Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-424/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Štrucelju, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tužene UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Pl-199/2026-7 od 8. svibnja 2026., 16. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Pl-199/2026-7 od 8. svibnja 2026. potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o pristojbi istog suda poslovni broj Pl-199/2026-5 od 28. travnja 2026. te je potvrđeno citirano rješenje.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti u cijelosti pobijano rješenje i utvrditi da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe sukladno članku 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018, 51/2023. – dalje: ZOSP).
2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je javna ustanova osnovana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/2010, 76/2012, 78/2016 i 46/2022, dalje: ZoHRT), koja obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i ostvaruje javne ovlasti temeljem zakona, a njegova djelatnost propisana je člankom 3. stavkom 1. ZoHRT-a. Ističe da je tumačenje prvostupanjskog suda pogrešno i u suprotnosti s tumačenjem i praksom Visokog upravnog suda (odluka Usoz-322/2013) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-I-662/2011), a koje odluke naplatu RTV pristojbe jasno kvalificiraju kao obavljanje javne ovlasti, a HRT kao tijelo s javnim ovlastima u smislu ZOSP-a. Navodi da RTV pristojba nije naknada za uslugu u tržišnom smislu, niti je riječ o privatnopravnom prihodu HRT-a, već je riječ o sredstvima dodijeljenim za izvršavanje javne službe u okviru javnih ovlasti koje HRT ima temeljem ZoHRT-u, kojim je između ostalog ovlašten pokretati i ovršne i druge pravne postupke za naplatu pristojbe. Ukazuje da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HTR -a, pa u tom smislu obveznopravni odnos između HRT-a i obveznika pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja, nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga upravo kao nositelj javnih ovlasti temeljem zakonske dužnosti naplate pristojbe od korisnika, pa je stoga u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točke 2. ZOSP-a oslobođen od plaćanja sudske pristojbe, pri čemu da iz popisa Povjerenika za informiranje proizlazi da je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl-199/2025-5 od 28. travnja 2026. tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR-a, pa polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti u kojem bi tužitelj bio temeljem članka 11. stavak 1. točke 2. ZOSP-a oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, primjenom odredbe članka 29. stavak 2. ZOSP-a odbio je prigovor tužitelja kao neosnovan.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 11. stavak 1. točke 2. ZOSP-a, a kojom je propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, kada je odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.
7. Tužitelj je pravna osoba koja ima status javne ustanove po članku 6. Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019 i 151/2022) kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba, a čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ZoHRT-om i propisima donesenim na temelju njega. Svaka javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga.
8. Tužitelj, iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu, suprotno žalbenim navodima, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se stoga na njega ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZOSP-a.
8.1. Naime, protivno žalbenim navodima tužitelja, tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Plaćanje RTV pristojbe zakonska je obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je HRT-a.
9. Kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbijanju njegovog prigovora, te ispitivanjem pobijanog rješenja na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te nije počinio niti bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, koju ističe tužitelj u svojoj žalbi, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
10. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja
U Karlovcu 16. srpnja 2026.
Sudac
Josip Štrucelj
