Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-735/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Bašić Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu protiv tužene Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb zastupana po odvj Margiti Kiš Kapetanović odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br. P-4866/2024- 6 od 26.kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br. P-4866/2024-6 od 26. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. „Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 13. Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza, broj Ugovora: [broj kredita], od **.**.2011. u dijelu u kojemu je ugovoreno da banka ima pravo otkazati ugovor ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe predmetnog Ugovora.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od donošenja odluke o troškovima postupka do isplate.“

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. kolovoza 2025 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. „

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica u kojoj je navela da presudu osporava u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, potpuno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), a žalbeni razlozi tužiteljice nisu osnovani.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 13. Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza, broj Ugovora: [broj kredita], od **.**.2011. u dijelu u kojemu je ugovoreno da banka ima pravo otkazati ugovor ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe predmetnog Ugovora.

7. Sud prvog stupnja, a na temelju provedenog postupka utvrđuje:

- da je člankom 360. Zakona o obveznim odnosima propisano kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje,

- da prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) odnosno čl. 71. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, u daljnjem tekstu: ZZP/07), Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se kredit odobrava,

- da je odredbom člankom 96. ZZP/07, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- da se radi ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ovo posebno jer navedeno tužena, na kojoj je teret dokaza u sporovima s potrošačkim ugovorima, dokazima ne osporava, ali suprotno tužiteljičinom stavu, da se ne radi o odredbi koja bi u uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača te da bi kao takva bila nepoštena i sukladno odredbi članka 55. st. 1. ZSP-a ništetna,

-da je formulacija odredbe kojom se uglavljuje pravo banke da jednostrano otkaže ugovor u situaciji kada se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora, kao takva, sročena jasno i razumljivo pa s tim u svezi izbjegavanje plaćanja i uporno tužiteljičino oglušivanje na tuženikove pozive i opomene odnosno pismeno otkaz ugovora nepodmirenje dospjelih obveza predstavljaju svjesnu tužiteljičinu radnju ne postupanja prema ugovorenom i daju za pravo tuženiku jednostrano raskinuti ugovor jer je iz njezinog ponašanja očito da tu svoju obvezu neće ispuniti,

- da je ponašanje tuženika u konkretnom slučaju i u okviru zakonske regulacije iz članka 363. ZOO-a kojom je propisano da raskid ugovora može dati stranka i bez ostavljanja roka za ispunjenje (iako ga je konkretno ovdje banka tužiteljici ostavljala) ,

- da ugovoreno člankom 13. predmetnog ugovora ne predstavlja ni suženje prava potrošača na temelju ZOO-a o raskidu zbog neispunjenja, a koje propisuju da se ne može raskinuti ugovor zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze .

8. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud .

9. Nema spora da su tužiteljica i tuženik sklopili **.**.2011., Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza, [broj kredita]. Iz navedenog ugovora proizlazi da su stranke u čl. 13. ugovorile da kreditor ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora.

10. U tijeku prvostupanjskog postupka, sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

11. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 ) je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

12. Nema spora da su tužiteljica i tuženik, a sukladno čl. 360. ZOO-a ugovorili da tuženik ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora, odnosno, ukoliko ne ispuni bilo koju ugovorenu obvezu.

13. Pravilno u obrazloženju prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o ugovornoj odredbi koja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da nije protivna odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ( NN Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014; dalje: ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sporna ugovorna odredna nije protivna niti čl. 97 ZZP / 07.

14. Također se ukazuje da tužiteljica u tužbi niti ne navodi kakvu neravnotežu u pravima i obvezama uzrokuje navedena odredba na njenu štetu, a koja odredba je u cijelosti u skladu s ZOO-a, jer su stranke ugovorile da tuženik ima pravo raskinuti ugovor ako se tužiteljica ne pridržava bilo koje odredbe ugovora o kreditu. Neravnoteža u pravima i obvezama bi postojala kada bi tuženik imao pravo na jednostrani otkaz ugovora bilo kada, i bez da se prije toga ostvare određeni uvjeti, a što ovdje nije slučaj.

15. Tužiteljica je sklapanjem ugovora preuzela obveze, te je u skladu s odredbom čl. 13. Ugovora o kreditu znala unaprijed posljedicu neizvršavanja ugovornih obveza. Jednako tako je i ugovoreno da tužiteljica ima pravo na prijevremenu otplatu kredita. Time zaista ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama tužiteljica i tuženika, jer tužiteljici otkazom ugovora ne nastaju nikakvi novi troškovi koja ona ne može predvidjeti, već naprotiv, tužiteljica može predvidjeti posljedicu ne pridržavanja odredbi ugovora.

16. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužiteljica, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom.

U Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš