Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-197/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Bašić Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Aniti Vrkić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (OIB:14036333877) zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. P- 868/2025-11 od 21. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. P- 868/2025-11 od 21. siječnja 2026. pod točkom I. i II. izreke.

i

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se točka III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. P- 868/2025-11 od 21.siječnja 2026. u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu rješava se:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 526,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog **.**.2004. između HYPO ALPE–ADRIA-BANK d.d. te HG (sada RG) kao Korisnika kredita i Založnog dužnika i KG kao Sudužnika sadržane u članku 5. Ugovora pod naslovom TROŠKOVI kojim je navedeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetipet posto) jednokratno kao i da se Korisnik kredita obavezuje snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe kao i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.

Utvrđuje su ništetna odredbe Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog **.**.2011. između HYPO ALPE–ADRIA-BANK d.d. te MILENE RG kao Korisnika kredita i Založnog dužnika i KG kao Sudužnika i to:

- sadržane u članku 4 Aneksa pod naslovom „TROŠKOVI“ kojim je ugovoreno kako se naknada za provedbu moratorija obračunava u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita što iznosi 283,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke, te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita; kao i da se Korisnik kredita obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Aneksa i naplatu tražbina iz istog i Osnovnog ugovora i pripadajućih aneksa (sudske troškove i pristojbe, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, troškove izdavanja brisovnog očitovanja / Izjave o povratu vlasništva i dr.) koji bi eventualno nastali te u dijelu kojim je ugovoreno da Korisnik kredita ovlašćuje Banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti partiju kredita za sve troškove koje ima Banka, a vezane uz njegove obveze obnavljanja police osiguranja, nove procjene / revizije procjene založenih / prenesenih u fiducijarno vlasništvo pokretnina / nekretnina / vrijednosnih papira, pribavljanja novih zemljišnoknjižnih izvadaka, kao i druge slične troškove, koje ima Banka kod kontrole, vođenja i naplate kredita;

- sadržane u članku 6 predmetnog Aneksa pod naslovom „Završne odredbe“ kojim je ugovoreno da potpisom na Aneksu Korisnik kredita, Založni dužnik i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Banke kao i Pravilnik i Odluku o kamatnim stopama Banke, te druge opće akte Banke sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati:

- iznos od 368,88 € sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2004. godine do isplate.

- iznos od 231,73 € sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. godine pa do isplate; - po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 21. siječnja 206. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik u kojoj je naveo da presudu pobija u cijelosti, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Tuženik je u žalbi naveo kako je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Tuženik navodi da su neosnovni navodi tužitelja da nije bio informiran o svim značajkama ugovora, tužitelj da je bio poznat s obvezom plaćanja naknade u točno određenom iznosu te da sud paušalno navodi kako je u konkretnom slučaju postojala znatna neravnoteža. Tuženik je u žalbi naveo kako je nižestupanjski sud bez navođenja jasnih, argumentiranih i na zakonu utemeljenih razloga svojevoljno ukinuo pravni institut zastare. Nadalje je naveo kako je prema dopuštenim propisima bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita, te da je opće poznata činjenica da su tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama sa čime su potrošači bili upoznati, a ta odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik ističe kako naplaćena sporna naknada za obradu kredita ne uzrokuje neravnotežu među ugovornim stranama jer je isti neznatan u odnosu na ukupnu isplatu koju je primio tužitelj, kako je odredba o troškovima moratorija jasna, lako uočljiva i razumljiva, te je naveo kako smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude tijeka kamata. U odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženik je naveo kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, da je sud za sve radnje primijenio pogrešan tarifni razred, da je tuženik prigovorio već u tužbi označenog vrijednosti spora. Tuženik predlaže da sud prihvati njegovu žalbu, da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, a podredno da prihvati žalbu tuženika, ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), a žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a, budući suprotno navodu tuženika presuda je pravilno obrazložena.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sadržana u članku 5. Ugovora pod naslovom TROŠKOVI kojom je navedeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno kao i da se Korisnik kredita obavezuje snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe kao i druge eventualno nastale nuzgredne troškove, da se utvrdi ništetna odredbe Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog **.**.2011. sadržana u članku 4 Aneksa pod naslovom „TROŠKOVI“ kojim je ugovoreno kako se naknada za provedbu moratorija obračunava u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita što iznosi 283,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke, te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita; kao i da se Korisnik kredita obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Aneksa i naplatu tražbina iz istog i Osnovnog ugovora i pripadajućih aneksa (sudske troškove i pristojbe, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, troškove izdavanja brisovnog očitovanja / Izjave o povratu vlasništva i dr.) koji bi eventualno nastali te u dijelu kojim je ugovoreno da Korisnik kredita ovlašćuje Banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti partiju kredita za sve troškove koje ima Banka, a vezane uz njegove obveze obnavljanja police osiguranja, nove procjene / revizije procjene založenih / prenesenih u fiducijarno vlasništvo pokretnina / nekretnina / vrijednosnih papira, pribavljanja novih zemljišnoknjižnih izvadaka, kao i druge slične troškove, koje ima Banka kod kontrole, vođenja i naplate kredita, sadržane u članku 6 predmetnog Aneksa pod naslovom „Završne odredbe“ kojim je ugovoreno da potpisom na Aneksu Korisnik kredita, Založni dužnik i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Banke kao i Pravilnik i Odluku o kamatnim stopama Banke, te druge opće akte Banke sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora. Tužitelji ujedno traži da mu tuženik isplati iznos od 368,88 € sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2004. godine do isplate te iznos od 231,73 € sa zateznom kamatom od 1. veljače 2012. godine pa do isplate

8. Žalbenim navodima i razlozima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

9. Odredbom članka 5. Ugovora, koju je sud prvog stupnja utvrdio ništetnom, ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu 1,25 % jednokratno s time da se korisnik kredita uz to nadalje obvezao da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje predmetnog ugovora i naplatu tražbine iz istog .

