvlasnika dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja 1. na opisanoj nekretnini u zemljišnim knjigama, ili to u protivnom mijenja ova presuda."

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Utvrđuje se da je tužitelj 1. TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi sjenokoša u Perdočaj, i to u onom dijelu koji je geodetskim Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag.ing.geod.et.geonf, broj 1262/2021-4, od 1. veljače 2022.g., na Skici lica mjesta označen rozim slovnim oznakama D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O- P-R i ispunom roze boje, u površini od 1026 m2, a koji Nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove presude.

III. Ovlašćuje se tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da temeljem ove presude provede parcelaciju nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio u površini od 1026 m2, a koji dio je prikazan u geodetskom Nalazu i mišljenju iz točke 2. izreke ove presude i tako izdvojeni dio od čestice k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] formira kao samostalna čestica s novim brojem, nakon čega se tužitelja ovlašćuje na provedbu geodetskog elaborata, prijavnog lista i navedene parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina].

IV. Ovlašćuje se tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da temeljem ove presude i prijavnog lista iz točke III. izreke ove presude, temeljem kojega će provesti parcelaciju nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja u 1/1 dijela, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva na novoformiranoj čestici sa imena 2. tuženika."

III. Zahtjevi tužitelja te 1. i 2. tuženika za naknadu troškova se odbijaju te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Obrazloženje

1. Prednik sada tužitelja podnio je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (tada Posl.br. P-1139/18) te kako je prije dostave tužbe na odgovor tuženicima tužitelj umro, rješenjem od 26. rujna 2018. (list 20) utvrđen je prekid postupka. Prije donošenja rješenja o prekidu postupka, zaprimljen je podnesak tada 1. i

2. tužitelja (list 14) u kojem je, u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) izvršena preinaka tužbe na način da je od strane 2. tužiteljice zatraženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je ista vlasnica kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (isto predstavlja isticanje drugog zahtjeva uz postojeći ). Istovremeno je postupak iza ranije tužitelja preuzeo 1. tužitelj.

Rješenjem od 10. srpnja 2019. (list 24) postupak je nastavljen.

Rješenjem suda od 21. listopada 2019. (list 26) preinačena tužba dostavljena je na odgovor tuženicima uz upozorenje na posljedice iz čl. 331.b ZPP-a.

2.1. O tužbenim zahtjevima odlučeno je presudom od 28. veljače 2023. (list 154), na način da je toč. V. izreke tada 2. tužiteljica FU utvrđena vlasnicom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu su u odnosu na tu nekretninu bili pasivno legitimirani tada 4. do 6. tuženici te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen donošenjem presude zbog ogluhe.

Rješenjem sadržanim u istoj odluci tužba je odbačena u dijelu u kojem se tuženicima određuje rok od 15 dana za činidbu trpljenja upisa tužitelja u zemljišne knjige.

2.2. Preostalim točkama presude od 28. veljače 2023. odlučeno je o tužbenom zahtjevu tada 1. tužitelja na način da je u toč. I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tužitelj utvrđen vlasnikom te nekretnine u cijelosti, dok je u toč. II., III. i IV. izreke tužitelj utvrđen vlasnikom dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno nalazu geodetskog vještaka a koji dio je označen slovnim oznakama te ovlašten na parcelaciju i uknjižbu prava vlasništva na novonastaloj kat. čestici.

Završno, u toč. VI. izreke odlučeno je o troškovima postupka.

U pogledu tužbenog zahtjeva tada 1. tužitelja, pasivno legitimirani bili su grad Delnice kao pravni sljednik upisanih suvlasnika (1. tuženik) te 2. i 3. tuženici.

2.3. Presuda opisana u toč. 2.2. je po žalbama 2. i 3. tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu Posl.br. Gž-759/23 od 25. kolovoza 2025. (list 187) i to u odnosu na 2. i 3. tuženike, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

U uputi suda drugog stupnja ukazano je da poštenje posjeda tada 1. tužitelja i njegovih prednika nije valjano i jasno obrazloženo kao i kontinuitet posjedovanja, da je izostalo obrazloženje u pogledu činjeničnog utvrđenja da je prednik 1. tužitelja VU 2013. pokrenuo pojedinačni ispravni postupak za utužene nekretnine pa je zbog toga isti znao da nekretnine koje posjeduje nisu njegovo vlasništvo, a također i da su te nekretnine rješenjem o nasljeđivanju iz 1968. pripale OU i upisane kao njegovo vlasništvo a što je bilo poznato i prednici 1. tužitelja ŽU koja je sudjelovala u ostavinskom postupku te nakon toga na ime nužnog dijela primila jelovu građu te napisala pismo pokojnom ocu zato što je isti oporučno nekretnine ostavio njenom bratu OU. Stoga je nejasno utvrđenje o poštenju posjeda pri čemu je ukazano i na pravno shvaćanje VSRH iz 2019. o tome da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na 1. tuženika ukazano je da se ne može isticati prigovor promašene pasivne legitimacije u ime druge stranke, pa u tom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

3. S obzirom na sadržaj ukidnog rješenja opisanog u toč. 2.3., u ponovljenom postupku predmet tužbenog zahtjeva su kč. br. [katastarska čestica] (dio) k. o. [katastarska općina] i to sada tužitelja (ranije 1. tužitelja) protiv 1. i 2. tuženika (ranije 2. i 3. tuženika), pri čemu je 2. tuženik kao upisani suvlasnik, pasivno legitimiran u pogledu kč. br. [katastarska čestica], dok su u pogledu kč. br. [katastarska čestica] pasivno legitimirana oba tuženika kao upisani suvlasnici.

3.1. U ponovljenom postupku pročitani su zapisnici i isprave iz prethodnog postupka te su po prijedlogu stranaka dopunski saslušane stranke i svjedok PU (sve list 206).

4. U pogledu utuženih nekretnina, u tužbi se navodi da je VU (ranije tužitelj) upisan kao posjednik i to kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti a kč. br. [katastarska čestica] u površini od 468m2, da je ranija posjednica istih bila ĐU te je iste prodala JU a on ČU, koji je iste darovao svom bratu HU darovnim ugovorom iz 1960. da bi isti kasnije, darovnim ugovorom iz 1992., vratio nekretnine ČU. Također, JU je otac ŽU – supruge ČU te otac RU, odnosno sukladno prednjem je JU utužene nekretnine prodao svom zetu dok je druge nekretnine ostavio sinu RU i to konkretno zidinu koja graniči sa kč. br. [katastarska čestica].

Nadalje, kč. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja prolaz između kuće ČU i zidine JU te zemljište iza kuće gdje se nalazi voćnjak, dok kč. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja sjenokošu i voćnjak. Između RU i ŽU vođen je spor pod Posl.br. P-360/71 a koji spor se vodio oko zidine i u istom je sklopljena nagodba. Također je između stranaka vođen i spor P- 366/82.

Utužene nekretnine su u posjedu ČU od 1956. odnosno od izvršene prodaje a sporovi koji su vođeni bili su oko prolaza koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. Ugovori su provedeni u katastru a zbog čega je tužitelj upisan kao posjednik odnosno suposjednik.

Utužene nekretnine nalaze se u suposjedu ČU i njegove obitelji te takav posjed nikad ni od kog nije bio osporavan a isti se izvršava košnjom, ubiranjem plodova i dr.

Ujedno je istaknuto da su suvlasnici NU i SU u zemljišne knjige upisani osnutkom istih odnosno 1940. i to kao punoljetne osobe, da se radi o osobama koje su umrle te je njihovim sljednikom označen ranije 1. tuženik .

Uz tužbu su priloženi izvatci iz zemljišne knjige, posjedovni list (PL) br. 367, darovni ugovori od 09.07.1992. i 15.09.1960., nagodbe iz predmeta P-360/71 i P-366/82 (sve list 5-12) te predlaženo saslušanje svjedoka TU, PU i KU.

4.1. U odgovoru na tužbu sada 1. i 2. tuženika (list 32) osporen je tužbeni zahtjev u cijelosti, ukazano na nepotpunost i nečitljivost priloženih isprava, zatim je istaknuto da tužitelj nije dokazao način stjecanja utuženih nekretnina niti osnov stjecanja vlasništva, uz tvrdnju da su te nekretnine oduvijek bile njihovo vlasništvo a prethodno tome njihovih roditelja od kojih su ih i stekli nasljeđivanjem. Priloženo je rješenje o nasljeđivanju iza majke EU (list 36).

5. Sukladno prijedlozima, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem isprava priloženih uz tužbu i odgovor na tužbu, čitanjem rješenja O-43/68 (list 48), rješenja Ureda za katastar Delnice od 24.03.1969. (list 50), čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, kopije kat. plana i povijesnog izvatka iz katastra zemljišta (list 53-69), čitanjem kupoprodajnih ugovora od 17.11.1954. i 11.04.1956. (list 81-87), čitanjem spisa RZ-13/13 i P-366/82 – zapisnika od 13.09.1983. u kojem je sadržana nagodba, saslušanjem tužitelja te 1. i 2. tuženika (list 93-94), očevidom na licu mjesta te na istome geodetskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka PU (zapisnik list 102-103),

čitanjem nalaza geodetskog vještaka Tomislava Vidmara (list 110) te saslušanjem svjedoka KU (list 146).

