Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-421/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Bašić Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice CAO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Magdić, odvjetnica iz Ogulina, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1759/2021-24 od 27.veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2021-24 od 27.veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I./ Utvrđuje se da je odredba članka 8. stavak 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana **.**.2005. godine između tužiteljice CAO i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, prednika tuženika, koja glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe -Adria- Bank d.d." nepoštena i ništetna.

II./ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb OIB 14036333877 isplatiti tužiteljici CAO OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.908,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. svibnja 2011. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za razdoblje do 31.07.2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877 naknaditi tužiteljici CAO OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.113,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik u kojoj je naveo da pobija presudu u cijelosti, sve iz razloga predviđenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik je u žalbi naveo kako po njegovom shvaćanju je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a i 354. st. 2. t. 11 ZPP-a. U bitnom, tuženik je naveo da je pobijana presuda protivna sadržaju ugovora o kreditu i proturječna sama sebi, da nije moguće da je predmetna odredba ugovora protivna čl. 1024. ZOO-a te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženik je u žalbi naveo i kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje utvrđivanjem manje važnih činjenica, da je sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare te da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz sud parničnog troška tuženiku, podredno da pobijanu presudu ukine.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), a žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.

6. Nisu počinjene ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik, te je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Sud prvog stupnja, a na temelju provedenog postupka zaključuje da je tužiteljica potrošač te da su ispunjene pretpostavke iz čl. 3. st. 1. al. 1. Zakona o zaštiti potrošača, da je sporna odredba dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, da tužiteljici nije bilo omogućeno o istoj pregovarati, da spornom odredbom ugovora nije navedeno kolika je naknada, da tuženik u tijeku postupka ne dokazuje da je tužiteljici predočio Opće uvjete banke kao niti odredbe Odluke o naknadama banke te da iznos naknade nije određen niti odrediv tužiteljici.

8. Sud prvog stupnja zaključuje da je sporni dio odredbe čl. 8.t.3 Ugovora o kreditu neodređen i neodrediv za tužiteljicu, da se o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo te pobijana odredba predstavlja odredbu koja je kao primjer ugovorne odredbe koja se može smatrati nepoštenom navedena u odredbi čl. 82. st.1. al. 10. i 11. ZZP. O dluka o početku tijeka zatezne kamate da se temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj. Tuženiku da je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u taj Ugovor ugradio predmetnu ništetnu odredbu te sud prvog stupnja navodi da osim što je odredbom 328. ZOO-a određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, ukazuje i na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga sud prvog stupnja zaključuje da stoge što je tek ovom presudom, koja još nije ni pravomoćna, utvrđena ništetnost dijela odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu zaključenom između stranaka, da proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg roka zastare za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. odredbe 225. ZOO. U odnosu na navod tuženika da tuženik ima pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. ZOO -a te da naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja unaprijed ugovoreni iznos naknade štete u skladu s čl. 345. st. 3. ZOO-a, sud je naveo da u slučaju kada je ugovor unaprijed sklopljen prema otisnutom sadržaju, tj. kad je ugovor pripremila i obrazložila jedna ugovorna stranaka, da će se nejasne odredbe tumačiti u korist druge ugovorne strane sukladno čl. 32. st. 1. ZOO-a.

9. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku koji je u svojem iskazu navela kako su joj dali na potpis unaprijed formulirani obrazac ugovora i da nije imala mogućnosti pregovora.

10. Kako iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica potrošač, jer iz predmetnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je kao korisnik kredita navedena tužiteljica kao fizička osoba, te da je u konkretnom slučaju riječ o Ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, pa tako niti na spornu odredbu (kojom se tužiteljica, kao korisnik, obvezla tuženiku platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita), a da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdilo, niti dokazivao (na tuženiku je teret dokazivanja činjenica koje mu idu u prilog u skladu s čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP), a navedeno ne tvrdi niti sada u žalbi, da je u fazi pregovaranja i zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu, tužitelj ici, kao korisniku kredita, dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, te da je tužitelj icu informirao o uvjetima i parametrima koji su utjecali na određivanje visine predmetne naknade (u čemu bi se sastojali troškovi obrade zahtjeva i na što se odnosi visina tih troškova), kao što nije dokazivao niti da se o spornoj odredbi Ugovora pojedinačno s tužitelj icom pregovaralo, a neupitno je da se navedene odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu tuženika. Iz navedenog jasno slijedi da je u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici, kao potrošaču, nametnuta obveza koju ona u vrijeme sklapanja ugovora objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu, te da je tužiteljica bio u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je sklapanje Ugovora uvjetovao odredbama koje je sam formulirao, bez utjecaja druge ugovorne strane, na koji način je ta ugovorna odredba, suprotno žalbenim navodima tuženika, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice, kao potrošača, čime se takva odredba ukazuje nepoštenom.

11. Odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP / 03) je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Sud prvog stupnja jasno obrazlaže i navodi da je nedvojbena činjenica da je predmetni ugovor o kreditu sačinio i već popunjen na potpis dao upravo prednik tuženik, a sukladno odredbi čl. čl. 81. ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da dokaže da se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

12. Odredbom čl. 84. ZZP / 03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

13. Stoga, kako je tuženik sebi ostavio isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade, bez pojedinačnog pregovaranja s tužitelj icom kao drugom ugovornom stranom, valjalo je o ništavosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu zaključiti istovjetno kao i sud prvog stupnja, da se radi o ništetnoj odredbi Ugovora. U tom smislu se ukazuje i na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV – 308/2020, od 5. studenoga 2020., točka 8., koje glasi: "Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo."

13. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tuženika da sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, ne predstavljaju nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 87. ZZP / 03, te se neosnovano tuženik poziva na odredbe čl. 1024 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 ) jer pravilno sud prvog stupnja navodi, da sve i da se radi o unaprijed ugovorenom iznosu naknade štete, tako ugovoreni iznos opet da je neodređen.

14. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su - IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da će zastara restitucijskog zahtjeva početi teći tek pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

15. Kako je utvrđeno da je ništetna odredba kojom je ugovorena jednokratna naknada za prijevremenu otplatu kredita, posljedica takve ništetne odredbe u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog Ugovora.

16. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja jednokratne naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženiku na temelju odredbi članaka 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO-a.

17. Odredbom članka 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. U odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka, navodi se kako je isti dosuđen u skladu s članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

20. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

U Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš