REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-727/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja GE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 50, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/90, URBROJ: 512-25-24-2 od 3. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/24-01/217, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 19. veljače 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti DOS-u (Dragovoljačke oružane skupine) za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 24. listopada 1991. (točka I. izreke). U dijelu pod točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2153 [adresa] (131. brigada HV Županja) za razdoblje od 8. siječnja 1992. do 30. travnja 1992.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da su tuženik i prvostupanjsko tijelu počinili postupovne povrede, činjenično stanje nisu valjano i potpuno utvrdili, a i materijalno pravo su pogrešno primijenili. U tužbi posebno ističe da je dobio Spomenicu Domovinskog rata, što smatra važnim dokazom da je u spornom razdoblju bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Naime, Spomenica se dodjeljivala hrvatskim i stranim državljanima za sudjelovanje u Domovinskom ratu, dodjeljivala se za zasluge u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Stoga smatra da mu pripadaju sva prava iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZOHBDR) jer je kao hrvatski branitelj organizirano i borbeno djelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, a što je dokazano temeljem njegova posjedovanja Spomenice koja se dodjeljuje za sudjelovanje u Domovinskom ratu kao dragovoljcu i borcu Hrvatske vojske. Navodi da nije točno utvrđenje javnopravnih tijela da Dragovoljačka oružana skupina Županja nije prepoznata niti u jednom ranijem zakonu, jer je prepoznata u Zakonu o obrani i pripadnicima skupine nitko ne može zanijekati značaj jer bez njih ne bi ni bilo obrane suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Ističe nadalje da su svi saslušani svjedoci (ZE, ČE, SE, JE) kao suborci učinili neprijepornim da je tužitelj kao hrvatski vojnik i branitelj organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti Republike Hrvatske od 25. listopada 1991. do 30. travnja 1992. odlazeći na straže i borbene položaje kada i gdje je to bilo potrebno, a koja svjedočenja moraju imati jaču pravnu snagu od popisa koji su izrađivali stranački pripadnici, a na kojim popisima se tužitelj nije našao zbog svoje nacionalnosti. Zbog svega navedenoga, tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je dana 25. lipnja 2026. kod ovoga suda održana rasprava kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio i tužitelj uz opunomoćenika te su isti u cijelosti ostali kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Odredba članka 3. ZOHBDR-a definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa. Tako je stavkom 1. navedenog članka ZOHBDR-a propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu 24. ožujka 2022. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja kao pripadnik Dobrovoljnih oružanih skupina Županja. Za svjedoke koji mogu potvrditi navedenu pripadnost predložio je ZE, ČE i SE. U zahtjevu (ratnom putu) tužitelj navodi da se kao dragovoljac Domovinskog rata prijavio u [adresa] početkom listopada 1991., prije formiranja 131. brigade HV Županja.

9. Tužitelj, saslušan pri javnopravnom tijelu na zapisnik od 8. travnja 2022., nakon upoznavanja službene osobe o nedostacima u zahtjevu koji se odnose na razdoblje i postrojbu, navodi da je pristupio u Dragovoljačke oružane skupine od 1. kolovoza 1991., gdje je bio do prelaska u brigadu 24. listopada 1991. Naveo je da je bio vojnik te je u brigadi bio do 30. travnja 1992.

10. Ponovno saslušan 31. siječnja 2024. na upit službene osobe o tome kada je pristupio postrojbi, je li mobiliziran ili je pristupio dragovoljno u DOS i 131. brigadu HV Županja, tužitelj je izjavio da se točnog datuma ne sjeća, ali traži da mu se prizna status od 1. kolovoza 1991. do 24. listopada 1991. kroz pripadnost DOS Županja jer ima nastavak od 25. listopada 1991. u 131. brigadi, ali evidentiran je do 7. siječnja 1992., te traži mu se prizna i razdoblje od 8. siječnja 1992. do 30. travnja 1992. koje mu nije evidentirano.

11. U postupku povodom navedenog zahtjeva tužitelja saslušani su svjedoci. Tako je svjedok ZE u svom iskazu naveo da nije bio pripadnik DOS Županja te je pristupio u 131. brigadu dana 25. listopada 1991. i bio je njezin pripadnik do 15. rujna 1994. Naveo je da je tužitelj pristupio u postrojbu 25. listopada 1991., a po njegovu sjećanju u postrojbi je bio do ožujka ili travnja 1992. Čuvao je straže i držao položaje gdje je kod to bilo potrebno.

12. Nadalje, svjedok JE je u svom iskazu naveo da je pristupio u DOS Županja 20. srpnja 1991., a u 131. brigadu dana 25. listopada 1991. gdje je bio do 10. ožujka 1992. Ovaj svjedok je naveo da je tužitelj pristupio u DOS Županja prije mobilizacije u 131. brigadu. Međutim, ne zna datum, ali ga je viđao početkom listopada. Ujedno je svjedok naveo da je tužitelj napustio 131. brigadu mjesec dana prije njega, a on je bio do 10. ožujka 1992. Svjedok je također naveo da je tužitelj išao na straže i držao položaje gdje kod je to bilo potrebno.

13. Tijekom postupka saslušan je i svjedok ČE koji je izjavio da je u DOS Županja stupio 25. listopada 1990. kada je bila podjela naoružanja u Vrbanji, dok mu se u brigadi vodi tijek od 26. prosinca 1991. a u brigadi je bio do 5. veljače 1992. Svjedok je također naveo da je tužitelj pristupio u DOS negdje u ljeto 1991., ali ne može sa sigurnošću reći koji je to datum. U postrojbu, 131. brigadu stupio je njenim osnutkom 25. listopada 1991. kao i svi pripadnici DOS Županja, a u brigadi je bio poslije njega, negdje do sredine proljeća.

14. Prilikom saslušanja svjedok SE naveo je da je viđao tužitelja, ali ne zna točne datume kada je pristupio u DOS Županja, ni do kada je bio.

15. Prema ocjeni suda, a što se tiče prvog dijela zahtjeva (razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 24. listopada 1991. i pripadnost DOS-u), dokazi u spisu ne upućuju na zaključak da je tužitelj u tom razdoblju bio pripadnik navedene formacije (DOS Županja). Naime, pored okolnosti što tužiteljevo sudjelovanje nije evidentirano u konačnom popisu pripadnika DOS Županja (popis od 1613 osoba Ministarstvu obrane predao je predstavnik pripadnika DOS-a te je taj popis ovjeren od zapovjednika svakog pojedinačnog mjesta ili mjesne zajednice), njegovo sudjelovanje u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 24. listopada 1991. ne proizlazi ni iz usmenih izjava saslušanih svjedoka.

16. Naime, svjedok JE – koji prema podacima službene evidencije ima utvrđen predmetni status s osnove pripadnosti DOS-u od 20. srpnja 1991. do 24. listopada 1991. – navodi da je viđao tužitelja tek početkom listopada 1991. Svjedok SE naveo je da je viđao tužitelja, ali ne zna točne datume kada je pristupio u DOS Županja, ni do kada je bio. Svjedok ZE nije ni bio pripadnik DOS Županja. Svjedok ČE, koji prema službenim podacima i evidencijama ima utvrđenu pripadnost 131. Domobranskoj pukovniji Županja od 26. studenoga 1991. do 5. veljače 1992., izjavio je da je u DOS Županja stupio 25. listopada 1990. i da je tužitelj pristupio toj formaciji negdje u ljeto 1991., no nisu bili u istom vodu, ali su se viđali prilikom smjena na položajima.

17. Prema tome, jedini svjedok koji je evidentiran kao pripadnik DOS-a naveo je da je viđao tužitelja tek početkom mjeseca listopada 1991. Prema tome, iskazi svjedoka su neprecizni, a dijelom i kontradiktorni.

18. Ni tužitelj očito nije siguran kada je stupio u DOS Županja. Naime, u zahtjevu (ratnom putu) navodi da se kao dragovoljac Domovinskog rata prijavio u [adresa] početkom listopada 1991. prije formiranja 131. brigade. Na zapisnik od 8. travnja 2022. navodi da je pristupio u Dragovoljačke oružane skupine od 1. kolovoza 1991., gdje je bio do prelaska u brigadu 24. listopada 1991., a ponovno saslušan 31. siječnja 2024. izjavio je da se točnog datuma ne sjeća, ali unatoč tome traži da mu se prizna status od 1. kolovoza 1991. do 24. listopada 1991. temeljem pripadnosti DOS Županja.