10. Aneksom br. 1. uz Ugovor o kreditu u čl. 4. je ugovoreno kako se naknada za provedbu moratorija obračunava u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita što iznosi 283,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke, te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita; kao i da se Korisnik kredita obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Aneksa i naplatu tražbina iz istog i Osnovnog ugovora i pripadajućih aneksa (sudske troškove i pristojbe, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, troškove izdavanja brisovnog očitovanja / Izjave o povratu vlasništva i dr.) koji bi eventualno nastali te je ugovoreno da Korisnik kredita ovlašćuje Banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti partiju kredita za sve troškove koje ima Banka, a vezane uz njegove obveze obnavljanja police osiguranja, nove procjene / revizije procjene založenih / prenesenih u fiducijarno vlasništvo pokretnina / nekretnina / vrijednosnih papira, pribavljanja novih zemljišnoknjižnih izvadaka, kao i druge slične troškove, koje ima Banka kod kontrole, vođenja i naplate kredita . U čl. 6. predmetnog Aneksa pod naslovom „Završne odredbe“ je ugovoreno da potpisom na Aneksu Korisnik kredita, Založni dužnik i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Banke kao i Pravilnik i Odluku o kamatnim stopama Banke, te druge opće akte Banke sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora.

11. Budući da se o odredbama akata tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom Ugovoru, po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati, znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora, tako da nije ostvaren žalbeni razlog tuženika koji upućuje na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na članka 81. stavak 1. i 2. i članak 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) kojim je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od čak 1,25 % iznosa kredita i odredbe o naknadi za provedu moratorija kredita u visini od 1 % na iznos glavnice), očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je tužiteljica nesporno obzirom da je sredstva iz ugovora o kreditu koristila za kupnju nekretnine koju nikada nije iznajmljivala turistima, podstanarima niti je tu obavljala trgovačku djelatnost.

14. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mog la postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja, jer su takvi ugovori po svojoj prirodi tipski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga i po ocjeni ovog suda tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelj icu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, dok tuženik, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a suprotno nije dokazao.

15. Stoga je i po ocjeni ovog suda naplata predmetnih troškova prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tim više što tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. ZZP-a.

16. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe članka 5. Ugovora o kreditu o jednokratnim troškovima obrade kredita i odredbu čl. 4. Aneksa te je pravilno usvojio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), odnosno isplatu iznosa od 368,88 eura te iznos od 231,73 eura.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 323. ZOO-a naložio tuženiku isplatiti tužiteljici gore navedene iznose, zajedno sa zateznim kamatama koje u skladu s člankom 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, a kako je pravilno utvrđeno da je tuženik već prilikom sklapanja samoga ugovora bio nepošten to je isti dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.

18. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, jer kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužiteljica u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe dok je pravnim shvaćanjem poslovni broj Su- IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga zastara u ovom slučaju nije nastupila.

19. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača koristeći u ugovoru nepoštene, a samim time i ništetne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03 i ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud.

20. Iz tih je razloga utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o zahtjevu radi utvrđenja ništenosti dijela ugovornih odredaba i radi isplate.

21. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

22. Osnovana je žalba tuženika protiv odluke o parničnom trošku, jer je prvostupanjski sud prihvatio kao vrijednost predmeta spora onu koju je tužitelj ica nepravilno naznačila u tužbi, odnosno iznos od 1.500,00 eura, a naznačenoj vrijednosti predmeta spora tuženik je prigovorio već u odgovoru na tužbu.

23. Naime, članka 40. stavak 2. ZPP-a propisano je da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila.

24. U konkretnom slučaju tužiteljica je postavila deklatorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, ali i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 600,61 eura.

25. Slijedom navedenog deklaratorni zahtjev treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu.

26. Naime, zahtjev na utvrđenje u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (članak 187. stavak 3. ZPP-a), a o kojem bi sud ionako prejudicijalno morao odlučiti, pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu ukupnog iznosa od 600,61 eura.

27. Prema tome, deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz kondemnatorne zahtjeve, ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora. Radi se o ustaljenom shvaćanju VSRH i nižih sudova.

28. Tužitelju pripada parnični trošak za sve radnje kako je naveo i prvostupanjski sud sukladno članku 154. stavak 1. i članku 155. stavak 1. ZPP-a, pa tako tužitelju pripada pravo na trošak za sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025- dalje: Tarifa), 50 bodova, za sastav podneska od 6.kolovoza 2025. 50 bodova, po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištima održanim 3.rujna 2025. i 30.prosinca 2025. po 50 bodova Tbr. 9.toč. 1., što ukupno iznosi 200 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, s pripadajućim PDV-om 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od po 26,55 eura, odnosno ukupno 526,55 eura, dok iz stanja spisa ne proizlazi da je pristojba na presudu plaćena, pa taj trošak za tužiteljicu nije niti nastao.

29. Dakle, ukupan trošak tužiteljice koji je bio opravdan i nužan u ovom postupku iznosi 526,55 eura, a kako joj je prvostupanjskom presudom dosuđen iznosu od 1.079,64 eura, to je valjalo pozivom na odredbu članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP -a, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

30. Točka II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tuženik nije uspio sa svojom žalbom u odnosu na presudu, već samo u odnosu na dio troškova parničnog postupka.

U Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš