REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P Ob-345/2022-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Nikolini Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vladimiru Vujičiću, odvjetniku u Visu, protiv tuženika pod 1) DCS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2) OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21485 Komiža, zastupanog po punomoćniku Damiru Gruiću, odvjetniku u Splitu i pod 3) AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Darjanu Tarabariću, odvjetniku u Splitu, radi bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika, tužene pod 1) osobno, tuženika pod 2) osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika pod 3), na ročištu za objavu odluke 16. srpnja 2026.
presudio je
I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za ½ na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica]/ZGR dvorište, stambena zgrada ukupne površine 639 m2 ( dvorište površine 538 m2 i stambena zgrada, [adresa]. površine 101 m2) ZU 3975 K. O. [katastarska općina], stoga se tužiteljica ovlašćuje temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti ishoditi u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini upis prava suvlasništva za ½, što su tuženici koji su, uz tužiteljicu, jedini i isključivi sveopći pravni sljednici TC pok. FC OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni trpjeti.
II. Tuženici pod 1), 2) i 3) su dužni tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.719,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve ovo u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod naslovnog suda dana 30. lipnja 2022. zaprimljena je tužba u kojoj je navedeno da su tužiteljica i pokojni TC pok. FC od 10. srpnja 1965. pa do smrti TC dana 16.2.2022. bili u braku i živjeli u bračnoj zajednici. Imali su troje djece kćer, tuženu pod 1., sina, tuženika pod 2. i sina FC koji je umro 2006., a njegov je jedini zakonski nasljednik, njihov unuk, tuženik pod 3. Tužiteljica i pokojni TC pok. FC su za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice najprije 1977. godine od Općine Vis kupili nekretninu oznake č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ( tada u naravi građevinsko zemljište) i potom na toj nekretnini, zaključno s 1982. godinom, izgradili obiteljsku kuću. Kupnju tog zemljišta i izgradnju te obiteljske kuće tužiteljica i njezin pokojni suprug TC pok. FC financirali su iz svojih plaća koje su ostvarivali, a oboje su i fizički radili na izgradnji te kuće. O domaćinstvu, obitelji i čuvanju i odgoju djece pretežno je tužiteljica vodila brigu. Stoga nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] / ZGR dvorište, stambena zgrada ukupne površine 639 m2 ( dvorište površine 538 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 101 m2) ZU 3975 K. O. [katastarska općina], jest imovina koju su tužiteljica i njezin pokojni suprug TC pok. FC stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, dakle, radi se u smislu odredbe iz čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima o zajedničkoj imovini njih kao bračnih drugova, a takva je bila i njihova volja prilikom kupnje zemljišta i izgradnje kuće. Doprinos tužiteljice (ulaganjem financijskih sredstava i svog fizičkog rada, pri čemu treba uzeti u obzir i činjenicu da je upravo ona pretežno vodila brigu o domaćinstvu, obitelji i čuvanju i odgoju djece ) prvo kupnji zemljišta a potom izgradnji na njemu obiteljske kuće, jednak je doprinosu njezinog pokojnog supruga TC pok. FC, odnosno ½. U spomenutom ugovoru kojim je 1977. godine kupljena nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od Općine Vis, kao kupac, samo formalno, naveden je jedino pokojni TC pok. FC, pa je tako, i sada, on u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik ove nekretnine za cijelo, što obzirom na gore izloženo ne odgovara stvarnom stanju prava vlasništva. Tužiteljica i tuženici su jedini zakonski nasljednici pokojnog TC pok. FC iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Odredba iz čl. 285 Zakona o braku i porodičnim odnosima propisuje da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtjevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da je je tužiteljica suvlasnica za ½ na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] / ZGR dvorište, stambena zgrada ukupne površine 639 m2 ( dvorište površine 538 m2 i stambena zgrada, [adresa]. površine 101 m2) ZU 3975 K. O. [katastarska općina], stoga se tužiteljica ovlašćuje temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti ishoditi u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini upis prava suvlasništva za ½, što su tuženici koji su, uz tužiteljicu, jedini i isključivi sveopći pravni sljednici TC pok. FC dužni trpjeti.
2. Tužena pod 1) nije dala odgovor na tužbu.
3. Tuženik pod 2) je u svom odgovoru na tužbu, naslovljenom kao žalba na ostavinsku oporuku, između ostalog naveo da su rođeni u siromašnoj obitelji u kojoj cijeli njegov život životare, da su imali divno djetinjstvo. Kad su krenuli u školu on i brat da su roditelji otišli na svjetionik a brat i on kod bake i djeda dok ih nisu premjestili sa roditeljima u Orebić. Na svjetioniku je bio samački život. Po završetku osnovne škole otac je uspio uštedjeti nešto novca i kupiti teren za kuću pa su se vratili u [adresa] i počeli graditi kuću. Navodi da je cijelu mladost proveo kopajući temelje i sve ostalo što je trebalo, da se kuća gradila 20 godina. Navodi da su najviše vremena on i otac provodili zajedno radeći i pridonoseći. Brat da je proveo s njima par godina ali da se odselio jer nije mogao pratiti. Sa 16 godina da se zaposlio. Navodi da je njegova majka bila domaćica a da je to i dan danas i da nije sudjelovala financijski u izgradnji kuće već upravo on i otac, a da je ona kuhala i prala robu i brinula se za njih, da je sestra bila dijete i nije mogla ništa. Navodi da se njemu ništa ne vjeruje, da je socijalna radnica na majčinoj strani da bi majka iznajmila apartman svaki put kada bi on bio odsutan na duže vrijeme, a da njemu ne daje ni kintu. Navodi da je majka čudan, pohlepna i egoistična te da ga u životu nije pohvalila a da je sve novce koje je zaradio dao njoj te da je sve to nestalo a da se ona pravi da ne zna o čemu govori. Uz podnesak se dostavlja rješenje o prestanku radnog odnosa za OC iz 1996., zaključak Centra za socijalnu skrb – Podružnica Vis o vještačenju radi priznavanja prava na osobnu invalidninu, rješenje Centra za socijalnu skrb – Podružnica Vis iz 2018. o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu te priznanju prava na naknadu za ugroženog kupca energenata, popis dokumenata potrebnih radi ostvarivanja prava na stalnu pomoć, domovnica, preslika osobne te oporuka KC.
4. Tuženik pod 3) u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da nije sporno da je on jedini nasljednik pok.NC, a koji je sin tužiteljice te da je zakonski nasljednik pok.BC. Međutim, tuženik ad.3. osporava doprinos tužiteljice u stjecanju predmetne nekretnine. Navodi se da je iz svih uz tužbu priloženih isprava razvidno je da je pok.TC bio jedini upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine te da također ukazuju da je jedini u poduzimao radnje prema nadležnim tijelima koje se tiču izgradnje kuće. Da je postojala stvarna volja da tužiteljica ima ikakav udio u zajedničkoj imovini, nema sumnje da bi se takav odnos sa njezinim pok.suprugom realizirao u tako dugom periodu kroz odgovarajuće isprave. U ostavinskom postupku iza smrti pok.BC, tužiteljica je dostavila oporuku prema kojoj njoj ostavlja svu svoju imovinu. Iz sadržaja same oporuke, pod pretpostavkom da ju je sačinio, nije vidljivo da bi oporučitelj smatrao potrebnim posebno istaknuti što jest ili nije njegova imovina. Dakle da je pok. JC očito smatrao da je sva imovina, a to je zapravo jedino predmetna nekretnina, bila njegovo isključivo vlasništvo. I ta okolnost potvrđena je upisom u zemljišne knjige. Navodi da neće osporavati spomenutu oporuku, no potraživati će svoj nužni dio koji mu pripada po zakonu. Navodi se da bi se radilo o zajedničkoj imovini, imovina mora biti stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice pa sve i da je tužiteljica vodila brigu o obitelji i odgoju djece, samo po sebi ne znači da je doprinijela njenom stvaranju, a posebice da bi taj udio bio jednak doprinosu pok. BC. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na plaćanje parničnog troška.
5. Sud je izveo dokaz pregledom tužbe, zapisnika od 16. svibnja 2022. sastavljenog kod Javnog bilježnika Borice Kovačević O-1616/22, vjenčanog lista Matičnog ureda Vis Klasa: 223-03/22-003/41 od 15. lipnja 2022., ZU 3975 KO [katastarska općina], ugovora o dodjeli na korištenje neigrađenog građevinskog zemljišta između od [adresa] i TC iz 1977., rješenja o građevinskoj dozvoli Općine Vis, Sekreterijata za poslove uprave broj: 03-UP-I-131/1-78 od 12. svibnja 1978. godine, oporuke od 15. svibnja 2020., uvidom u spis naslovnog suda oznake P-784/23, saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka CC, EC i ĐC te pregledom podataka HZMO-a o prihodima tužiteljice i pok. pokojnog TC te cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta. Sud je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio tužiteljici predlaganje novog dokaza, odnosno saslušanje novopredloženog svjedoka ĐC umjesto ranije predloženog IC za kojeg je navedeno da ne može pristupiti na sud i za kojeg je dostavljeno otpusno pismo (list 142-146 spisa) i iz kojeg proizlazi da je je bio hospitaliziran zbog prijeloma vratnih kralježaka, a sve temeljem čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025 - dalje: ZPP).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama nije sporno da su tuženici nasljednici pok. KC i da su pasivno legitimirani , a isto proizlazi i iz zapisnika od 16. svibnja 2022. sastavljenog kod Javnog bilježnika Borice Kovačević O-1616/22,i da su tužiteljica i pok. TC bili u braku od 10. srpnja 1965. pa do 16. veljače 2022. Uvidom u vjenčani list utvrđeno je da je brak prestao smrću pok. KC. Nije sporno da je pok. TC bio zaposlen za vrijeme trajanja braka pa sud tu činjenjenicu nije posebno obrazlagao, a ista se može potvrditi i uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 034-04/25-03/7 od 11. travnja 2025. (list 85-89 spisa).
8. Pregledom potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 034- 04/25-03/7 od 11. travnja 2025. (list 82-83 spisa) utvrđeno je da je DC bila zaposlena od 1962. te da je u 1973. evidentiran upis staža od 2 mjeseca i 20 dana, nakon toga prijava je evidentirana 1980. dva mjeseca i dva dana, u 1981. šest mjeseci i 13 dana te u razdoblju od 1982. pa do 1989. prijava u trajanju od 1 godine, u 1990. evidentirana je prijava u trajanju od 6 mjeseci, a 1991. u trajanju od godine dana. 1992, je evidentirana prijava u trajanju od 6 mjeseci, te nakon toga 1996. 23 dana, 1997. 3 mjeseca i 5 dana te 2001. 5 mjeseci i 4 dana.
9. Pregledom ugovora o dodjeli na korištenje neigrađenog građevinskog zemljišta između od [adresa] i TC iz 1977. (list 10-11 spisa) utvrđeno je da je neizgrađeno građevinsko zemljište čest. zgr. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] dano na korištenje TC te da je isti bio dužan platiti 5508 dinara na ime troškova uređenja građevinskog zemljišta i iznos od 22700 dinara na ime sredstava za naknadu nacionalizirane imovine za 454 m2 površine parcele po cijeni od 50 dinara za 1 m2. TC kao novi korisnik zemljišta obvezao se na dodijeljenom zemljištu sagraditi obiteljsku stambenu zgradu u roku od tri godine, a u slučaju da ne ispuni obveze utvrdit će se da mu je prestalo pravo korištenja zemljišta.
9. Pregledom rješenja o građevinskoj dozvoli Općine Vis, Sekreterijata za poslove uprave broj: 03-UP-I-131/1-78 od 12. svibnja 1978. utvrđeno je da je investitoru KC izdana građevinska dozvola za granju obiteljske stambene zgrade na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], građevinska dozvola prestaje vrijediti ako se s građevinskim radovima ne započne u roku od godine dana.
10. Pregledom ZU 3975 KO [katastarska općina] utvrđeno je da je MC pok. FC uknjižen kao kao vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]/ZGR dvorište, stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 639 m2.
11. Svjedok EC navodi da je susjeda tužiteljice te je dugo poznaje u [adresa]. Ima kuću koja je susjedna kući tužiteljice i koju su počeli graditi 1977. te navodi da su oni su već tada gradili kuću. Misli da su se uselili 1982. Izjavljuje kako se ona u svoju kuću uselila 1980. Koliko je njoj poznato tu kuću su gradili tužiteljica i njen pokojni suprug. Ona je u vrijeme gradnje kuće bila zaposlena u hotelu, a on je bio zaposlen u Neptunu. Jedno vrijeme su bili i na svjetioniku. Navodi da su zemljište kupili te izjavljuje kako je tužiteljicu i njenog supruga vidjela kako fizički rade na kući s obzirom na to da su susjedi, a da je brigu o djeci vodila tužiteljica iako je tu bilo problema.
12. Svjedok CC izjavljuje kako mu je poznato gdje se nalazi kuća koja je predmet ovog postupka te da je sa tužiteljicom i sa pokojnim suprugom u prijateljskim odnosima. Pok. suprug tužiteljice je radio kod njega. U odnosu na zemljište na kojem je sagrađena kuća ima saznanja kako su ta zemljišta bila na općini te je određeno da će namjena biti izgradnja obiteljskih kuća te su nakon licitacije zemljišta dodjeljivana, tako i u odnosu na predmetno zemljište. Svjedok je prvo počeo graditi kuću a oni nekoliko godina iza. Nije mu poznato tko je financirao gradnju njihove kuće, zna da su oni kuću gradili skupa, a i on je pomogao i neki drugi su pomagali. Izjavljuje da je vidio tužiteljicu da fizički gradi kuću i da je uvijek radila. Svjedok navodi da su stranke imale 2 djece i ne zna im dob.
13. Svjedok ĐC, navodi da se taj predio na kojem se nalazi nekretnina koja je predmet spora sastojao se od više parcela, pok. D dobio je jednu parcelu uz put koja mu se nije svidjela i tražio je drugu parcelu i dodijeljena mu je druga parcela, 30 metara dalje. Nakon što je on dobio novu parcelu on da je dobio tu koja je njemu bila ranije dodijeljena. Parcele je po natječaju dodjeljivala Općina ili Mjesni odbor, ne znam točno. Svi zainteresirani su se javili na natječaj. On je sam parcelu dobio 1977. godine dok je pok. D dobio svoju možda godinu dana ranije. Nitko nije imao novca ali počeli su se kopati temelji. Svjedok je vidio da je D kopao temelje te je D njegovog oca pitao za neke savjete jer je on bio zidar. Tu kuću je gradio D, a svi su jedno drugome pomagali u gradnji. Na tom području građeno je pet-šest kuća, možda i više i svi si pomagali. On je je svoju kuću završio 1980. a oni su možda godinu dana prije, a i kasnije su još radili. Zemljišta nisu darovana od Općine već su plaćena po kvadraturi. Tužiteljica i pok. MC da su financirali gadnju kuće od svojih plaća što su radili, s time što mislim da je gospođa radila i dva, tri posla. Vidio je tužiteljicu kod gradnje kuće kao radi uobičejene poslove, vidio je i da je nosila blokete, a navodi i da su djeca bila toliko mala da oni nisu mogli raditi na toj kući i nije vidio sinove da rade na kući. Svjedok navodi da je živio u [adresa] te da je dolazio petkom i radio subotom i nedjeljom i da je jedino te dane mogao vidjeti tko gradi. Zna da je D plaćao materijal te da su se uvijek su se žalili na novce, da fali novca.
14. Saslušana kao stranka tužiteljica navodi da su zemljište koje je predmet ovog postupka kupili pokojni suprug i ona 1977. godine, 1978. su dobili građ. dozvolu i kuću gradili do 1982. kada je završena. Kuća je izgrađena u gabaritima prizemlje i dva kata (prizemlje, visoko prizemlje i kat) i nakon 1982. nije nadograđivana osim što su se vršili unutarnji radovi u kući. Prije kupnje ovog zemljišta i izgradnje kuće njen pok. suprug i ona nisu imali drugih nekretnina u vlasništvu. Živjeli su zajedno i prije braka s njenim roditeljima. U svrhu kupnje zemljišta i izgradnje kuće uzeli su kredit u Pločama, a stranka tog ugovora o kreditu je bio pok. suprug. Navodi da je suprug potpisnik svih poslova jer je bio "muško" i to su odlučili iz tradicionalnih razloga. Dok je radila s njenom plaćom su otplaćivali kredite dok su se uzdržavali od njegove plaće. Ujedno se brinula o djeci. Navodi da je i sama sudjelovala u izgradnji kuće obavljajući fizičke poslove sukladno mogućnostima. Izjavljuje kako su se uselili 1980. Navodi da je od 1962. - 1966. bila zaposlena u Neptunu. Nakon toga se zaposlila u Jugoplastici iduće dvije godine, a potom radila sezonski par godina u hotelu Biševo, a nakon toga je otišla sa suprugom na svjetionik Tri sestrice gdje je suprug dobio posao kao svjetioničar, a ona je išla s njim kao supruga, što je po propisima morala. Dok su živjeli na svjetioniku 1973-1980 godine suprugu je pomagala održavati svjetionik, s obavljanjem manjih poslova . Po povratku s svjetionika ponovno se zaposlila u hotelu Biševo i sezonski je radila do 1992. godine. Za vrijeme braka brinula se o djeci. Navodi da sin OC nije on radom ili financijama doprinio izgradnji kuće, on je imao 17 godina kada je kuća izgrađena. Navodi da su sve troškove zajedničkog života plaćali u jednakim dijelovima, na način da sam se ona brinula da računi budu plaćeni, a iste su plaćali i od njene i od njegove plaće. Ona koristi kuću i iznajmljuje je.
15. Tužena DCS, saslušana kao stranka, navodi da je suglasna s tužbom i tužbenim zahtjevom. Poznato joj je da je otac sve što je kasnije zaradio i što se zaradilo od turizma ulagao u kuću. Imao je i neobičnu naviku da sve troškove vezane za kuću evidentira na vratima od ormara u dnevnoj sobi. Braće se slabo sjeća iz tog perioda, znam da je s njima uvijek bilo problema. Inače stanuje na katu kuće koja je predmet postupka i ona tu stanuje s roditeljima oduvijek. U prizemlju stanuje njena majka, a brat OC na visokom prizemlju gdje se nalazi još jedan stan u kojem nitko ne stanuje.
16. Tuženik OC, saslušan kao stranka, izjavljuje da mu je poznato kako je stečena nekretnina. On je zajedno s roditeljima i bratom i sestrom bio na svjetioniku gdje je otac radio te su tamo proveli 10 godina i štedjeli i tim novcem je kupljen teren za gradnju. Kuća se počela graditi početkom 80-ih, odnosno 1982. godine. Gradnju kuće da su financirali pokojni otac i on. On da je tada bio zaposlen u Neptun poduzeću. Majka je nešto sitno bila zaposlena, uglavnom je bila domaćica. Otac je nakon svjetionika bio zaposlen kao makinista stroja, na ribarskom brodu kao i on. Navodi da su on, otac i pokojni brat većinom sami gradili kuću, a da je majka majka bila tu, prala robu i sadila salatu. Navodi da je brat rođen 1962. Pok. otac da je napisao datum početka gradnje kuće na kući. Izjavljuje da je kuća bila gotova iznutra i izvana 1989., sve je bilo gotovo. Sedam godina da su gradili kuću.
17.Tuženik AC, saslušan kao stranka, iskazuje da o nekretnini koja je predmet ovog postupka i o doprinosima pri njezinoj izgradnji nema nikakvih saznanja jer u vrijeme kada je zemljište kupljeno i kuća građena nije još bio rođen, a niti mu je pokojni otac o tome išta govorio. Navodi da koliko mu je poznato da se o njegovom ocu baš i nije vodilo računa.
18. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (Rev-2042/12-2 od 25. siječnja 2017. i Rev- 3210/2019-2 od 18. rujna 2019.).
19. S obzirom na to da je zemljište u predmetnoj pravnoj stvari na korištenje dodijeljeno 1977., koje pravo je pretvoreno u pravo vlasništva temeljem odredbi čl. 359., 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), odnosno stupanjem istog na snagu 1. siječnja 1997., u odnosu na zemljište primjenjuju se odredbe Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova ("Narodne novine" br. 23/50., 11/78. dalje: ZIOBD) kojim je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom u toku braka je njihova zajednička imovina (čl. 10. Osnovnog zakona o braku) i s njom upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno. ZIOBD je bio na snazi u razdoblju od 30. svibnja 1950. do 1. siječnja 1979. Člankom 10. Osnovnog zakona o braku ("Službeni list FNRJ br. 29/46., 36/48., 44/51. i 18/55., Službeni list SFRJ br. 12/65., Narodne novine br. 52/71. i 11/78.; dalje OZB), koji se također u spornom razdoblju primjenjivao, propisano je da imovina, koju su supruzi stekli radom u toku braka, je njihova zajednička imovina. Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
20. U odnosu na razdoblje nakon 1. siječnja 1979. primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98. - dalje ZBPO) Odredbom čl. 276. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, a čl. 277. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina. Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina (čl. 278. st. 1. ZBPO), a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO, je njegova posebna imovina (čl. 278. st. 2. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO), a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO), a sukladno st. 2. istog članka u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
21. Nekretnina koja je predmet postupka nesporno je stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i pok. KC.
22. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je zemljište dobiveno na korištenje pod uvjetom da se obiteljska zgrada izgradi u roku od tri godine od potpisivanja ugovora. Građevinska dozvola izdana je u svibnju 1978., a navedena dokumentacija se podudara s iskazima svjedoka ĐC i EC o početku gradnje, pa ovaj sud smatra da je gradnja započela zasigurno u 1978. Navod tuženika pod 2. da bi se kuća počela graditi tek 1982. ovaj sud ne prihvaća s obzirom na to da bi u tom slučaju njegov otac izgubio dodijeljeno pravo korištenja s obzirom na ugovor s Općinom Vis. Nelogičan je i iskaz da bi njegov otac napisao godinu početka gradnje na kući, s obzirom na to da na početku gradnje kuće ista ne postoji pa ne bi imao na čemu napisati tu godinu.
Iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da je kuća svakako dovršena za useljenje do 1982. Sud navedeno prihvaća, u skladu je i s potpisanim ugovorom, a spisu ne prilože dokazi iz kojih bi proizlazilo drugačije.
23. Prvotužena je rođena 1976. U odnosu na pravnog prednika trećetuženika u iskazu OC navedeno je da je rođen 1962. Drugotuženik je rođen 1965. te je u vrijeme dodjele zemljišta na korištenje i izgradnje imao 13 do 17 godina radi čega ovaj sud ne prihvaća njegov iskaz da bi on doprinio izgradnji predmetne kuće s obzirom na dob te da iz njegove radne knjižice (list 80 spisa) proizlazi da se zaposlio po prvi put 1983.
24. Iz svega navedenog, posebno iskaza svjedoka, proizlazi da je predmetna nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja braka te u smislu citiranih odredbi ZIOBD-a, OZB-a i ZBPO-a predstavlja zajedničku mirovinu tužiteljice i pok. KC. Nije dokazano niti bi iz spisa proizlazilo da bi nekretnina bila vlastita imovina bračnih drugova po bilo kojoj pravnoj osnovi.
25. Za preostalo je utvrditi suvlasničke udjele bračnih drugova u zajedničkoj imovini koji se određuju prema doprinosu u stjecanju te imovine pri čemu se ne vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, sukladno citiranim propisima.
26. Pregledom potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da u bračnoj zajednici tužiteljica bila povremeno zaposlena, da je pok. suprug bio zaposlen, da je prvotužena u vrijeme početka izgradnje imala oko dvije godine, stariji sin oko 16 godina, a mlađi, drugotuženik oko 13 godina, tj, djeca su bila maloljetna, a iz iskaza svjedoka, koje sud prihvaća kao istinite, proizlazi da su oba supružnika sudjelovala u izgradnji kuće sukladno mogućnostima. Zemljište je uz naknadu dodjeljeno na korištenje pok. KC upravo zbog izgradnje obiteljske zgrade. Kod takvih okolnosti u kojima su oba supružnika sudjelovala u obiteljskom životu i stjecanju imovine na način da je jedan doprinosio u većem udjelu fizičkim radom u izgradnji, stjecanjem zarade, s drugi u manjem dijelu i zaradom i fizičkim radom, no u većem dijelu brigom o domaćinstvu i djeci njihov je doprinos u stjecanju imovine po stajalištu ovog suda jednak.
27. Sud otklanja prigovor tuženika pod 2 da je tužiteljica dužna dokazati doprinos u stjecanju na način da se provede financijsko vještačenje njihove zarade, tužiteljica očito u vrijeme dodijele zemljišta na korištenje uz propisane naknade nije ostvarivala zaradu, a u razdoblju prije je, a što nitko tijekom postupka ne osporava, pratila supruga prilikom njegovog obavljanja posla na svjetioniku. Staž je ostvarivala u dijelu 1980. 1981. te od 1982. pa na dalje, te njen doprinos nije cijenjen u odnosu na zaradu već u odnosu na cjelokupne životne okolnosti supružnika u kojima su jednako doprinosili na različite načine.
28. Također, ovaj sud ne smatra osnovanim prigovor da bi zemljišnoknjižni upis pok. KC bio od utjecaja na tužiteljičino vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, vlasništvo je stečeno na temelju zakona, radi se izvanknjižnom zajedničkom vlasništvu nekretnine koje će se u trenutku pravomoćnog utvrđenja suvlasničkih udjela pretvoriti u pravo vlasništva. Također, činjenica da je u građevinskoj dozvoli i ugovoru o dodjeli zemljišta na korištenje naveden pok. TC nije od utjecaja jer je isti u vrijeme bio u braku s tužiteljicom te se sukladno propisima, a s obzirom na ranija utvrđenja pravni učinci dokumenata odnose i na tužiteljicu jer se radi o zajedničkoj imovini. Nije osnovan ni prigovor da je pravni prednik stranka oporučno raspolagao nekretninom pa da bi to isključivalo pravo tužene jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih ima.
29. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti te je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine za suvlasnički udio od ½.
30. Tužiteljica je u podnesku od 29. svibnja 2026. postavila tužbeni zahtjev radi naknade troška postupka u odnosu na tuženike pod 2) i 3) Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a i tbr. 7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025). S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom temeljem odredbe čl. 154. u vezi čl. 161. ZPP-a naloženo je tuženicima koji su jedinstveni i nužni suparničari, pa njihove obveze ni u pogledu troška nije moguće razmatrati na različit način, plaćanje parničkog troška na jednake dijelove. Tužiteljici je priznat sastav tužbe, zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2025, od 10. lipnja 2025., od 4. studenog 2025., 30. siječnja 2026., 24. ožujka 2026. i 11. lipnja 2026., po 250,00 bodova, odnosno ukupno 1750 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 4.375,00 eura, te plaćenih 90,25 eura pristojbe za tužbu i za presudu 254,05 eura, sukladno Zakonu o visini sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, dok je za preostali iznos pristojbe zahtjev neosnovan.
31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 16. srpnja 2026.
S U D A C:
Nikolina Dujić
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine objave. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za nadleženi županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženoj pod 1),
- tuženiku pod 2) po pun.,
- tuženiku pod 3) po pun.,
- u spis.