19. Što se tiče drugog dijela zahtjeva (razdoblje od 8. siječnja 1992. do 30. travnja 1992. i pripadnost 131. brigadi HV-a), valja reći iz podataka spisa proizlazi da tužitelj ima status hrvatskog branitelja za razdoblje od 25. listopada 1991. do 7. siječnja 1992. temeljem pripadnosti VP 2153 Županja. Međutim, nije evidentiran niti na jednom od dokumenata bilo koje vojne ustrojstvene jedinice kao pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju Domovinskog rata. Iz pribavljenog očitovanja VP 3468 Karlovac KLASA: 560-01/22-01/437, URBROJ: 3468- G1-01-22-2 od 24. svibnja 2022. proizlazi kako tužitelj u spornom razdoblju nije evidentiran kao pripadnik 131. brigade HV Županja. Također iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva od 12. srpnja 2023. proizlazi kako pregledom arhivskog gradiva VP 2153 Županja i ZP Osijek nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja VP 2153 [adresa] u traženom razdoblju.

20. Imajući na umu navedeno, osnovano je tuženik prihvatio podatke iz službenih evidencija (isprava) koji su osigurali trajan i jasan trag o relevantnim događajima, što je sve valjano obrazloženo i u osporenom rješenju. Naime, podaci službenih evidencija su jasni. Te podatke nisu doveli u pitanje ni iskazi svjedoka, pri čemu tužitelju valja skrenuti pažnju na iskaz JE koji je izjavio da je tužitelj napustio 131. brigadu mjesec dana prije njega, a on je bio do 10. ožujka 1992.

21. Jedini konkretni dokaz koji tužitelj ima je Spomenica Domovinskog rata, što nije dokaz statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u smislu članka 3. stavaka 1. i 2. ZOHBDR-a. Osim toga, općepoznato je da su spomenice dobivali svi, uključujući i civile, koji su na bilo koji način doprinijeli obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

22. U podnesku od 24. lipnja 2026. tužitelj predlaže da sud pribavi sve podatke o svim pripadnicima DOS-a (njih 1613), izvrši uvid u cjelokupnu vojnu arhivu te istraži i sa stopostotnom sigurnošću utvrdi sve povijesne činjenice koje se odnose na navedene vojne formacije, premda se on sam ne sjeća kada je točno pristupio u koju postrojbu, niti ima bilo kakav materijalni dokaz koji bi potvrdio njegove navode.

23. Istraga koju tužitelj predlaže tražila bi proučavanje svih arhiva iz razdoblja Domovinskog rata, saslušanje više stotina svjedoka i vjerojatno bi trajala nekoliko desetljeća. Za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja takav dokazni postupak očito nije neophodan.

24. Prema ocjeni suda, podaci spisa dostatni su za donošenje zakonite i pravilne odluke o tužbenom zahtjevu, svjedoci su saslušani tijekom upravnog postupka i sud ih nije smatrao potrebnim saslušavati ponovno u upravnom sporu, pa je stoga sud odbio prijedloge tužitelja za izvođenje svih dokaza iz podneska od 24. lipnja 2026., odnosno odbio je prijedlog da u ovome sporu istraži cjelokupnu ratnu povijest [adresa] i okolnih mjesta.

25. Što se tiče navoda tužbe u svezi diskriminacije po nacionalnoj osnovi, valja reći da ništa u spisu ne upućuje na taj zaključak, pogotovo kraj činjenice da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za drugo razdoblje. Očito je ovaj prigovor iznesen samo kako bi pokušao doprinijeti uvjerljivosti tužbe, ali bez realne osnove.

26. Slijedom svega navedenoga, ocjena je suda da su nadležna javnopravna tijela utvrdila pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica valjano obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

27. Zbog toga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24.) presuditi kao u izreci.

U Osijeku 16. srpnja 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku.