REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-868/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 , radi prestanka prava na novčanu pomoć, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2756, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/1539, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2756, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1539, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. kojim je određeno da tužiteljici s danom 30. rujna 2023. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je postupak pokrenut jednostrano po službenoj dužnosti bez prijedloga stranke te da u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno odlučivati prema sistematizaciji radnih mjesta i ovlasti, a drugostupanjsko rješenje je nezakonito jer ne sadrži vlastoručni potpis gradonačelnika Grada Zagreba. Poziva se na članak 164. stavak 4., a u vezi sa stavkom 1. navedenog članka Statuta Grada Zagreba (,,Službeni glasnik Grada Zagreba“, 26/16., 2/18., 3/20., 3/21. i 11/21. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Statut) te tvrdi da je za odlučivanje po pravnom lijeku, neovisno o nazivu u uputi prvostupanjskog rješenja koje navodi ''prigovor'', isključivo ministarstvo nadležno odlučivati o pravnom lijeku – žalbi, budući da je upravno tijelo postupalo u provođenju općeg akta predstavničkog tijela donoseći pojedinačni akt – prvostupanjsko rješenje, kojim je rješavalo o pravima odnosno obvezama fizičke osobe, konkretno tužitelja. Smatra da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022., pa su sve kasnije odluke nezakonite, jer dodatno potvrđuju da je tuženik postupao bez ovlasti. Dalje navodi da je tuženik postupao po službenoj dužnosti isključivo temeljem Odluke, pa tuženik nije bio uopće ovlašten započeti upravni postupak u smislu članka 42. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), te sukladno članku 16. Pravilnika ureda prema kojem je bio ovlašten samo voditi i rješavati u upravnim stvarima, ali ne i pokrenuti postupke po službenoj dužnosti. Smatra da u konkretnom slučaju nezakonito nisu provođeni ispitni postupci,niti je saslušana stranka, a što je sve suprotno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku, niti je prvostupanjsko rješenje obrazloženo, jer nije jasno što se događa s obvezama stranke te rješenje predstavlja prekomjeran teret stranci. Ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta tužiteljici ukine određeno imovinsko pravo mimo zakona i suprotno Zakonu o općem upravnom postupku i to na štetu nositelja prava izvan roka propisanog u članku 131. stavku 2. u vezi s člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku. Kako je prigovor tužiteljice trebalo uvažiti trebalo je tužiteljici dosuditi i naknadu troškova upravnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu, te tužiteljica potražuje i trošak ovog upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže sudu da nakon održane rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je Odsjek za pronatalitetnu politiku bio ovlašten za rješavanje u upravnim stvarima novčane pomoći za roditelje odgojitelje prema Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22), te je razvidno da postupanje po Odluci znači donošenje rješenja odnosno obavljanje upravnih poslova, te je uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu razvidno da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, rješavanje u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Ističe da je u cijelosti osnovano pokrenuo postupak po službenoj dužnosti sukladno prethodno navedenoj Odluci koja je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Navedena pravna stajališta potvrđena su odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. Ističe da ne postoji propis koji određuje točne elemente izgleda vlastoručnog potpisa pojedinca odnosno od čega se isti mora sastojati, te način na koji se pojedinac potpisuje ne mora uvijek izgledati identično te tuženik ukazuje da ni ti vlastoručno potpis na punomoći tužiteljice ne sadrži inicijale potpisa već se više radi o crtežu, a ne o slovima, te tuženik smatra upitnim je li tužiteljica uopće ovlastila opunomoćenika za zastupanje u odnosu na ono što je nadodano. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a slijedom čega je prigovor definiran Odlukom zakonit. Tuženik je prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku mogao neposredno riješiti upravnu stvar u postupku pokrenutom prema službenoj dužnosti, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a bez potrebe za posebnim izjašnjenjem stranke. Prvostupanjsko rješenje doneseno je na temelju članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke kojom odredbom je određeno da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina, a tužiteljica tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora nije navela koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da bi u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak. Iz prvostupanjskog rješenja nesporno proizlazi da je u izreci kao korisnica predmetne novčane pomoći određena tužiteljica, pa se ne radi o različitim mjerama, korisnicima i uvjetima, te prvostupanjsko rješenje u cijelosti zadovoljava zahtjeve iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku, te nije propisana obveza da izreka sadržava OIB, već sukladno članku 98. stavku 2. navedenog Zakona samo uvod rješenja treba sadržavati OIB. Protivi se prijedlogu za održavanje rasprave kao besmislenom jer u konkretnom slučaju nema spornih činjenica već se isključivo radi o pravnom pitanju o kojem je već odlučio Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 8. srpnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

5. Opunomoćenica tužiteljice je ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknula je prigovor prekludiranosti s obzirom na protek roka propisanim člankom 6. Odluke/22. te ukazala na povredu prava vlasništva i legitimnog očekivanja s obzirom na to da pravomoćni aktom nije uređena profuturo prava i obveze tužiteljice, povredu prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života tužiteljice s obzirom da se isto jednostranom akcijom tuženika ta prava narušavaju jednostranim zadiranjem u pravomoćno upravni akt a temeljem kojega je ista ranije organizirala svoj obiteljski i privatni život pouzdajući se u načelo pravne sigurnosti te određenosti, a i u tumačenje koje sam Grad Zagreb izdao još 2017. odgovarajući da u slučaju promjene općeg akta da se svim korisnicima kojima je već riješeno pravo i obveze neće moći zadirati u njihova prava i obveze. Nadalje, ukazuje se na diskriminaciju po kriteriju dobi jer osobe usporedive situacije su diskriminirane isključivo zbog dobi djeteta pa tako korisnice kojima dijete još nije navršilo sedam godina uživaju prava iz pravomoćnog upravnog akta dok oni kojima je navršeno više ne uživaju iako su bili u usporedivoj situaciji pa je evidentno da je jedini kriterij za promjenu postala dob djeteta. Smatra da je Grad Zagreb ovakvim postupanjem narušio osnovnu zabranu iz ZUP-a a to je da se upravni postupci mogu pokretati isključivo temeljem Zakona po službenoj dužnosti, a takav zakon ne postoji. Jedno je materijalno pravni propis temeljem kojeg su stranke stekle pravo i promjena istoga a drugo je procesno pravni propis temeljem kojeg je donijet upravni akt i na koji se primjenjuje ZUP kao procesni zakon koji ne dozvoljava više da itko pokrene ikakav upravni postupak po službenoj dužnosti bez Zakona. Podsjeća se da je originalni postupak vođen po zahtjevu u smislu članka 41. ZUP -a i samim time zakonito, dok se predmetni upravni postupak vodio ex offo temeljem općeg akta pa samim time izostaje osnovni uvjeti iz članka 42. ZUP-a odnosno Zakona. Samim time je narušen pravna sigurnost te načelo određenosti. Ukazuje se ujedno da je narušeno načelo razmjernosti jer sav teret za predomišljanjem Grada Zagreba snosi isključivo tužiteljica, odnosno pada na privatni teret pa ispada da samo javno pravo tijelo profitira. Ujedno se ukazuje da je prekršeno načelo dobrog upravljanja jer je evidentno iz izreke novog rješenja da se zadire zakašnjelom akcijom javno pravnog tijela u vlasništvo do ne samo pro futuro već i ex tunc gdje se zadire u period do 31. ožujka 2023. te period travnja 2023. i kasniji period a sve to iako drugostupanjsko rješenje tek naknadno donijeto u svrhu "usklađenja". Slijedom svega navedenoga narušena su osnovna konvencijska i ustavna prava tužiteljice, a ZUP je kao takav eliminiran iz primjena, a sve to skupa zbog jednostranog gledišta iz želje svih upućenih sudova da se zaštiti državni proračun na teret korisnika mjere i zbog nerazumijevanja relevantne prakse ESLJP po ovom pitanju.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora. Sud je na raspravi odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljice kao nesvrsishodne.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/1005, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 30. lipnja 2017. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 7. stavka 1. Odluke/22 te je u istome utvrđeno da je dijete tužiteljice, za koje je ostvarena navedena pomoć, dana 3. rujna 2023. navršilo 7 godina.

10. Člankom 7. stavkom 1. alinejom 1. Odluke/22., propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina . Prema stavku 2. istog članka, nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučit će po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, a što tužiteljica nije osporila ni u upravnom postupku, ni u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjskim rješenjem od 31. listopada 2023. utvrđeno da je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

12. Prvenstveno u odnosu na prigovor o primjeni Odluke/22., ovaj Sud ističe da prigovor tužiteljice da se ne može Odluka primijeniti na korisnike mjere koji su pravo ostvarili po Odluci/16, nije osnovan. Ovo iz razloga što je člankom 11. Odluke/22. propisano usklađenje novčane pomoći roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu te odluke (do 15. svibnja 2018.), s mjesečnim novčanim iznosima iz članka 5. te odluke. Pri tom se ističe da je o navedenim prigovorima odlučivao i ovaj Sud u sporu radi ocjene zakonitosti općeg akta u kojem je donesena presuda, poslovni broj: Usoz-143/202291 od 27. veljače 2023., a zakonitost i pravilnost te presude potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-III-1744/2023. Tom presudom je predmetna Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenjena zakonitom te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključeno, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke - iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

13. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članaka 42. i 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.), s obzirom na to da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

14. Svi ranije izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnesku te naknadno izneseni na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud RH 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

15. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

16. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje navode ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužiteljice za koje je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužiteljica ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi od 27. veljače 2023.

17. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

18. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Ovaj Sud ističe da je članak 10. navedene Odluke bio predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu te su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke odbijeni. U toj presudi ocijenjeno da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

19. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio je od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

20. Iz navedenog razloga, tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

21. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj:13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

22. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavku 1. alineji 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

23. Tužiteljici se napominje da je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, pa je nesvrsishodan dokazni prijedlog tužiteljice iznesen tek na raspravi da ju se u vezi njenih osobnih okolnosti sasluša na raspravi i da se priklopi spis o priznanju prava, a iz kojeg razloga nema mjesta niti prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

24. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud.

25. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.

26. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku DJ, [adresa]

2. Tuženiku, Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. u spis