Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-475/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Biliću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3824/2021-22 od 16. siječnja 2026., dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3824/2021-22 od 16. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 331,73 EUR (ranije: 2.499,41 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2021. do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 169,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2026. do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu bez pozivanja na konkretne zakonske žalbene razloge i bez konkretnih prijedloga o načinu rješavanja povodom podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP -a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U žalbenom postupku, a imajući u vidu sadržaj žalbe, ovaj sud primjenom odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a ocjenjuje žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označava razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Naime, žalba tuženika se u pretežnom dijelu svodi na opisivanje porodične situacije, imovinskih prilika tuženika i drugih postupaka u kojima je tuženik bio (ili jest) sudionik, koji navodi nisu od odlučnog značenja u ovom žalbenom postupku.

7. Kako se tuženik u žalbi ne poziva na konkretne zakonske žalbene razloge, to je pobijana presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP -a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Polazeći od utvrđenja:

- da u postupku nije bilo sporno da je prednik parničnih stranaka, njihov otac pok. ZĐ, imao dug prema Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., koja je nakon njegove smrti ustupila tražbinu društvu B2 Kapital d.o.o. i da je tužitelj pristupio dugu pok. oca i platio dug u cijelosti,

- da nije bilo sporno tko su zakonski nasljednici iza pok. ZĐ, jer su to bili njegova supruga TĐ i njihovo troje djece, od kojih su dvoje (ĆĐ i HĐ) ovdje parnične strane, a kako je umrla i TĐ, to su u trenutku podnošenja tužbe zakonski nasljednici iza pok. ZĐ, a i njegove nasljednice pok. TĐ, upravo ĆĐ i HĐ te njihova sestra KĐ,

- da je u postupku bilo sporno je li tužitelj bio u obvezi platiti dug, s obzirom da je tuženik tvrdio da je dug plaćen od strane tužitelja prije nego je donijeto pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ZĐ i je li tuženik u obvezi platiti 1/3 plaćenog dijela u ime ostavitelja,

- da je u trenutku podnošenja tužbe postalo pravomoćno djelomično rješenje o nasljeđivanju koje je donio Općinski sud u Splitu po povjereniku javnom bilježniku Jošku Donika-Stanojević, iza pok. ZĐ pod poslovnim brojem: O-1416/2014, UPP/OS-168/14 od 25. svibnja 2015. kojim su ovdje navedene parnične stranke naslijedile vrijednu imovinu (nekretninu), dakle postoji pravomoćno djelomično rješenje o nasljeđivanju iz kojeg je vidljivo tko su nasljednici pok. ZĐ i kojim je raspoređena nesporna ostavinska imovina koja je daleko veće vrijednosti od novčanog iznosa koji je predmet ovog spora,

- da je tužitelj kao nasljednik pok. ZĐ podmirio njegovo dugovanje na način da je pristupio dugu, što znači da je on kao jedan od nasljednika u cijelosti , kao solidarni dužnik, podmirio tražbinu ranijeg vjerovnika,

prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je podmirio iznos od ukupno 7.504,23 kn (iako je u konačnici podmirio i više od tog iznosa, ali prvostupanjski sud pravilno zaključuje da to nije predmet ovog spora), što znači da je njegov tužbeni zahtjev osnovan jer bi tuženik HĐ trebao tužitelju ĆĐ u smislu odredbe čl. 52. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i čl. 129. st. 2. i 139. st. 5. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03; 163/03; 35/05; 127/13; 33/15 i 14/19; dalje: ZN) podmiriti 1/3 dijela tog iznosa.

9.1. Kako je odredbom čl. 52. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, da je odredbom čl. 129. st. 2. ZN-a propisano da nasljednik stječe nasljedno pravo u času ostaviteljeve smrti, ali i druga prava i obveze vezano za njegovo svojstvo nasljednika, dok je odredbom čl. 139. st. 5. ZN-a propisano da se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno, to je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i nalogom tuženiku da tužitelju isplati iznos od 331,73 EUR, a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženik u žalbi posebno niti ne pobija.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

12. Zaključno, s obzirom da tuženik u žalbi problematizira nadležnost županijskih sudova koji su u drugom stupnju odlučivali povodom podnesenih žalbi u drugim predmetima u kojima je on bio stranka (u tom kontekstu navodi županijske sudove u Rijeci i Osijeku), ovaj sud naglašava da je odredbom čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN br. 67/18 i 21/22) za odlučivanje o žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u građanskim predmetima određen svaki županijski sud, a prema odredbi čl. 5. tog Zakona predmeti iz čl. 3. i 4. tog Zakona županijskim sudovima dodjeljivat će se u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom, primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama pravilnika kojim se uređuje rad u informacijskom sustavu u uporabi na sudu.

U Varaždinu 16. srpnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek