REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5504/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Burundija, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje azila, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Nagyu, odvjetniku u Zagrebu, Preradovićeva 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, zastupanog po TV, službenoj osobi, radi međunarodne zaštite, 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I -216-03/25- 06/10832, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 22. prosinca 2025., za priznavanje azila, odnosno supsidijarne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj, podredno za vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/10832, URBROJ: 511-01-212-25- 12 od 22. prosinca 2025., odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovarajući navodima osporenog rješenja prema kojima nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze u naknadnom zahtjevu. S tim u vezi, poziva se na događaj od 13. listopada 2025. u zemlji podrijetla, a za koji je saznao od sestre 21. listopada 2025. U tom događaju, jedan mladić se raspitivao za njega kod prijateljice njegove sestre, tražio je informacije o tome gdje se nalazi i kako ga može pronaći, stvarajući istodobno atmosferu pritiska i zastrašivanja. Tom prilikom, ispred kuće se nalazila skupina mladića povezanih s Imbonerakure, prorežimskom skupinom koja se u izvješćima međunarodnih organizacija redovito dovodi u vezu s nasiljem, zastrašivanjem i progonima političkih protivnika. U naknadnom zahtjevu je naveo predmetni događaj, datum saznanja i predložio izvođenje dokaza pisanom izjavom njegove sestre koja prenosi svjedočenje prijateljice. Unatoč tome, tuženik je odbacio naknadni zahtjev kao nedopušten, uz paušalno obrazloženje da nisu iznesene nove činjenice i dokazi. Za razliku od tuženika, smatra da navedeni događaj, za koji je saznao nakon donošenja presude, potvrđuju postojanje stvarnog rizika od progona, odnosno ozbiljnog kršenja ljudskih prava u slučaju povratka u zemlju podrijetla, budući da se osobe povezive s T raspituju za tužitelja na adresi bliskog kontakta njegove obitelji. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu azil ili supsidijarnu zaštitu, podredno predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 2. srpnja 2026.
6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Sukladno članku 47. stavku 1. ZMPZ-a naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:
1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ZMPZ-a ili
2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ZMPZ-a.
Sukladno članku 47. stavku 3. ZMPZ-a naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
Prema članku 47. stavku 4. ZMPZ-a dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
Prema članku 47. stavku 6. ZMPZ-a naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno članku 47. stavcima 3. i 4. ZMPZ-a.
7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/28737, URBROJ: 511-01-212-24-7 od 6. ožujka 2024. (dalje: rješenja tuženika od 6. ožujka 2024.) odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu te mu je određen rok od 15 dana od izvršnosti tog rješenja za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP-a). To rješenje je postalo izvršno 8. studenog 2025., nakon što je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja (presuda ovog suda broj Us I-2103/2024 od 24. listopada 2025. uručena je tužitelju putem opunomoćenika 8. studenog 2025., s time da je tužitelj bio prisutan na objavi presude dana 24. listopada 2025). Navedena presuda je postala pravomoćna, nakon što je odbijena žalba tužitelja.
8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je ispravno odbačen naknadni zahtjev tužitelja, budući da se predmetni navodi ne mogu smatrati novim navodima u smislu članka 47. stavka 3. ZMPZ-a. Osim toga, dotični navodi, promatrani u vezi s drugim relevantnim podacima, potvrđuju zaključke tuženika, odnosno suda iz predmeta Us I-2103/2024, o nevjerodostojnosti i kontradiktornosti izjava tužitelja.
9. Iz navoda naknadnog zahtjeva, tužbenih navoda i podataka spisa, proizlazi da je tužitelj i prije donošenja presude u predmetu Us I-2103/2024, posljedično i prije izvršnosti rješenja tuženika od 6. ožujka 2024., imao saznanja o navodnom događaju od 13. listopada 2025. Naime, za taj (navodni) događaj je saznao 21. listopada 2025., dok je presuda objavljena tek 24. listopada 2025. (uz naknadni nastup izvršnosti). Dakle, predmetni događaj ne može u smislu članka 47. stavka 3. ZMPZ-a predstavljati "novu" činjenicu i dokaz koji je nastao nakon izvršnosti rješenja tuženika od 6. ožujka 2024. Napominje se da tužitelj ne iznosi konkretan razlog koji bi opravdavao ne iznošenje navedenog događaja u okviru upravnog spora Us I-2103/2024. S tim u vezi, za napomenuti je da tužitelj nije putem podneska obavijestio sud o (navodnom) događaju od 13. listopada 2025., niti ga je spomenuo u žalbi podnesenoj 24. studenog 2025., iako je za taj događaj (navodno) znao još od 24. listopada 2025. Navedeno, zapravo, potvrđuje kontradiktornost i nevjerodostojnost u navodima tužitelja, zbog čega se ne bi mogle prihvatiti kao točne ni njegove tvrdnje o samom događaju od 13. listopada 2025. Ukoliko je isti imao saznanja o događaju od 13. listopada 2025. koji potvrđuje njegove navode o razlozima progona, doista je nerazumljivo i neuvjerljivo da tužitelj taj događaj ne bi spomenuo sudu u ranijem upravnom sporu, odnosno u žalbi protiv presude. U okviru ovog spora tužitelj nije naveo niti jedan relevantan razlog zbog kojeg je postupio na takav, životno neuvjerljiv način.
10. Kod opisanog stanja stvari, valja zaključiti da je tuženik pravilno ocijenio kako tužitelj – u odnosu na činjenice i dokaze te njihovu ocjenu u okviru ranijeg upravnog postupka, odnosno upravnog spora – nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
11. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik
