Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-302/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Bašić Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja mlt. UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci zz JU, oboje zastupani po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-696/2024-8 od 11.veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-696/2024-8 od 11. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 5. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, 17. srpnja 2006., pod brojem OU-1714/2006 između 1. tužiteljice JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, u dijelu koji glasi: „ prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jednocijelihdvadesetpetposto) iznosa kredita.

II Tužena ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 dužna je 1. tužiteljici JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 757,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 28. srpnja 2006. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Tužena ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 dužna je 1. tužiteljici JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 774,96 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 11. 2. 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik u kojoj je naveo da žalbu podnosi protiv presude u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povreda prava zajamčenih Ustavom RH- a i Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U žalbi je naveo tuženik kako je sud ignorirao sve tvrdnje koje je iznosio tuženik tijekom postupka, te da ističe povredu postupka iz čl. 354. st. 1. i 354. st. 11. ZPP-a. Navodi tuženik da nije točno da tuženik smije naplatiti samo ugovorenu kamatu. Navodi i da je trošak obrade kredita naplaćen kroz efektivnu kamatnu stopu te da je ova j navod sud zanemario. Također navodi kako je čl. 5. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva odredba, a ugovor o kreditu da je solemniziran. Tuženik osporava i odluku o trošku parničnog postupka u cijelosti te je naveo kako je sud dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude, a ta se radnja ne može smatrati radnjom potrebnom za objavu presude, kao i da su potrošači oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, te da je sud trebao odbiti zahtjev tužitelja za naknadnom troška pristojbe za tužbu i presudu. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelje obveže na plaćanje parničnih troškova tuženiku, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), a žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 338. ZPP-a budući suprotno navodu tuženika presuda je pravilno obrazložena.

7. Tužitelji u ovom postupku traže da sud utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 5 Ugovora o [broj kredita] sklopljenog **.**.2006. između prednika tužitelja i tužiteljice kao korisnika kredita i kreditora kojom je određeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu 1,25 % jednokratno, a što da je iznosilo 757,75 eura.

8. Tuženik u postupku tvrdi da ima pravo naplatiti naknadu troška obrade kredita, da je to jasno ugovoreno i određeno, da ta odredba nije nepoštena, da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i da nije ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (Narodne novine broj 96/03,46/07, 79/07 – dalje ZZP/03).

9. Žalbenim navodima i razlozima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

10. Odredbom članka 5. Ugovora, koju je sud prvog stupnja utvrdio ništetnom i bez pravnog učinka, ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu 1,25 % jednokratno.

11. Budući da se o odredbama akata tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom Ugovoru, po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati, znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora, tako da nije ostvaren žalbeni razlog tuženika koji upućuje na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 kojim je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 84. ZZP / 03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87. ZZP / 03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Sud prvog stupnja jasno obrazlaže i navodi da je nedvojbena činjenica da je predmetni ugovor o kreditu sačinio i već popunjen na potpis dao upravo tuženik, a sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da dokaže da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

13. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je tuženik suprugu tužiteljice, koja je bila nazočna realizaciji predmetnog ugovora o kreditu sa svojim suprugom u poslovnici tužene banke u Zagrebu, a što je zaključio iz iskaza tužiteljice, nametnuo predmetnu odredbu i pokojni prednik tužitelja kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu te da ne stoji navod tuženika da je sporna ugovorna odredba valjana jasna, lako uočljiva i razumljiva te zbog toga što je jasno određena u čl. 5. Ugovora o kreditu poštena, zakonita i valjana.

14. Stoga i po ocjeni ovog suda tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo prednika tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s prednikom tužitelja.

15. Stoga je i po ocjeni ovog suda naplata troškova obrade kredita, i to bez definiranja o kakvim se troškovima radi, u visini od 1,25 % iznosa kredita prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tim više što pok. prednik tužitelja nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. ZZP-a.

16. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe članka 5. Ugovora o kreditu o jednokratnim troškovima obrade kredita, te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljima ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), odnosno isplatu iznosa od 757,75 eura.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 323. ZOO-a naložio tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 757,75 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje u skladu s člankom 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, a kako je pravilno utvrđeno da je tuženik već prilikom sklapanja samoga ugovora bio nepošten to je isti dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.

18. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, jer kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužitelji u ovome postupku postavljaju deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita, dok je pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga zastara u ovom slučaju nije nastupila.

19. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio interese i prava prednika tužitelja kao potrošača koristeći u ugovoru nepoštene, a samim time i ništetne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03 i ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud.

20. Iz tih je razloga utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredaba i radi isplate.

21. Odlučujući o trošku postupka sud prvog stupnja se pravilno pozvao na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u postupku, te im je dosuđen samo trošak koji joj je bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u parnici, pa tako i trošak pristupa na ročište za objavu presude, a sukladno shvaćanju Vrhovnog suda iskazanog u rješenju posl.br. Rev-528/20205-2 od 17.rujna 2025.

22. Nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika koji se odnosi na trošak plaćanja sudske pristojbe koje su platili tužitelji, jer tužitelji nisu pokrenuli ovaj postupak kao potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa , a kako to propisuje odredba čl. 11. st. 1. točka 11. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 118/2018, 51/2023 ).

23. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš