Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-563/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženice KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P - 178/2021-27 od 6. ožujka 2026., dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-178/2021-27 od 6. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženica isplati iznos od 2.600,00 kn (sada: 345,08 EUR) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 15. listopada 2020. do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 968,75 EUR, sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbe razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da nadležni županijski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i udovolji tužbenom zahtjevu uz naknadu troškova postupka ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 16. ožujka 2021. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 2.600,00 kn (sada: 345,08 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Nakon što je u toč. 5. i 6. obrazloženja konstatirao da među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica dogovorili da tužitelj tuženici isporuči 8 metara drva za cijenu od 2.600,00 kn i da je tužitelj drva u dogovorenoj količini isporučio tuženici, dok je bilo sporno jesu li stranke dogovorile da tužitelj isporuči tuženici samo bukvu i grab ili i druge vrste drva slabije kvalitete te što je točno tužitelj isporučio tuženici, odnosno je li tužitelj izvršio sklopljeni usmeni dogovor, zbog čega bi on mogao tužiti tuženicu radi naknade pretrpljene štete jer mu tuženica nije platila za dogovoreni izvršeni posao, prvostupanjski sud u toč. 7.-19.1. reproducira sadržaj i ocjenjuje sve provedene dokaze (isprave, iskaze svjedoka, uviđaj, nalaz i mišljenje vještaka te iskaze parničnih stranaka), a u toč. 21.-22. zaključuje:

- da su tužitelj i tuženica sklopili usmeni dogovor kojim se tužitelj obvezao tuženici isporučiti 8 metara drva i to miješana drva bukve i graba,

- da je tužitelj isporučio tuženici 2 prikolice drva, ali se radi o drvima koja nisu bila vrste bukva i grab, kako je dogovoreno, već breza, topola, joha, vrba, bagrem i hrast od kojih bagrema i hrasta ima 1-2%,

- da nije prihvaćen prigovor tužitelja kako drva koja su bila predmet procjene po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo, lovstvo, drvopreradu i procjenu šumskog zemljišta ĐĐ, nisu ona drva koja je on isporučio tuženici i da je tuženica ta drva već potrošila, jer su iskaz tuženice u dijelu u kojem je tvrdila da su drva koja joj je tužitelj isporučio kod nje i da ona nije ložila ta drva potvrdili u svojim iskazima svjedoci DĐ, TĐ, AĐ, VĐ i GĐ,

- da nisu prihvaćeni navodi tužitelja izneseni tijekom postupka jer su oni kontradiktorni navodima iz tužbe te iskaza samog tužitelja u odnosu na vrstu drveta koju je on isporučio tuženici, a njegov iskaz nije potvrđen niti jednim drugim dokazom,

- da tuženica posjeduje drva koja joj je tužitelj isporučio i koja su predmet ovog postupka, pa tužitelju nije nastala nikakva imovinska šteta jer tužitelj može preuzeti drva koja su iste kvalitete kao onda kada su i isporučena tuženici, obzirom da su složena pod nadstrešnicom,

slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 2.600,00 kn (sada: 345,08 EUR), navodeći da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u novcu tek ukoliko uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno ili okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

7. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a (predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati novčani iznos od 345,08 EUR), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede bez konkretizacije u čemu se ona sastoji.

8.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

9. Kako se u ostalom (pretežnom) dijelu žalba tužitelja svodi na žalbene razloge relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud naglašava da se iz tih žalbenih razloga presuda kojom je završen spor u postupku u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

9.1. U tom kontekstu ovaj sud ipak mora primijetiti da tužitelj u žalbi (pre)ocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka sukladno svojim procesnim interesima i neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud trebao ocijeniti iskaze svjedoka i stranaka u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, a da to očito nije učinio. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud najprije reproducirao sadržaj svakog provedenog dokaza te ga sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a najprije posebno ocijenio da bi potom ocijenio sve dokaze zajedno.

9.2. Nastavno, neosnovana je žalbena tvrdnja da je tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, s obzirom da je prvostupanjski sud pismeno izrađenu presudu u cijelosti sastavio sukladno odredbi čl. 338. st. 1. -4. ZPP-a. Zaključno, promašena je žalbena tvrdnja da tuženica nikada nije tužitelju prigovarala na kvalitetu isporučenih drva s obzirom da je u postupku utvrđeno da se je ona dopisom od 11. prosinca 2020., putem svoje punomoćnice obratila punomoćnicima tužitelja navodeći da ne priznaje potraživanje tužitelja jer joj tužitelj nije dostavio drva za ogrjev sukladno njihovom dogovoru, nego otpad kestena, topole i breze, zbog čega je već ranije obavijestila tužitelja da si može doći po drva koja nisu dobra za ogrjev.

10. Iako se je prvostupanjski sud u materijalno pravnom dijelu obrazloženja pogrešno pozvao na odredbe čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u kojima je normiran institut naknade (imovinske) štete (kao jedan od izvora izvanugovornih obveza, dok su parnične stranke bile u ugovornom odnosu), i uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

10.1. Naime, u konkretnim okolnostima, kada su se tužitelj i tuženica dogovorili da tužitelj isporuči tuženici 8 metara drva (miješano drvo bukve i graba) za cijenu od 2.600,00 kn (sada: 345,08 EUR), dok joj je isporučio brezu, topolu, johu, vrbu, bagrem i hrast, od kojih je bagrema i hrasta bilo 1-2% (što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka), na ugovorni odnos parničnih stranaka trebalo je primijeniti odredbu čl. 358. st. 1. ZOO-a, prema kojoj u dvostrano obveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobnu ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

10.2. Kako je u postupku utvrđeno da tužitelj svoju obvezu isporuke drva tuženici nije ispunio jer joj nije isporučio drva dogovorene kvalitete, to nema niti obveze na strani tuženice da tužitelju plati iznos od 2.600,00 kn (sada: 345,08 EUR), pa je iz tog razloga trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Žalba nije osnovana niti u dijelu u kojem tužitelj pobija odluku o troškovima postupka tvrdeći da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tuženici troškove pojedinih ročišta koja su odgađana. Posebno prigovara priznatom trošku za podnesak od 3. svibnja 2023. navodeći da je on predložio svjedoka iz tog podneska.

11.1. Međutim, pregledom spisa ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tuženici priznao (i dosudio) trošak zastupanja na ročištima pobliže navedenim u toč. 24. obrazloženja, jer se je na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se predloženi dokazi. Također je tuženici osnovano dosuđen trošak sastava podneska od 3. svibnja 2023. primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), u kojem je tuženica obavijestila sud da se svjedokinja SĐ nalazi na bolničkom liječenju, pa kako je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-178/2021-19 od 11. travnja 2023., za dan 5. svibnja 2023. odredio ročište radi saslušanja te svjedokinje na licu mjesta u njenoj kući u [adresa], to je taj podnesak po ocjeni i ovoga suda bio potreban u parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 2. i čl. 380. st. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 16. srpnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek