REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2233/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klei Butković, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz OD Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 8. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. Ugovor o kreditu broj: 489/2001 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina i zalaganjem sredstva na deviznom računu od 07. lipnja 2001. sklopljenog između tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, a koja glasi: ''Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,5% (slovima: jedan cijelih pet posto) jednokratno.''

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 307,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2001. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 489/2001 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina i zalaganjem sredstva na deviznom računu od 07. lipnja 2001. sklopljenog između tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koji glasi: ''U slučaju prijevremene konačne otplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5 % (dva cijelih pet posto) od preostalog iznosa kredita “.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2010. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 406,55 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7.6.2001. sklopio sa pravnim prednikom tuženika ugovor o kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 20.500,00 EUR. Odredbom čl. 5. ugovora utvrđena je naknada za obradu zahtjeva za kredit od 1,5 % od iznosa kredita, a čl. 8. ugovora uvjeti kod prijevremene otplate kredita, odnosno uračunavanje takse od 2,5 % od preostalog iznosa kredita. Tužitelj smatra da su predmetne odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer su unaprijed formulirane u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je 15.6.2001. naplatio tužitelju ulaznu naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 307,50 EUR i 21.9.2010. izlaznu naknadu od 506,20 HRK/67,18 EUR. Stoga tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe i ništetne sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 374,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetne odredbe ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina i zalaganjem sredstava na deviznom računu br. 489/2001 od 7.6.2001. (list 19-34 spisa), potvrdu banke o naplaćenim naknadama od 24.2.2026. (list 15 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 35-40 spisa), sudsku praksu (list 95 spisa),dokumentaciju tuženika (list 88-132 spisa) i Pravilnik o naknadama na potrošačke kredite (list 133-135 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kredita od 7.6.2001., te da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremeno zatvaranje kredita. Također, niti visina zahtjeva nje sporna, jer ista jasno proizlazi iz potvrde tuženika od 24.2.2026., a iz koje je utvrđeno da je tužitelju 15.6.2001. naplaćena ulazna naknada za obradu kredita u iznosu od 307,50 EUR i 21.9.2010. izlazna naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 506,20 HRK/67,18 EUR.

6. Sporno je u ovom predmetu je su li ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit i izlaznoj nakadi ništetne.

7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je u konkretnom slučaju podignuo kredit radi kupnje stana u [adresa], te da je kredit prijevremeno otplatio. Stan je koristio isključivo za potrebe svoje obitelji, nikada ga nije iznajmljivao, a u ovom stanu danas živi njegov sin. Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen, tipski, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Točno je da su mu prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada, te kod prijevremenog zatvaranja kredita i izlazna naknada. Njemu nitko u banci nije objasnio u čemu se sastoje troškovi ulazne i izlazne naknade. Kredit je podignuo kod pravnog prednika tuženika, jer su oni tada nudili najpovoljnije uvjete kredita. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, kao životan i logičan.

9. Sud u svakom slučaju smatra da se u vezi spornih odredbi ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita i zatvaranje kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što su sporne odredbe kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne i izlazne naknade bile sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

10. I odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03), iako je isti stupio na snagu nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita, jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

13. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Da je ovakvo ugovaranje naknade za obradu kredita ništetno potvrdio je i Sud EU u svojoj odluci u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16.7.2020. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao šta obuhvaćaju troškovi naplaćene ulazne i izlazne naknade.

14. Mišljenje je suda da su odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tužitelj je u konkretnom slučaju bio potrošač, te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 47. starog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

15. Slijedom navedenog sud je predmetne ugovorne odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi utvrdio ništetnim, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 104., u vezi sa čl. 210. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 374,68 EUR, odnosno:

- iznosa od 307,50 EUR (ulazna naknada)

- iznosa od 67,18 EUR (izlazna naknada).

16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Na dosuđene iznose naknada tužitelju je sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja predmetnih naknada, a kako to tužitelj osnovano i potražuje:

- na iznos od 307,50 EUR od 16.6.2001. pa do isplate,

- na iznos od 67,18 EUR od 22.9.2010. pa do isplate,

18. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

19. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (374,68 EUR) i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 15.6.2026. i pristupa na ročište od 8.7.2026. od po 100,00 EUR, te pristupa na ročište za objavu presude od 50,00 EUR, ili ukupno 350,00 EUR. Tužitelju su priznate i sudske pristojbe na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 30,00 EUR, ili ukupno 406,55 EUR.

20. Sud nije priznao tužitelju trošak ishođenja dokumentacije, budući se ne radi o nužnom trošku.

21. U pogledu troška valja samo reći i da je vrijednost predmeta spora određena prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu – 374,68 EUR, sve sukladno sudskoj praksi, odnosno odluci VSRH br. Rev-349/2020 od 7.12.2021., a u kojoj je jasno utvrđeno da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu, dok se vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir.

U Zagrebu, 16. srpnja 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika