Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-338/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RZH, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. i čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: K-71/2026-8 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog RZH i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi RZH proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela i to jednog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ-a i dva kaznena djela iz čl. 179.a KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za prvo kazneno djelo na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a u trajanju od šest mjeseci, a za preostala dva kaznena djela na temelju čl. 179.a KZ-a u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo, nakon čega je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, s time da mu je na temelju čl. 57. KZ-a izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od osam mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu prov jeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok u odnosu na uvjetovani dio kazne zatvora počinje teći od pravomoćnosti presude, s time da na temelju čl. 57. st. 5. KZ -a vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ-a optuženom RZH se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. ožujka 2026. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 68. KZ-a optuženom RZH izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetnog dijela kazne zatvora izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude (ispravno: djelomične uvjetne osude).
1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ-a optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu (ispravno: djelomičnu uvjetnu osudu) i odrediti izvršenje izrečene kazne ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom i ako se po pravomoćnosti presude ne podvrgne liječenju.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi RZH u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. - 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude je optuženi RZH putem branitelja po službenoj dužnosti Jure Jelavića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači „sukladno žalbenim navodima“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-396/2026 od 30. lipnja 2026. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba nije osnovana.
6. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.
7. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja uzeo je u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovo iskreno priznanje počinjenja predmetnih kaznenih djela, čime je doprinio utvrđivanju činjeničnog stanja u cjelini, njegovo izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenja predmetnih delikata, činjenicu da se na raspravi ispričao oštećenicima koji su prihvatili njegovu ispriku i izrazili želju da se optuženik podvrgne liječenju, na što je on pristao i time pokazao da je svjestan štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i potrebe da svoje ponašanje uskladi s pravnim standardom, kao i optuženikovu osuđivanost i činjenicu da je u vrijeme počinjenja inkriminiranih kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, dok otegotne okolnosti nije našao.
8. Optuženik smatra da je izrečena kaznena sankcija previsoko odmjerena, s obzirom na brojne olakotne okolnosti koje je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju našao utvrđenima, pri čemu posebno upire na svoju dosadašnju neosuđivanost i izraženu spremnost podvrgavanja psihijatrijskom liječenju, slijedom čega drži da bi se u njegovom slučaju i blažom kaznenom sankcijom ostvarila svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije.
9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane i kritičke ocjene pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti (one otegotne nije našao) optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora za predmetna kaznena djela i zatim ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz istodobnu primjenu djelomične uvjetne osude, koja kaznenopravna sankcija je i po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a. Sve okolnosti na koje se poziva žalitelj sud prvog stupnja je ispravno vrednovano, dok, s druge strane, ne treba zanemariti činjenicu da je ovdje riječ o tri kaznena djela u stjecaju, pri čemu je ono iz čl. 179.a KZ-a optuženik činio na štetu svojih roditelja u razdoblju od punih šest mjeseci (od rujna 2025. do 4. ožujka 2026.).
10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 16. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic