REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1355/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja DV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva ulica 35, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (OIB: 36162371878), Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/24-01/73, URBROJ: 511-01-149-24-2 od 28. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse KLASA: 560-01/24-01/391, URBROJ: 511-01-149-24-2 od 22. kolovoza 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za proširenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za razdoblje od 1. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da tuženik pogrešno tumači mjerodavne zakonske odredbe te ističe da je vidljiva očita šturost i kontradiktornost u pismenu Policijske akademije, Policijske škole ''Josip Jović'' od 27. lipnja 2024. Naime, u tom se pismenu ne navodi ni jedna činjenica o kojoj je vođena službena evidencija iz spornog razdoblja, a osobito: vrijeme i imena osoba koje su bile na terenskoj vojno-policijskoj obuci na Sljemenu tijekom lipnja 1992., raspored stražarske službe u navedenom razdoblju, broj sati predmeta policijske borbene taktike, po nastavnim temama, vremena i broj obavljenih bojevih gađanja kako kratkim tako i dugim oružjem, raspored ostalih izvan nastavnih dužnosti, raspored, vrijeme i zadaće pri obavljanju stručne prakse u policijskim upravama, podatke o vremenu i rezultatima provedenog testiranja o polaznicima koji su prošli testiranje za prijem u specijalne jedinice početkom 1993. Ali se u pismeno jasno navodi kako se tužitelj u spomenutom razdoblju obučavao za poslove policijskog službenika. Tužitelj ističe da je iz pobijanog rješenja vidljivo da se on u traženom razdoblju od 1. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993. kao polaznik Škole za unutarnje poslove redovno školovao i obučavao za poslove policijskog službenika, odnosno pripadnika Oružanih snaga RH, čime je provedena vojna obuka, nakon koje je odmah raspoređen u borbenu postrojbu i upućen na bojište bez koje to pravno n ije bilo moguće. Nadalje tužitelj ističe da je odmah po završetku trećeg razreda Srednje škole unutarnjih poslova u lipnju 1992. kao policijski pripravnik upućen na osnovnu vojno-policijsku obuku na Sljemenu na kojoj se aktivno priprema za odlazak na bojište. Nakon završetka terenske obuke kontinuirano se priprema za bojište kroz vježbovna bojeva gađanja, i nastavni predmet policijske borbene taktike te sukladno naloženim zadaćama obavlja razne policijske poslove, prvenstveno oružanu stražarsku službu koristeći dugo naoružanje i bojevo streljivo radi osiguranja tada Obrazovnog centra za unutarnje poslove, koji je u tom razdoblju bio posebno ugrožen jer je zbog svog strateškog značaja odnosno namjene bio objekt od vitalnog značaja za funkcioniranje obrane zemlje. Tužitelj nadalje navodi kako je u traženom razdoblju prošao testiranje i dragovoljno pristupa specijalnoj policiji koja se popunjavala samo dragovoljno, a kojoj je osnovna zadaća bila oružani otpor agresoru na bojištu, u koju je raspoređen odmah po završetku redovnog školovanja 15. lipnja 1993. i još iste godine kao pripadnik specijalne jedinice policije PU bjelovarsko-bilogorske odlazi na borbene položaje na području Velebita a za koje razdoblje ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje tužitelj navodi kako tuženik nije imao u vidu odredbe vremenski mjerodavnog Zakona o unutarnjim poslovima, kao ni odredbe Zakona o obrani, a posebno nije pravilno tumačio članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZHBDR) gdje je jasno propisano da se obuka smatra djelovanjem u izravnoj vezi sa oružanim otporom agresoru. Zbog svega navedenoga, tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, ujedno je dana 2. srpnja 2026. kod ovoga suda održana rasprava kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravu su pristupili tužitelj te opunomoćenica tuženika, te su isti u cijelosti ostali kod ranije iznesenih tvrdnji. Sud je na ročištu odbio prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša ČV. Naime, tijekom upravnog postupka vrlo detaljan i opširan iskaz dao je sam tužitelj, a njegove činjenične tvrdnje o zadacima koje je obavljao ni tuženik nije dovodio u pitanje. Ovdje dakle između stranaka nije sporno što je tužitelj radio u razdoblju od 1. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993., već je sporno mogu li se te radnje i zadaci koje je tužitelj izvršavao podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR - a. U tim okolnostima, saslušanje navedenog svjedoka je nepotrebno i sud ga je stoga odbio. Pritom je sud imao u vidu i obvezu da spor provede brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, sukladno članku 8. Zakona o upravnim sporima, ''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja za proširenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993. Tužitelj u zahtjevu navodi kako je tom razdoblju, nakon završetka trećeg razreda Srednje policijske škole, završio vojno-policijsku obuku (Sljeme 1992.) te je obavljao razne policijske poslove (stražarska služba, osiguranje i dežurstva), kojom prilikom je imao na raspolaganju vatreno oružje i streljivo.

7. Tijekom postupka utvrđeno je da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao zaposlenik PU bjelovarsko-bilogorske, u razdoblju od 15. lipnja 1993. do 4. prosinca 1994. te kao kao zaposlenik PU virovitičko-podravske u razdoblju od 5. prosinca 1994. do 30. lipnja 1996.

8. Tijekom postupka pribavljeno je i očitovanje Policijske akademije, Policijske škole ''Josip Jović'' od 27. lipnja 2024 iz kojeg proizlazi da je tužitelj 1. rujna 1991., školske godine 1991./1992., kao učenik (pitomac) XVIII. klase, upisao 3. razred Srednje policijske škole u Zagrebu te je dana 25. svibnja 1993. kao učenik 4. razreda polaganjem završnog ispita stekao zanimanje policajac. U tom se razdoblju obrazovao i pripremao za poslove policijskog službenika, pohađao je redovnu nastavu i obavljao je poslove stražarenja.

9. U svojoj izjavi danoj na zapisnik 9. siječnja 2024. tužitelj je, između ostalog, naveo kako je u traženom razdoblju od 15. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993. po završetku trećeg razreda Srednje škole unutarnjih poslova, kao pripravnik za mlađeg policajca, završio osnovnu vojno-policijsku obuku (Sljeme 1992.) na kojoj je rukovao raznim vrstama oružja te je obavljao razne policijske poslove u Obrazovnom centru za unutarnje poslove, pa tako i stražarsku službu, radio je u skladištu, poslove osiguranja i dežurstva, poslove temeljne policije u PU istarskoj i PU zagrebačkoj. Stoga tužitelj smatra da je na taj način djelovao u izravnoj vezi sa pružanjem oružanog otpora agresoru kroz obuku i pripremu za odlazak na bojište.

10. Odredba članka 3. ZHBDR-a definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.

11. Tako je stavkom 1. navedenog članka ZOHBDR-a propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Imajući na umu status tužitelja u spornom razdoblju (mladi polaznik Srednje policijske škole), njegove dužnosti (redovno pohađanje nastave i učenje, ponekad stražarenje, čuvanje objekta i obavljanje poslova temeljne policije) i s time povezane razine odgovornosti, to se i prema ocjeni ovoga suda, tužiteljevi zadaci i poslovi koje je obavljao u spornom razdoblju (pohađanje nastave u kontroliranim uvjetima u učionicama i poligonima, stražarenje, rad u skladištu) ne mogu podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

14. Nije pritom sporno da je u Domovinskom ratu, tijekom 1991., 1992. i 1993. pohađanje policijske škole bilo vrlo stresno i izazovno, podrazumijevalo je i razvijanje vještine rukovanja vatrenim oružjem, no ipak je tu uglavnom riječ o strogo kontroliranim, školskim uvjetima, mahom uz nadzor instruktora. Posljedica školskog neuspjeha najčešće je loša ocjena, što se ipak ne može usporediti s uvjetima, rizicima, odgovornostima i okolnostima kakve ima u vidu članak 3. stavak 2. ZHBDR-a.

15. Prema tome, javnopravna tijela su u konkretnom slučaju utvrdila pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica dostatno obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

16. Kako, dakle, navodi tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja, to je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci.

U Osijeku 16. srpnja 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju – po opun.,

2. Tuženiku