Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-1382/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dunja Kušić Martinović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog Općine Klana, OIB 41925068368, Klana, Klana 33, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, njegove punomoćnice i zamjenice punomoćnika tuženika KB, odvjetničke vježbenice u Rijeci, 16. srpnja 2026.

presudio je

I. Utvrđuje se da je tužitelj PB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine katastarska čestica [katastarska čestica] dvorište površine 259 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]-Nova, što je tuženi Općina Klana, OIB 41925068368, Klana 33, Klana, dužan priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi trošak postupka tužitelju od 713,23 eura (sedamsto trinaest eura dvadeset tri euro centa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka od 750,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. rujna 2024. podnio tužbu protiv tuženika.

1.1. Navodi da je vlasnik i posjednik novoformirane katastarske čestice [katastarska čestica] Sv. Rok - dvorište, kuća [adresa], spremište, garaža, ukupne površine 976 m2, koja je upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]-Nova, a koja se sastoji od ranije katastarske čestice [katastarska čestica] kuća u [adresa] i katastarske čestice [katastarska čestica] dvorište u [adresa], obje iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]. U predmetnoj kući da živi tužitelj, a u istoj kući je i odrastao jer ju je izgradio njegov otac CB. Otac tužitelja CB vlasnik je i posjednik kuće i okućnice od 1967., a darovnim ugovorom od 05. rujna 1986. predmetne je nekretnine darovao tužitelju. Tužitelj je ušao u posjed kuće i okućnice u okvirima u kojima je bio uveden od svoga oca, ne sluteći da dio okućnice iza kuće nije njegovo vlasništvo, te je nastavio koristiti, uživati i voditi brigu o kući i cjelokupnoj okućnici, a tek nedavno je saznao da dio te okućnice, točnije površina od 259 m2 iza kuće, nije u njegovom vlasništvu već da se radi o vlasništvu tuženika. Radi se o novoformiranoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] dvorište površine 259 m2 iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]- Nova koja predstavlja jedinstvenu cjelinu s česticama u vlasništvu tužitelja. Radi se o dvorištu, okućnici prethodno navedene kuće u vlasništvu tužitelja, na kojoj se nalazi kokošinjac, obradivo zemljište – vrt u kojem je zasađeno povrće tužitelja, te zemljana površina – trava koju tužitelj redovito kosi i održava. Radi se o području koje je na terenu ograđeno ogradom, i do te čestice se dolazi isključivo preko čestica tužitelja.

1.2. Na katastarskoj čestici [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]-Nova kao vlasnik je upisan tuženik koji nekretninu ne posjeduje. Upravo suprotno, još od 1967. tužitelj prvo putem svojih prednika, a zatim i sam uživa predmetnu nekretninu bez da ga je itko smetao u mirnom i poštenom posjedu ili da mu je osporavao ili pokušao oduzeti posjed. Tu nekretninu tužitelj i njegovi preci koriste kao okućnicu kuće dugi niz godina, neprijeporno preko 40 godina. Svo to vrijeme tužitelj i njegov otac su u samostalnom, nesmetanom, neprekinutom i poštenom posjedu.

1.3. Predmetna novoformirana katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]-Nova nastala je od ranije katastarske čestice [katastarska čestica] pašnjak i put ukupne površine 1 636 378 m2 iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] upisana kao općenarodna imovina – pod upravom mjesnog narodnog odbora [adresa], zatim u vlasništvu Republike Hrvatske dok se nije upisala Općina Klana kao vlasnik jer se radi o nekretnini koja se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. nalazila unutar zone građevinskog područja.

1.4. Dosjelost da je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, dakle onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki sukladno odredbama članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.

– dalje ZV). Sukladno odredbama članka 159. stavka 4. ZV-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je barem pošteni i samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka ZV-a. Sukladno odredbama članka 18. stavka 5. ZV- a poštenje se pretpostavlja. Odredbom članka 160. stavka 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika nekretninu neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

1.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske, nastavno na presude Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv [adresa], P i drugi te Jakelić protiv Hrvatske, Grbac protiv Hrvatske istaknuo je da se „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.“

1.6. Zaključno tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnikom prijeporne nekretnine.

2. Tuženik je podnio pisani odgovor na tužbu 3. listopada 2024. osporavajući tužbu u cijelosti. Osporava da bi bilo tužitelj bilo njegovi prednici uopće bili posjednici predmetne nekretnine označene kao katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]-nova na način kako je to navedeno u tužbi, odnosno da bi njihov posjed bio samostalan. Osporava se da bi posjed tužitelja bio zakonit i istinit, a zbog čega, suprotno navodima tužitelja, takav posjed ne bi trajao kroz dovoljno zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona – dosjelošću, posebno imajući u vidu vrijeme koje se traži kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Budući da je predmetna nekretnina bila prethodno općenarodna imovina, tuženik je stava kako tužiteljev navodni posjed ne bi bio niti pošten. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezivanje tužitelja na naknadu mu parničnog troška.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika (list 5-11 spisa), izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 12-50 spisa), izvoda iz katastarskog plana (list 51-52 spisa), uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastara Rijeka (list 53 spisa), darovnog ugovora (list 54 spisa), razgledavanjem fotografija prijepora (list 55-62 spisa), saslušanjem svjedoka ŠB (list 76-77 spisa), FB (list 77 spisa), NB (list 77 spisa), ĐB (list 77-78 spisa) i LB (list 78 spisa) te saslušanjem tužitelja (list 78 spisa).

3.1. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem uviđaja na licu mjesta i vještačenjem po vještaku mjerniku budući da tuženik nije osporavao identifikaciju prijeporne nekretnine.

3.2. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]-Nova, i to katastarske čestice [katastarska čestica] površine 259 m2. Ista je čestica nastala od nekadašnje katastarske čestice [katastarska čestica] puno veće površine, a koja je bila upisana kao općenarodna imovina. Potom je bila upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske i konačno tuženika.

5. Saslušani svjedoci su u odnosu na posjed prijepora izjavili sljedeće.

5.1. Svjedok ŠB, rođen 1957., navodi da se radi o jednom terenu koji se nalazi iza kuće tužitelja. Koliko pamti oduvijek je prijepor koristio upravo tužitelj i njegovi roditelji, a pored prijepora je prolazio još kao dijete na putu za školu i viđao bi roditelje tužitelja. Tužitelj prijepor kosi, uređuje, uzgaja vrt i ima nastambu za kokoši i kuniće. Svjedok je cijelo vrijeme mislio da je prijepor u tužiteljevom vlasništvu i nikad nije nikog drugog vidio da koristi prijepor.

5.2. Svjedok FB, rođen 1948., iskazao je da se prijepor nalazi iza kuće tužitelja, a na njemu tužitelj uzgaja kokice, bilo je i nekih voćki, a na prijeporu suši rublje. Prijepor da oduvijek koristi tužitelj, odnosno njegovi roditelji prije njega, sigurno od 60-ih godina prošlog stoljeća, a možda i prije. Koliko je svjedoku poznato tužitelja nitko nikada nije ometao u korištenju prijepora.

5.3. Svjedok NB, rođen 1953., je prije bio susjed tužitelja sve dok nije uzeta kuću njegove obitelji radi izgradnje škole. Od kada pamtim prijepor, koji se nalazi iza kuće tužitelja, koristili su njegovi roditelji i on, koseći ga, održavajući ga, a imali su voćke i orah. Osim tužitelja i njegove obitelji nitko drugi nije koristio prijepor.

5.4. Svjedok HB, rođen 1958., u iskazu je naveo da se prijepor nalazi iza kuće u kojoj stanuje tužitelj, a površine je oko 200m2. Svjedok da je mislio da je to tužiteljevo vlasništvo jer od kada znam prijepor koristi tužitelj. Često je tuda prolazio još kada je bio dijete jer je u blizini škola i košarkaško igralište. Tužitelj prijepor obrađuje i uzgaja kokice. Svjedok nije nikada bilo koga drugog vidio da prijepor koristi.

5.5. Svjedok LB, rođen 1946., brat tužitelja, iskazao je da se njihova obitelj doselila u neposrednu blizinu prijepora 1953., a i prije toga su često dolazili jer je u blizini živjela njihova nona. Otac je sagradio kuću i često su dolazili i dok se kuća gradila. Na terenu iza kuće držali su kokoši, dva prasca i dvije koze. U obitelji je bilo petoro djece, a prijepor se koristio kao okućnica. Nitko nikad njegovoj obitelji nije branio da prijepor koriste. Tužitelj da je ostao stanovati u obiteljskoj kući i koristiti prijepor uz suglasnost svih članova obitelji.

6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u blizini prijepora njegov otac sagradio kuću, i to na mjestu gdje je bila prije jedna kuća srušena od bombardiranja. Prijepor da je dugačak i ne pretjerano širok, a na njemu je jedna njiva na kojoj uzgaja povrće za svoje potrebe, ima stablo šljive i trešnje te kokošinjac. Tako se prijepor koristi sve od 50-ih godina 20. stoljeća i nitko nikad nije osporavao njegovoj obitelji ili njemu korištenje. Prijepor da je dosta kamenit pa ga je uređivao, izvadio nešto kamenja i nasuo zemlje, a ograđen je mrežom najviše iz razloga da spriječili srne u uništavanju vrta

7. Analizom iskaza saslušanih svjedoka te tužitelja dolazi se do zaključka kako tužitelj svoj posjed izvodi iz posjeda svojih prednika – roditelja, koji su prijepor počeli koristiti nakon 1953. kada su se doselili u kuću koju su izgradili, a prijepor koristili kao dio okućnice. Od tada pa do danas upravo je tužitelj, odnosno prije njega njegovi roditelji, u neprekinutom i neometanom posjedu prijepora.

8. Dakle, zaključak je suda da se kao relevantno razdoblje za početak tijek roka za dosjelost može uzeti 1953. za koju brat tužitelja navodi da je godina kada se obitelj doselila u blizinu prijepora i prijepor počela koristiti kao okućnicu.

9. Relevantne odredbe ZV-a za rješavanje predmetnog spora su sljedeće.

9.1. Članak 159. ZV-a koji propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme, odnosno šest, dvadeset ili četrdeset godina ovisno o kvaliteti posjeda te radi li se o posjedu pokretnina ili nekretnina.

9.2. Tijek vremena propisuje odredba članka 160. ZV-a. Prema istoj vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

9.3. Kakvoća posjeda propisana je odredbom članka 18. ZV-a. Tako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu, a to na odgovarajući način vrijedi i kada je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

9.4. Odredba članka 388. stavka 4. ZV-a određuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Prvotni sadržaj odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a propisivao je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a takva je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. poslovnog broja broj U-I-58/1997., U-I-235/1997., U-I-237/1997., U-I- 1053/1997., U-I-1054/1997. Odredba članka 388. stavka 4. ZV-a kako glasi sada stupila je na snagu 20. prosinca 2001.

10. Imajući u vidu da su prednici tužitelja, a samim tim i tužitelj, u posjedu prijepora od 1953., kao i da su prijeporne nekretnine tada bile u društvenom vlasništvu na kojima je bilo zabranjeno stjecati pravo vlasništva dosjelošću temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije te sukladno Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (članak 29.), to bi tužitelj trebao dokazati da je stekao pravo vlasništva dosjelošću za vrijeme važenja izvorne odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, odnosno do 17. studenog 1999. kako bi mu se uračunalo i vrijeme posjedovanja prijepora prije 8. listopada 1991.

11. Tužitelj nije dokazao da je njegov posjed kvalificiran, odnosno da je zakonit, istinit i pošten jer nije dokazao valjan pravni temeljem posjedovanja. Međutim, sukladno zakonskoj presumpciji pretpostavlja se da je njegov posjed pošten. Stoga je vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva prijepora dosjelošću, a s obzirom da se radi o poštenom posjedu kao i posjedu stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, 40 godina.

12. Budući da je tužitelj, osobno i putem svojih prednika, u posjedu prijepora od 1953., to je razvidno kako je potrebnih 40 godina isteklo 1993., dakle prije 17. studenog 1999. što znači da mu se u vrijeme dosijedanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991. Tužitelj je stoga stekao pravo vlasništva prijepora 1993. temeljem zakona pa je njegov zahtjev za utvrđenjem istog valjalo prihvatiti i ovlastiti ga da se temeljem ove presude upiše kao vlasnik prijepora u zemljišnim knjigama, što je tuženik kao upisani vlasnik dužan trpjeti.

13. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tuženik treba nadoknaditi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a.

13.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. i 107/2025. – dalje Tarifa) pa mu je priznat trošak za sastav tužbe 200,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 26. ožujka 2025. i 2. listopada 2025. 200,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 600,00 eura.

13.2. Trošku valja pribrojiti i trošak sudske pristojbe za tužbu 38,23 eura te trošak sudske pristojbe za presudu od 75,00 eura.

13.3. Stoga je ukupni trošak koji tuženik treba nadoknaditi tužitelju 713,23 eura, i to u roku od 15 dana.

13.4. Budući da tuženik nije uspio u ovom postupku, to je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka neosnovan i valjalo ga je odbiti.

Rijeka, 16. srpnja 2026.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćnici tužitelja Dunji Kušić Martinović, odvjetnici u Rijeci

- punomoćnicima tuženika Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke