Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-270/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj 320-50- 4254011 koji je dana 11.07.2007. sklopljen između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69 i tužiteljice RG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita, koji Ugovor je 12.07.2007. solemniziran kod javne bilježnice Bojane Štimac iz Varaždina pod br. OV-10467/07, u dijelu koji glasi:
„3. /treće/ NAKNADA: 3,30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita....”.
II.Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69 da tužiteljici RG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 345,19 EUR (slovima:tristotinečetrdesetpeteura i devetnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. srpnja 2007. pa do isplate, po stopama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 15 dana.
III.Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69 da tužiteljici RG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 138,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 22. travnja 2026. podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je navela da mjesna nadležnost Općinskog suda u Varaždinu proizlazi iz odredaba čl. 59. Zakona o parničnom postupku te čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 s izmjenama i dopunama). Odredba točke 12. Ugovora o kreditu broj 320-50-4254011 od 11. 07. 2007. utvrđuje nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, no tvrdi da ista ne proizvodi pravne učinke i ne može se smatrati sporazumom stranaka o mjesnoj nadležnosti u smislu čl. 70. Zakona o parničnom postupku, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranog ugovora o kojoj stranke ugovora nisu pojedinačno pregovarale te se smatra nepoštenom jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u daljnjem tekstu ZZP/03). Navela je da ima prebivalište na području nadležnosti ovog suda te bi u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u sjedištu tuženika, što je u konkretnom slučaju sud u Zagrebu, bila izvrgnuta značajnim dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što nije slučaj s tuženikom koji ima poslovnu jedinicu u sjedištu suda. Nadalje je navela da je s tuženikom 11.07.2007. sklopila Ugovor o kreditu br. 320-50-4254011 (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim joj je tuženik 13.07.2007. stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.926,38 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju radilo se o potrošačkom kreditu u svrhu kupnje novog vozila, a predmetni kredit je konačno otplatila s danom 31.07.2014. Navela je da joj je 13.07.2007. po tuženiku obračunata i naplaćena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (u daljnjem tekstu: ulazna naknada) u visini od 3,30 % od iznosa kredita, odnosno iznos od 2.600,90 kn, dakle 345,19 EUR. Napomenula je da je pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 527/18 temeljem istog ugovora o kreditu i između istih parničnih stranaka, već vođen postupak radi isplate i povrata više plaćenih iznosa anuiteta zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope, u kojem je pravomoćnim rješenjem broj Gž-454/2019-2 od 6.03.2020. preinačeno rješenje istog suda od 14.2.2019. te odbijen tuženik s prigovorom mjesne nenadležnosti, dok je pravomoćnom presudom od 28.9.2020. broj P-527/18-28., potvrđene presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-890/2020-2 od 30.06.2021., sud meritorno riješio spor u korist tužiteljice. Tvrdi da je odredbom točke 3. Ugovora o kreditu određena između ostalog visina jednokratne naknade od 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, koja joj se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tvrdi da se radi o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj nije mogla pregovarati. Predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje troškove ona obuhvaća, niti ista ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu s obzirom da je određena u postotnom iznosu od iznosa kredita. Stoga tvrdi da se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila 3,30 % od iznosa kredita, tako da je u konkretnom slučaju na ime tzv. ulazne naknade platila tuženiku iznos od 2.600,90 kn, odnosno 345,19 EUR, što je u tom trenutku predstavljalo iznos čak i veći od dva anuiteta kredita. Tvrdi da se radi i o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba točke 3. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništava. Pozvala se na sudsku praksu i navela da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), te da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba u skladu s odredbom čl. 7. ZOO-a. Tvrdi da u ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura ulazne naknade, niti je ona o spornoj odredbi mogla pregovarati. Istaknula je da je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja joj je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila 3,30 % od iznosa kredita, odnosno 345,19 EUR, te da naznačena odredba sadržana u točki 3. Ugovora uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nje i da je ista nepoštena i ništetna. Tvrdi da budući je utuženi iznos 345,19 EUR na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to ih je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je na njezinu štetu ugradio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO dužan vratiti, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve sukladno odredbama čl. 1115. ZOO. Predložila je da sud, makar i zbog ogluhe, utvrdi ništetnom odredbu čl.3. Ugovora o kreditu broj 320-50-4254011, te naloži tuženiku isplatu iznosa od 345,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i naknadu parničnih troškova.
2. Pozivom poslovni broj P-270/2026-2 od 24. travnja 2026. tužba je dostavljena tuženiku u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sukladno odredbi čl. 143.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a. Naime, čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se između ostalog pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Tuženik je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i upisom u sudski registar je stekao svojstvo pravne osobe. Nadalje, odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a je propisano da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koji adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, a inače nastupaju posljedice iz st. 5. tog članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava prema st. 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Odredbom čl. 143.c st. 4. ZPP-a je propisano da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički primitak potvrdi primitak pismena, a odredbom čl. 143. c. st. 6. ZPP-a je propisano da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku.
3. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena i potvrde o otpravku (na stranici 55 spisa) proizlazi da su tuženiku 7. svibnja 2026. uručena navedena pismena, odnosno tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni 7. svibnja 2026., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.
4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
-ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
-ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
-ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
-ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Dakle, kako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 7. svibnja 2026., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana, te kako je tužiteljica u tužbi navela činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela (Ugovor o kreditu broj 320-50-4254011 od 11.7.2007. s potvrdom o solemnizaciji – stranica 6-11 spisa, kontrolni ispis unosa korištenja od 13.07.2007. – stranica 12 spisa, otplatni plan – stranice 13-16 spisa, potvrda Raiffeisenbank Austria d.d. od 10.4.2026. iz koje proizlazi da je tužiteljici prilikom isplate kredita 13. srpnja 2027. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.600,90 kn ( 3.30% od iznosa Kredita), sukladno čl. 3. NAKNADA-Ugovora o kreditu – stranica 17 spisa, otplatna tablica kredita – informativni izračun od 11.07.2007. – stranice 18-20 spisa), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužiteljice, te da činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužiteljice podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužiteljica u tužbi pozvala. Visina naplaćene naknade za obradu kredita proizlazi iz sadržaja Potvrde tuženika na stranici 17 spisa, Ugovora o kreditu na stranici 6-11 spisa i Kontrolnog ispisa unosa korištenja na stranici 12 spisa uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i njezinim izmjenama u pojedinim razdobljima.
6.Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužiteljica uspjela u ovoj parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, tužiteljici priznao kao opravdan trošak, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 345,19 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 125,00 EUR, po punomoćniku odvjetniku, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa), u vezi s tbr.46. i 54. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR. Dakle, tuženiku je valjalo naložiti da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Varaždinu 16. srpnja 2026.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69