6. S obzirom na sadržaj zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka, provedeni očevid i pisani nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, nije sporno da se kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi nalaze u selu [adresa], pri čemu kč. br. [katastarska čestica] predstavlja ruševinu i voćnjak odmah uz cestu, dok se na kč. br. [katastarska čestica] nalazi kontejner tužitelja, drvena ruševina, poljski wc i voćnjak, pri čemu je tužitelj kao predmet tužbenog zahtjeva pokazao dio te nekretnine i to prema utvrđenju geodetskog vještaka, površinu od 1026m2, a koji dio je na skici osjenčan rozom bojom i omeđen slovnim oznakama te se taj dio nastavlja na kč. br. [katastarska čestica]. Izgled nekretnina prikazan je u skicama i fotografijama, kao sastavnim dijelovima nalaza geodetskog vještaka.

6.1. Prema zemljišnoknjižnim podacima, kč. br. [katastarska čestica] upisana je kao kuća br. 15, dvorište i gospodarska zgrada u suvlasništvu prednika ranije 1. tuženika te sada 1. i 2. tuženika, dok je kč. br. [katastarska čestica] upisana kao sjenokoša, u suvlasništvu prednika ranije 1. tuženika te sada 2. tuženika.

Prednici 1. tuženika su u zemljišne knjige upisani kako slijedi: NU i UU – od osnutka zemljišne knjige, SU od 1940. (nasljeđivanje iza ZU) te ĐU od 1953. (nasljeđivanje iza GU). Preostali suvlasnici odnosno sada 1. i 2. tuženici su kao suvlasnici upisani 2016. i to temeljem nasljeđivanja – rješenje O- 824/16 iza njihove majke EU, prethodno tome ista je kao suvlasnica upisana 1993. temeljem nasljeđivanja iza ĆU (upis Z-660/93) a on je kao suvlasnik bio upisan 1969. (upis Z-30/69) i to nasljeđivanjem iza MU koji je pak kao suvlasnik bio upisan 1909. na dijelu BU, upisanog od osnutka zemljišnih knjiga.

6.2. Prema katastarskim podacima (koji se vode od 1957.) , kč. br. [katastarska čestica] bila je upisana kao posjed AU iz [adresa], nakon toga TUG iz [adresa] (darovanje 1960.) te završno na VU iz [adresa] (darovanje 1992.), dok se kč. br. [katastarska čestica] vodi u tri PL i to br. 367 – posjednik VU, [adresa], br. 211 – posjednik LU, [adresa] i br. 149 - posjednik EU, [adresa] te se takvo stanje posjeda nije mijenjalo.

6.3. Prema iskazima stranaka i to u dijelu u kojem su isti suglasni, utvrđeno je da je zajednički prednik tužitelja te 1. i 2. tuženika bio njihov djed CUG, isti je imao kćer SU udatu za ČU (roditelji tužitelja) te sina OU čija je supruga bila EU (roditelji 1. i 2. tuženika).

Iskazi stranaka suglasni su i u dijelu u kojem se navodi da se na utuženim nekretninama i to konkretno kč. br. [katastarska čestica] nekada nalazila stara kuća (sada ruševina) koja je bila vlasništvo njihova djeda JU i u kojoj kući je obitelj i živjela, da su djed i baka kupili odnosno napravili novu kuću također u mjestu [adresa] ali nešto dalje te odselili u istu, a u staroj kući su ostali živjeti roditelji tužitelja, dok su roditelji (ili otac) 1 i 2. tuženika otišli živjeti u novu kuću s djedom i bakom.

Pri tom valja navesti da je, s obzirom na geodetsko vještačenje i iskaze stranaka, neosnovan činjenični navod tužbe da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja prolaz između kuće ČU i zidine JU, već kao što je prethodno navedeno, zidina odnosno ostaci stare kuće nalaze se upravo na kč. br. [katastarska čestica].

7. Analizom priloženih isprava i spisa utvrđeno je kako slijedi:

- kupoprodajnim ugovorom od **.**.1954. JU iz [adresa] (zastupan po pun. AU iz [adresa]) je od ĐU kupio njen suvlasnički dio (1/8) nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], među kojima su i kč. br. [katastarska čestica];

- kupoprodajnim ugovorom od **.**.1956. JU prodao je ČU suvlasnički dio nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koji dio je kupio od ĐU;

- darovnim ugovorom od **.**.1960. VU iz [adresa] darovao je svom bratu HU iz [adresa] nekretnine upisane u PL br. 367 – među kojima su i kč. br. [katastarska čestica];

- darovnim ugovorom od 09.07.1992. je HU darovao nekretnine iz PL br. 367 svom bratu ČU;

- rješenjem o nasljeđivanju Posl.br. O-43/68 od 08.03.1968. (iza MU umrlog **.**.1968.) utvrđene su ostavinskom imovinom između ostalog i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to u 1/8 dijela, nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], zakonskim nasljednicima utvrđeni su sinovi MU i VU te kćeri ŽU i DU, a temeljem oporuke ostavitelja od 8.11.1967. nasljednikom je u cijelosti proglašen sin ĆU, pri čemu je nasljednica ŽU na ime nužnog dijela tražila isporuku jelove građe, a o kojem zahtjevu je i odlučeno u toč. IV. Izreke rješenja na način da joj je isto dužan predati oporučni nasljednik ĆU;

- između ŽU (kao tužiteljice) i OU (kao tuženika) sklopljena je nagodba u predmetu P-360/71 od 23.11.1971. kojom se tuženik obvezao predati tužiteljici odgovarajuću količinu jelove drvene građe za potrebe izgradnje njene kuće u [adresa];

- u predmetu P-366/82 (smetanje posjeda) je dana 13.09.1983. sklopljena nagodba između tužitelja RU i tuženika RU i ŽU kojom su se stranke nagodile da se prostor između njihovih nekretnina tj. stare zidine bivše kuće OU i zemljišta AU koje je smješteno bliže kući PU, ostavi slobodno od osoba i stvari radi nesmetanog prolaza do njihovih nekretnina; prije sklapanja nagodbe iskaz je dao tužitelj ŠU koji je naveo da je on u posjedu cijelog prijepora kao i ruševine – ranije kuće, koju je on srušio prije dvije godine a da je on u posjedu od očeve smrti tj. 1968., da se na prijeporu nalazila drvena građa i radilo se o materijalu od stare kuće, da su tuženici brali voće sa stabala ali se te voćke nalaze na zemljištu koje graniči sa prijeporom;

- u predmetu RZ-13/13 VU iz [adresa] podnio je prijedlog za ispravak zemljišnoknjižnog stanja – nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] sa zahtjevom za upis istog kao vlasnika, na ročištu od 22.02.2018. (list 83) saslušani su ĆU i KU, pri čemu je ĆU naveo da je nakon smrti djeda MU kuća u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] pripala njegovom ocu i njegovoj teti IU, da su njih dvoje vodili spor P-360/71 u kojem je sklopljena nagodba na način da će kuća pripasti njegovom ocu koji je sestri bio u obvezi isplatiti drvenu građu a što je i učinjeno, da je TU tražio da se zamijene tako da on njemu da kuću u [adresa] a ovaj njemu neke njive koje pripadaju njegovom ocu ČU ali do zamjene nije došlo, dok je za ostale nekretnine naveo da iste pripadaju predlagatelju prema katastru. Iskaz je dao i KU i to u pogledu kč. br. [katastarska čestica] pri čemu je osporio da bi ista bila posjed predlagatelja ČU;

- iz pisma majke tužitelja IU (neutvrđenog datuma) utvrđeno je da je ista imala saznanje o oporuci oca MU te da je očito bila nezadovoljna oporukom te navela da neće doći na sahranu istog.

7.1. Sada tužitelj je u stranačkom iskazu naveo da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja zidinu – nekada kuću u kojoj je on i rođen i u istoj je živio sa svojim roditeljima, a na istu se nastavlja kč. br. [katastarska čestica] u naravi voćnjak, da je ta nekadašnja kuća bila vlasništvo djeda po majci JU a oko 1953. ili 1954. je njegov otac svom tastu za tu kuću dao šumu i u stvari se radilo o kupnji a u preostalom dijelu je njegov otac to kupio od ĐU, odnosno formalno je kupnja bila na djeda jer bi u protivnom otac izgubio dječji doplatak. Oni su iz kuće odselili u Lokve i to oko 1957. (kasnije u Delnice pa u [adresa]) a poslije je u kući bio podstanar TD, dok je oko 1962. njegov djed prepisao kuću na njegovog oca. Kuća je ostala prazna a kasnije ju je otac 1. i 2. tuženika prodao nekom liječniku na način da je prodan drveni dio kuće koji je bio razmontiran. U pogledu kč. br. [katastarska čestica] on održava polovicu a druga polovica je od tuženika. Djed je u [adresa] napravio novu kuću koju je dao sinu OU koji je s njim i živio, dok je stara kuća pripala njegovim roditeljima. Nije dao određeni odgovor u pogledu oporuke svog djeda.

Dopunski saslušan u ponovljenom postupku naveo je da je u sadašnjoj ruševini zajedno sa roditeljima živio do 1957., da su njegova majka i njen brat imali normalne odnose, da je nakon njihova odlaska iz kuće u istoj bio podstanar nekoliko godina koji je dolazio u Lokve njegovoj majci plaćati stanarinu te da majčin brat nije nikada tražio tu stanarinu niti isticao da je kuća njegova. Dok su 1962. živjeli u [adresa] djed MU je bio kod njih i rekao da je sve objasnio u oporuci te da će još poduzeti neke stvari te je tada otišao u katastar i prepisao na njegovog oca. Djed je oporuku napisao ranije, a pred djedovu smrt se po selu pričalo da je majčin brat ĆU držao svog oca za ruku i pisao oporuku a djed je tada već bio u lošem fizičkom i psihičkom stanju. U to vrijeme oni su počeli graditi kuću u [adresa], a sestra njegove majke i T rekla je da ona neće ništa te da joj se gade i novci i brat ĆU. Roditelji tuženika su kasnije tu kuću kriomice prodali. Brat njegove majke ĆU umro je prije nje. On je kontejner postavio nakon majčine smrti. Tuženici mu se nakon smrti roditelja nisu ništa obratili. Kamen međaš postavio je otac tuženika. Majka nije osporavala očevu oporuku te je za nužni dio uzela drvenu građu. Njegov otac je taj dio (roza boja) kupio. Za pismo tužiteljeve majke znalo se još dok je djed bio živ. Nema saznanja o postojanju ranije oporuke djeda.

7.2. Tuženici potvrđuju da se ranije radilo o kući njihova djeda koji se kasnije sa obitelji odselio u novu kuću u mjestu [adresa] gdje su živjeli i njihovi roditelji, a da su u ovoj staroj kući ostali živjeti roditelji tužitelja, ali navode da je stara kuća – sada ruševina po nasljedstvu pripala njihovom ocu koji je istu srušio te drvenu građu dao svojoj sestri za potrebe izgradnje njene kuće u [adresa]. Stoga kč. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi ruševina pripada njima, dok parcela u nastavku (kč. br. [katastarska čestica]) pripada i njima i tužitelju i na toj parceli on ima kontejner. Ne znaju zašto kč. br. [katastarska čestica] pripada i njima i tužitelju. Njihov otac da je vodio spor sa CD i radilo se o prijeporu lijevo od zidine te je otac dobio prolaz da može pristupiti kč. br. [katastarska čestica], a u tom dijelu graniči i susjed PU, taj prolaz je na kč. br. [katastarska čestica]. U pogledu očevih brata i sestre MU i DU (navedeni u rješenju o nasljeđivanju) navode da su isti ranije isplaćeni. Očeva oporuka se nalazi kod 1. tuženice. Nemaju saznanja da je otac prodao nekretnine ČU. Njihov otac je majci tužitelja dao 20m3 drvene građe a zauzvrat se VU odrekao 1/8 dijela ali dokument na tu okolnost joj je tužitelj otuđio.

U ponovljenom postupku, 1. tuženica je navela da su roditelji tužitelja zamolili djeda da mogu živjeti u staroj kući a to se pričalo u obitelji, pri čemu im djed tu kuću nije darovao. Poslije je u kući živio rođak TD koji je na ime naknade za stanovanje izrađivao drvene ptičice te iste davao i njima i roditeljima tužitelja. Njihov otac i majka tužitelja nisu se svađali ali je majci tužitelja bilo krivo. Djed je bolovao od raka jetre. Zemljšte gdje tužitelj ima kontejner je njegovo i to je dio koji ide do PU dok je njihovo do LU. Zna da postoji kamen međaš. Prema skici vještaka, ono što je označeno rozom bojom je od tužitelja a plavo je njihovo, pri čemu je obitelj tužitelja to stekla od ĐU.

U ponovljenom postupku, 2. tuženik je naveo da ruševina bliže cesti predstavlja staru kuću, slijedeća ruševina je ostatak sjenika i taj je dio njihov pri čemu je desno kuća obitelji LU, dok je od tužitelja zemljište na kojem se nalazi kontejner te onaj dio koji je obilježen kao wc dok je lijevo od toga kuća svjedoka PU.

7.3. Svjedoci PU i KU, koji su obojica ranije živjeli u [adresa] te i sada tamo imaju obiteljsku kuću, potvrđuju postojanje kuće gdje je sada ruševina, navode da su u istoj živjeli roditelji tužitelja a poslije je tu bio podstanar kojem je kuću iznajmila majka tužitelja. Djed stranaka živio je u drugoj kući a s njim i otac odnosno roditelji 1. i 2. tuženika. Nemaju saznanja o sporovima između roditelja stranaka niti o međusobnim odnosima u obitelji. Dopunski saslušan u ponovljenom postupku svjedok PU naveo je da je obitelj tužitelja u staroj kući (sada ruševina) živjela krajem 50-ih godina, da je poslije u kući bio podstanar.

8. S obzirom na uputu suda drugog stupnja iz ukidnog rješenja, u ponovljenom postupku izvršena je analiza i ocjena svih prethodno provedenih dokaza, te sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i to u pogledu kč. br. [katastarska čestica] odnosno dijela iste kako je označena u nalazu geodetskog vještaka, dok nije osnovan u pogledu kč. br. [katastarska čestica] (koja je utužena u cijelosti), a o čemu će razlozi biti izneseni u nastavku.

Kao što je već prethodno navedeno, nesporno je da su kao suvlasnici utuženih nekretnina u zemljišnim knjigama upisani sada 1. i 2. tuženici kao i prednici ranije 1. tuženika, dok su nasuprot tome kao posjednici istih u katastarskim evidencijama upisane druge osobe i to otac sada tužitelja VU u cijelosti na kč. br. [katastarska čestica], te na kč. br. [katastarska čestica] otac tužitelja i majka 1. i 2. tuženika (EU) kao i treća osoba LU te bi se očito radilo o osobi

– vlasniku drvene kuće koja se nalazi desno od ruševine i vidljiva je u nalazu geodetskog vještaka.

9. Iako su obje utužene nekretnine upisane kao suvlasništvo više osoba, navedeno zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju, ovo posebno iz razloga što prednici ranije 1. tuženika ne predstavljaju osobe koje su bile u faktičnom posjedu nekretnina već se radilo o posjedu zajedničkog prednika tužitelja te 1. i 2. tuženika.

9.1. Već je prethodno izneseno da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja nekretninu manje površine, uz cestu koja prolazi kroz mjesto i na kojoj se sada nalazi ruševina nekadašnje kuće u kojoj je ranije živio djed stranaka MU sa obitelji a kasnije je u posjedu iste bila obitelj tužitelja.

Iz iskaza tužitelja kao i svjedoka PU, sud nalazi utvrđenim da su roditelji tužitelja (odnosno i on sam) živjeli u predmetnoj kući, pri čemu tužitelj navodi da je isto bilo do 1957. Stoga činjenicu posjedovanja od strane roditelja tužitelja sud nalazi nesporno utvrđenom, međutim da bi se na temelju takvog posjeda moglo steći pravo vlasništva, potrebno je da se radi o samostalnom i poštenom posjedu, a koji analizom svih dokaza provedenih tijekom postupka, nije utvrđen.

Iako sud može prihvatiti navod tužitelja da je njegov djed MU sastavio oporuku još početkom 60-ih godina te da je obećao njegovoj majci odnosno svojoj kćeri, da će određena imovina pripasti njoj, isto se u konačnici nije dogodilo jer iz rješenja o nasljeđivanju iza istog proizlazi da je on sastavio novu oporuku i to 08.11.1967. (što je bilo oko 3 mjeseca prije smrti) i kojom oporukom je svojom imovinom raspolagao za korist OU – oca 1. i 2. tuženika. O prednjem je saznanje imala majka tužitelja jer je ista sudjelovala u ostavinskom postupku u kojem su u konačnici nekretnine ostavitelja (među kojima i kč. br. [katastarska čestica]) pripale ocu tuženika, dok je majka tužitelja dobila nužni dio na način da joj je otac 1. i 2. tuženika bio dužan isporučiti drvenu građu. Nezadovoljstvo majke tužitelja saznanjem o sadržaju oporuke vidljivo je iz njenog pisma upućenog ocu.

Vezano uz prednje, potrebno je navesti da niti majka tužitelja niti ostali nasljednici (kćer DU i sin MU) navedenu oporuku nisu osporili, pa je stoga bespredmetan navod tužitelja iznesen u dopunskom iskazu o okolnostima sastava te oporuke a koji dio iskaza bi ukazivao na to da je oporuka sastavljena pod utjecajem oca 1. i 2. tuženika.

Stoga, ukoliko je majka tužitelja nakon provođenja ostavinskog postupka na kč. br. [katastarska čestica] i izvršavala posjed odnosno u određenoj mjeri koristila kuću, nije se radilo niti o samostalnom niti o poštenom posjedu jer je ista završetkom ostavinskog postupka znala da je stara kuća (sada ruševina) pripala njenom bratu.

Na prednji zaključak upućuje i sadržaj odluka iz predmeta P-360/71 i P-366/82, a koji sporovi su vođeni između prednika stranaka, pri čemu se posebno ukazuje na sadržaj sudske nagodbe iz predmeta P-366/82 u kojoj su se stranke suglasile da se „prostor između njihovih nekretnina tj. stare zidine bivše kuće OU i zemljišta AU ostavi slobodan od osoba i stvari radi nesmetanog prolaza do njihovih nekretnina“, pri čemu je navedenu nagodbu za sebe i kao punomoćnik supruge ŽU, potpisao otac tužitelja AU.

Iako se u navedenoj nagodbi ne navodi određeno oznaka kat. čestice, po ocjeni ovog suda predmet nagodbe bila je upravo kč. br. [katastarska čestica] jer se govori o zidinama bivše kuće i to ne zajedničke kuće stranaka nego kuće OU, koja je evidentno istome pripala u ostavinskom postupku, a na što bi ukazivao i sadržaj njegova iskaza koji prethodi sklapanju sudske nagodbe.

Činjenica je da je prednik tužitelja u katastarskim evidencijama bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine, međutim takav upis ne ukazuje na poštenje posjeda, posebno uzevši u obzir sadržaj ostalih isprava navedenih prethodno. Završno u tom dijelu odnosno u pogledu kč. br. [katastarska čestica] valja navesti i to da su roditelji tužitelja, s obzirom na sadržaj sudske nagodbe iz predmeta P-366/82 evidentno na predmetnoj nekretnini stekli pravo služnosti a ne pravo vlasništva, prednje s obzirom da je nagodbom dogovoren nesmetan prolaz za obje stranke postupka radi „nesmetanog prolaza do njihovih nekretnina“.

Stoga nije prihvaćen dio iskaza tužitelja u kojem isti navodi da je stara kuća pripala njegovim roditeljima (iskaz iz prethodnog postupka) jer iz dijela iskaza u ponovljenom postupku proizlazi da je njegova majka znala za oporuku svog oca još prije njegove smrti a koje saznanje je tužitelj mogao dobiti jedino od svoje majke, a što u konačnici ukazuje da je tužitelj imao saznanja o statusu nekretnina te se njegov posjed ne može smatrati poštenim. Također, isti je imao saznanja da je otac 1. i 2. tuženika kasnije izvršio prodaju predmetne kuće (drveni dio) pa ukoliko su on odnosno njegovi roditelji smatrali da se radi o njihovoj kući, tada bi po tom pitanju isti protiv oca tuženika zasigurno nešto poduzeli.

Iz navedenih razloga je u pogledu kč. br. [katastarska čestica] tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

9.2. U pogledu kč. br. [katastarska čestica], predmet tužbenog zahtjeva je dio te nekretnine u površini od 1026m2 koji se u pisanom nalazu geodetskog vještaka označen rozom bojom. Ukupna površina te nekretnine prema zemljišnoknjižnim podacima iznosi 2115m2 (pretvorbom površine od 588čhv u m2).

Tuženici u pogledu kč. br. [katastarska čestica] tvrde da ta nekretnina pripada i njima i tužitelju te u iskazima potvrđuju da je od tužitelja dio označen rozom bojom i gdje isti ima kontejner te bi se radilo o dijelu prema kući PU, dok je njihov drugi dio prema kući obitelji LU, pri čemu iako u iskazima danim u prethodnom postupku nisu imali saznanja zašto ta nekretnina pripada i njima i tužitelju, u ponovljenom postupku 1. tuženica je navela da je obitelj tužitelja to stekla od ĐU. Isto bi odgovaralo iskazu tužitelja koji je naveo da je jedan dio njegov otac stekao kupnjom od ĐU, dok iz priloženih kupoprodajnih ugovora (opisani u toč. 6.) proizlazi da je nekretnine od ĐU kupio MU te ih onda prodao ČU, pri čemu su predmet oba ugovora obje ovdje sporne nekretnine.

Vezano uz prednje, potrebno je istaći da se stranke nisu određeno očitovale o okolnostima sklapanja kako kupoprodajnih tako i darovnih ugovora u razdoblju između 1954. i 1992., odnosno zašto je nekretnine prvo kupio MU pa onda iste prodao ČU te zašto je VU nekretnine darovao bratu HU a nakon toga isti nekretnine također darovnim ugovorom vratio ČU, osim što tužitelj navodi da je kupnja na djeda bila formalna jer bi u protivnom njegov otac izgubio dječji doplatak te da je kupnju u stvarnosti izvršio njegov otac i isti da je svom tastu za tu kuću dao šumu.

Ukoliko bi navod tužitelja i bio točan odnosno da su njegovi prednici stekli kč. br. [katastarska čestica] dijelom od djeda a dijelom od ĐU, nejasno je zašto tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje dio te nekretnine te istovremeno potvrđuje da je druga polovica od tuženika, odnosno u dopunskom iskazu ističe da je njegov otac od ĐU kupio upravo onaj dio označen rozom bojom u nalazu vještaka kao i da na terenu postoji međašni kamen (postojanje istog potvrđuju i tuženici).

Po ocjeni suda, prednje nelogičnosti otklonjene su sadržajem nagodbe iz predmeta P-366/82 i to u dijelu gdje se navodi „nesmetan prolaz do njihovih nekretnina“ odnosno da bi se pristupilo do kč. br. [katastarska čestica], mora se proći preko kč. br. [katastarska čestica].

Ovakva formulacija nagodbe ukazuje na to da su roditelji stranaka već tada znali da svakom od njih pripada jedan dio kč. br. [katastarska čestica], očito na temelju usmenog dogovora koji je realiziran postavljanjem međašnog kamena, te su u nagodbi definirali pristup do svojih nekretnina preko kč. br. [katastarska čestica].

Prednje utvrđenje potvrđuje i dio iskaza tuženika u kojem isti potvrđuju da dio kč. br. [katastarska čestica] osječan rozom bojom pripada tužitelju.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev koji se odnosi na točno određeni dio kč. br. [katastarska čestica] je prihvaćen te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

10. Odluka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) koje se odnose na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, konkretno čl. 159. st. 1. i 3. propisano je da se dosjelošću stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, pri čemu se samostalnim poštenim posjedom nekretnine vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Definicija zakonitog, istinitog i poštenog posjeda sadržana je u čl. 18. ZV-a.

I raniji propisi iz područja stvarnog prava (Opći građanski zakonik kao i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) koji su bili na snazi u vrijeme kada su sklapani kupoprodajni ugovori i doneseno rješenje o nasljeđivanju iza MU, predviđali su isključivo pošten (savjestan) posjed kao osnovu stjecanja vlasništva.

Pri tom je par. 1468. OGZ-a bilo propisano da dosjelost na nepokretnim stvarima nastupa nakon 30 godina i to u slučaju kada u mjestima, gdje nema nikakvih javnih knjiga, stjecanje stvari treba dokazati po sudskim spisima i drugim ispravama, odnosno u slučaju kada stvar nije uknjižena na onoga koji je doista posjeduje. Sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda iz 1960.g, zbog različitosti sudske prakse u primjeni propisa i pravnih pravila koji su bili na snazi do 06. travnja 1941., a koji propisi i pravila više nisu odgovarali načelu zaštite opravdanih interesa pojedinaca i načelu pravne sigurnosti u prometu dobara, prethodno navedeni rok određen je sa 20 godina.

Takav posjed mora biti pošten, a pošten posjed, prema par. 326. OGZ-a je onaj posjed kod kojeg posjednik, iz vjerojatnih razloga drži da je stvar njegova.

10.1. U vrijeme smrti zajedničkog prednika stranaka primjenjivao se OGZ, pa uzevši u obzir da su roditelji tužitelja okončanjem ostavinskog postupka iza MU imali saznanje da je sporna kč. br. [katastarska čestica] oporučno pripala OU a da je majka tužitelja na ime nužnog dijela dobila drvenu građu te nije osporila oporuku u odgovarajućem postupku, njihov eventualni naknadni posjed ne može se smatrati poštenim, posebno i s obzirom na daljnje odnose između prednika stranaka, odnosno sklapanje sudske nagodbe.

10.2. U pogledu tužitelja kao i njegovog oca ČU koji je 2013. pokrenuo pojedinačni ispravni postupak, pretpostavke za eventualno stjecanje vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] nastupile bi u vrijeme važenja ZV-a koji u odredbi čl. 11. definira samostalan posjed kao onaj posjed u kojem posjednik stvar posjeduje kao njezin vlasnik. Nadalje, prema čl. 18. st. 3. ZV-a, pošten posjed je onaj kod kojeg posjednik prilikom stjecanja istog nije znao niti se s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na taj posjed.

10.3. Kako su roditelji tužitelja u trenutku smrti ostavitelja MU znali da im ne pripada pravo na posjed jer je isti sastavio oporuku kojom je imovinom raspolagao za korist OU te kako su naknadno vođeni i sudski postupci u kojima je definirano pravo prolaza pokraj bivše kuće OU, eventualno vršenje posjedovnih čina ne može se smatrati poštenim posjedom, a isto se odnosi i na samog tužitelja koji je saznanja o oporučnom raspolaganju svog djeda MU imao u trenutku podnošenja tužbe. Nasuprot prednjem, kako je tužitelj nakon smrti majke na dio kč. br. [katastarska čestica] postavio kontejner te imao saznanje o postojanju međašnog kamena odnosno to da drugi dio nekretnine pripada tuženicima te da ni tuženici isto nisu osporavali, u pogledu utuženog dijela kč. br. [katastarska čestica] radi se o poštenom posjedu koji predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

Sukladno prethodno iznesenom, tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen a djelomično odbijen kako je to navedenom u toč. I. i II. izreke.

11. Odluka o troškovima sadržana u toč. III. temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno predmet tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. i 2. tuženika bile su dvije nekretnine, pri čemu je tužbeni zahtjev u pogledu kč. br. [katastarska čestica] površine 64 čhv (230m2) odbijen dok je tužbeni zahtjev u pogledu dijela kč. br. [katastarska čestica] površine 1026m2, prihvaćen.

Prednje u smislu navedene odredbe ZPP-a predstavlja djelomičan uspjeh u parnici u približno jednakim dijelovima, posebno uzevši u obzir da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti te da je u konačnici utvrđen vlasnikom otprilike polovice navedene nekretnine, a da su tuženici tužbeni zahtjev osporili u cijelosti. Slijedom navedenog, odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova te je određeno da svaka snosi svoje troškove.

Delnice, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.