Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž R -24/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3292/2019-45 od 24.ožujka 2026., 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-
3292/2019-45 od 24.ožujka 2026. i sudi:
I. I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO PRAVOSUĐA, OIB: 52634238587, da tužitelju UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 61,21 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 2,61 EUR od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,61 EUR od 16. prosinca 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,76 EUR od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,64 EUR od 16. prosinca 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,70 EUR od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,96 EUR od 16. ožujka 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,96 EUR od 16. svibnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,58 EUR od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 14,15 EUR od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,90 EUR od 16. rujna 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,89 EUR od 16. listopada 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,76 EUR od 16. studenog 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,09 EUR od 16. ožujka 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,94 EUR od 16. svibnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,96 EUR od 16. srpnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,70 EUR od 16. studenog 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
I. II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
II. Odbija se tužena za zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„ Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO PRAVOSUĐA, OIB: 52634238587, da tužitelju UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 61,21 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 2,61 EUR od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,61 EUR od 16. prosinca 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,76 EUR od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,64 EUR od 16. prosinca 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,70 EUR od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,96 EUR od 16. ožujka 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,96 EUR od 16. svibnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,58 EUR od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 14,15 EUR od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,90 EUR od 16. rujna 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,89 EUR od 16. listopada 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,76 EUR od 16. studenog 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,09 EUR od 16. ožujka 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,94 EUR od 16. svibnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,96 EUR od 16. srpnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,70 EUR od 16. studenog 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 425,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od 24. ožujka 2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužena u kojoj je navela da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP -a, pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a i zbog odluke o trošku. Tužena je u žalbi u bitnom navela da nije bila propisana odveza poslodavca da vodi evidenciju o korištenju dnevnog odmora tijekom radnog vremena. Tužena navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a time da je pogrešno primijenio i materijalno pravo, pa da je pogrešno odmjerena i odluka o trošku. Tužena predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu tužene, pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu parničnog troška tuženoj, uvećano za trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da, suprotno navodu tužene, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda pravila parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje je naveo da u sporovima male vrijednosti nije dopušten žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj je predložio da sud drugog stupnja odbije kao neosnovanu žalbu tužene te potvrdi presudu prvog stupnja.
4. Žalba tužene je osnovana.
5. Prije svega ističe se kako se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 467. ZPP-a.
6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a, ali je žalbeni navod tužene da je sud prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno osnovan.
7. Sud prvog stupnja utvrđuje:
- da među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatnika tuženika u Upravi za zatvorski sustav, te je raspoređen na radnom mjestu pravosudnog policajca,
- da je među strankama sporno pripada li tužitelju za rad tijekom stanke (prava na odmor tijekom rada), za utuženo razdoblje, pravo na isplatu razlike plaće, budući mu tuženik nije omogućio korištenje slobodnih dana sukladno odredbama ZR-a i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike,
- da je vještakinja utvrdila visinu neobračunatog i neisplaćenog rada tijekom dnevnog odmora (pauze) u iznosu od 61,21 eura za razdoblje od srpnja 2015. do rujna 2018. razvrstano po mjesecima u tabeli 1,
- da je odredbom čl. 73. st. 5. Zakona o radu propisano da ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora,
- da je odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/13 i 112/17, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, u daljnjem tekstu KU/13 i KU/17) propisano st. 1. da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, st. 2. da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, i st. 3 vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena,
- da iz navedenih odredbi proizlazi da policijski službenik ima pravo na odmor (stanku) kako je to propisano čl. 10. KU i čl. 73. ZR, kada policijski službenik radi i tijekom odmora (stanke) pripada mu pravo na naknadu plaće za još 30 minuta, odnosno 1 sat efektivnog rada, prema cijeni sata rada za vrijeme redovnog rada, a budući je redovni dnevni odmor (pauza) predviđen za jelo i odmor od radnih zadataka tijekom radnog vremena, a tuženik nije predočio dokaze niti evidencije iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj mogao, odnosno da se odjavljivao s rada u vrijeme kada je koristio dnevne pauze, niti mu je ponuđen slobodni dan, da znači nije koristio dnevni odmor (pauzu),
- da navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka i tužitelja u kojima navode da nije bio dovoljan broj službenika koji bi zamijenili službenika na korištenju dnevnog odmora, niti je bilo moguće osigurati dovoljan broj službenika za cjelokupni rad
- nadalje iz knjige dežurstva da je razvidno da tužitelj nije koristio dnevni odmor, nije evidentirano odjavljivanje i prijavljivanje drugog službenika,
- da s obzirom na navedeno proizlazi da tužena nije organizirala rad na način da osigura korištenje dnevnog odmora (pauze) predviđene Kolektivnim ugovorom u trajanju od 30, 60 minuta za vrijeme rada, odnosno nije osiguran dovoljan broj radnika koji bi zamijenili jedan drugoga tijekom dnevnog odmora (pauze), te na taj način nije tužitelju omogućeno ostvarenje zakonskog prava na dnevni odmor (pauzu), a kako se navedeno vrijeme smatra radno vrijeme, to da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi odrađene sate.
8. Međutim, u pravu je tužena kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i kada navodi da nije bila propisana obveza poslodavaca da vodi evidenciju o korištenju stanke tijekom radnog vremena.
9. Odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 dalje: ZR ) propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Odredbom čl. 73.st. 5. ZR-a je propisano da ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora.
10. Odredbom članka 10. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17., 12/18. i 2/19.; dalje: KU -a) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a da ga koristi u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti.
11. Stavak 2. istog članka propisuje da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je stavkom 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i da se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.
12. KU ( NN 104/13 ), jednako je uređivao pitanje korištenja odmora ( stanke).
13. Nadalje, članak 8. stavak 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj: 32/15, 97/15, 73/2017 dalje: Pravilnik) propisuje najmanje slijedeće podatke o radnom vremenu. Sukladno spomenutom Pravilniku evidencija o radnom vremenu, u bitnom, sadrži podatke o početku rada (točka 3.), završetku rada (točka 4.), ukupnom dnevnom radnom vremenu (točka 6.) i vremenu nenazočnosti na radu (točka 9.). U odnosu na vrijeme nenazočnosti na radu, predviđeno je evidentiranje sati korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), neradnih dana i blagdana utvrđenih posebnim propisom, sati spriječenosti zbog privremene nesposobnosti za rad, sati plaćenog dopusta, sati nenazočnosti i u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove, sati provedenih u štrajku i sati isključenja s rada (lockout).
14. S obzirom na prethodno navedeno, poslodavac nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u presudi utvrdio da je iz knjige dežurstva vidljivo da tužitelj nije koristio odmor i da nije evidentirano odjavljivanje i prijavljivanje drugog službenika, te je iz tog razloga sud prvog stupnja zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 373. a ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u dijelu pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
16. S obzirom da je odluka o glavnoj stvari preinačena, sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je i o troškovima cijelog postupka.
17. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Međutim, treba uzeti u obzir da tužitelj u sporu sa državom radi zaštite svojih radnih prava, da je vrijednost predmeta spora 61,21 eura, da bi tužitelj sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 ) bio dužan naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura, te je stoga tužitelj u neravnopravnom položaju s državom koju je u ovom postupku zastupalo državno odvjetništvo na temelju odredba Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 67/2018, 21/2022, 136/2025). Slijedom navedenog, je sud, cijeneći ravnopravnost stranaka u ovom radnom sporu, s jedne strane radnika i s druge strane poslodavca državu, cijeneći vrijednost predmeta spora i eventualni trošak kojeg bi tužitelj morao naknaditi državi, kao i trošak kojeg je tužitelj već imao u tijeku postupka, odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
18. Slijedom prethodno navedenog i iz istih razloga, a u vezi naknade troškova žalbenog postupka tužene, sud je odlučio je kao u dijelu pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Gospiću, 16. srpnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavelić
