Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-371/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Bašić Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-154/2025-12 od 2.ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-154/2025-12 od 2. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog dana **.**.2007. godine, ovjeren po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, dana **.**.2007. godine, pod posl.br. OU-110/07, u dijelu koji glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 139,35 EUR-a, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 14.12.2011.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pado isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 1.821,95 EUR-a, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 25.02.2012.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.204,64 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik u kojoj je naveo da presudu pobija u cijelosti. Naveo je tuženik da sud nije primijenio članak 84. Zakona o zaštiti potrošača, niti relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Naveo je kako je sporna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te da ne podliježe testu nepoštenosti. Naveo je i da je naknadu ugovorio kao odredivu. Tuženik je naveo kako smatra da je trebalo primijeniti odredbe čl. 84. i 85. Zakona o zaštiti potrošača te da je pogrešno primijenio odredbu čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, da ju sud nije spomenuo niti obrazložio zašto smatra da je sporna odredba neodrediva. Naveo je i da sud nije primijenio čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je naveo kako se ne može zauzeti stav da je ona ugovorna odredba koja je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva sastavljena na način da bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe i kako sud nije obrazložio u čemu se sastoji značajna neravnoteža te je naveo da sud nije cijenio navode i dokaze da mu je prijevremenom otplatom kredita nastala šteta, te da je ovdje riječ o unaprijed ugovorenom iznosu naknade štete. Nadalje je naveo kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na tuženikov prigovor zastare, te je osporio dosuđeni tijek zatezne kamate, kao i dosuđeni parnični trošak u odnosu na trošak punomoćnika tužitelja radi pristupa na ročište za objavu presude i trošak sastava podneska od 11.srpnja 2025. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način na odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na naknadu troška parničnog postupka, podredno na predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), a žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a, te je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo.

7. Pravilno prvostupanjski zaključuje da je odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, ugovorena suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003 - dalje: ZZP/03), slijedom čega je ništetna, a koji zakon se primjenjuje s obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 23. siječnja 2007. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelju 13.12.2011. prilikom prijevremene djelomične otplate kredita izvršenim prijevremenim djelomičnim povratom glavnice u iznosu od 41.999,99 kn, naplaćena naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu u iznosu od 1.049,97 kn / 139,35 EUR-a; te 24.02.2012. prilikom prijevremene otplate kredita izvršenim prijevremenim konačnim povratom kredita, naplaćena naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 13.727,45 kn / 1.821,95 EUR-a. Nadalje navodi da prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Sud prvog stupnja je utvrdio da je nedvojbena činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu sačinio i već popunjen Ugovor na potpis tužitelju dao upravo prednik tuženika, te da uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika, da se naknada koju je banka ovlaštena zaračunati u slučaju prijevremene otplate kredita određuje jednostranom Odlukom o naknadama koju je donio tuženik odnosno pravni prednik tuženika, te da tužitelj nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj, pa da se opravdano može zaključiti da se o odredbi članka 8. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i da se ta odredba smatra nepoštenom jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zaključno navodi da se u konkretnom slučaju radi o odredbi koja nije razumljiva jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade, tako da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj jer je dužan platiti naknadu za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina, a koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužitelj ne može utjecati, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega da je takva odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03, te kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, a navodi tuženika da je radi prijevremene otplate kredita pretrpio štetu da nisu dokazani.

8. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku koji je u svojem iskazu naveo kako su mu dali na potpis unaprijed formulirani obrazac ugovora i da nije imao mogućnosti pregovora.

9. Kako iz rezultata provedenog postupka proizlazi je tužitelj potrošač, jer iz predmetnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba, te da je u konkretnom slučaju riječ o Ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, pa tako niti na spornu odredbu (kojom se tužitelj, kao korisnik, obvezao tuženiku platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita), a da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije nit i tvrdilo, niti dokazivao (na tuženiku je teret dokazivanja činjenica koje mu idu u prilog u skladu s čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP), a navedeno ne tvrdi niti sada u žalbi, da je u fazi pregovaranja i zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu, tužitelju, kao korisniku kredita, dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, te da je tužitelja informirao o uvjetima i parametrima koji su utjecali na određivanje visine predmetne naknade (u čemu bi se sastojali troškovi obrade zahtjeva i na što se odnosi visina tih troškova), kao što nije dokazivao niti da se o spornoj odredbi Ugovora pojedinačno s tužiteljem pregovaralo, a neupitno je da se navedene odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu tuženika. Iz navedenog jasno slijedi da je u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju, kao potrošaču, nametnuta obveza koju on u vrijeme sklapanja ugovora objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu, te da je tuži telj bio u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je sklapanje Ugovora uvjetovao odredbama koje je sam formulirao, bez utjecaja druge ugovorne strane, na koji način je ta ugovorna odredba, suprotno žalbenim navodima tuženika, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, kao potrošača, čime se takva odredba ukazuje nepoštenom.

10. Odredbom čl. 87. ZZP / 03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Sud prvog stupnja jasno obrazlaže i navodi da je nedvojbena činjenica da je predmetni ugovor o kreditu sačinio i već popunjen na potpis dao upravo prednik tuženik, a sukladno odredbi čl. čl. 81. ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da dokaže da se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo,

11. Odredbom čl. 84. ZZP / 03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12. Stoga, kako je tuženik sebi ostavio isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem kao drugom ugovornom stranom, valjalo je o ništavosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu zaključiti istovjetno kao i sud prvog stupnja, da se radi o ništetnoj odredbi Ugovora. U tom smislu se ukazuje i na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV – 308/2020, od 5. studenoga 2020., točka 8., koje glasi: "Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo."

13. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tuženika da sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, ne predstavljaju nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 87. ZZP / 03, te se neosnovano tuženik poziva na odredbe čl. 1024 . Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 ) jer pravilno sud prvog stupnja navodi, da nastanak štete u ovom postupku tuženik nije dokazao.

14. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su - IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da će zastara restitucijskog zahtjeva početi teći tek pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

15. Kako je utvrđeno da je ništetna odredba kojom je ugovorena jednokratna naknada za prijevremenu otplatu kredita, posljedica takve ništetne odredbe u smislu odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog Ugovora.

16. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja jednokratne naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženiku na temelju odredbi članaka 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO.

17. Odredbom članka 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. U odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka, navodi se kako je isti dosuđen u skladu s članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa) te je sud pravilno dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu ročišta kao i trošak podneska od 11. srpnja 2025.

20. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

U Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš