Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ob-46/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Obr-1330/2022-52 od 28. studenoga 2025. u dijelu pod točkama I. i III. izreke, na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1330/2022-52 od 28. studenoga 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da nekretnina – trosobni stan broj 1 u prizemlju, ulaz I., koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, terase te drvarnice u ukupnoj površini od 95,31 m2, a nalazi se u zgradi u [adresa] sagrađenoj na zk.č.br. [katastarska čestica] koji je stan upisan u knjigu položenih ugovora [katastarska općina], [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasništvo svakog u ½ dijela, te da je tuženik ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela uz istovremeno brisanje prava suvlasništva u ½ dijela sa imena tuženika u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini na temelju ove presude.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tuženik dužan tužiteljici izdati tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva na ½ dijela nekretnine na ime tužiteljice, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ĆR nadoknaditi tužiteljici TR troškove parničnog postupka u iznosu od 6.109,21 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 28. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke u pravovremenom žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga propisanih u članku 353. Zakona o parničnom postupku iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi kako prvostupanjski sud nije naveo valjane razloge o odlučnim činjenicama u ovom predmetu, tako da se presuda teško može ispitati. Ističe da je sud utvrdio nepotpuno činjenično stanje ne saslušavši predložene svjedoke na okolnost imovinskog stanja tuženikovih roditelja i tuženika prije rata. Također navodi da su tužiteljici neosnovano dosuđeni i troškovi parničnog postupka pod točkom III. izreke presude. Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu i tuženiku naknadi žalbeni trošak u iznosu od 750,00 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tuženika i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog dijela presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi odredbe članka 8. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik, a ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i zakonito ocijenio sve dokaze provedene u ovom postupku.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva u ½ dijela na nekretnini, i to stana u prizemlju na adresi [adresa], te zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis prava suvlasništva tužiteljice na ½ dijela, odnosno za trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela u zemljišne knjige, a koja nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da su stranke sklopile brak **.**.1992., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], kao i da je faktična bračna zajednica stranaka prestala ,

- da iz rodnih listova proizlazi da su u braku stranaka rođene kći ŠR (rođena **.**.1992.) i kći VR (rođena **.**.2001.),

- da je tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica bila domaćica, brinula o djeci (dvije zajedničke kćeri i kćer tuženika iz prvog braka koja je živjela sa strankama) te po potrebi pomagala tuženiku u poslovanju, dok je tuženik vodio tvrtke koje je tijekom trajanja bračne zajednice otvorio u [adresa] i [adresa], a koje tvrtke su dobro poslovale,

- da su tijekom trajanja braka stranke kupovale nekretnine, a tako i predmetni stan u [adresa] koji je kupljen **.**.2002. za iznos od 128.000,00 eura isplaćen u cijelosti u trenutku zaključenja ugovora, upisan kao vlasništvo tuženika u 1/1 dijela, i to novčanim sredstvima ostvarenim radom tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, te da je bračna zajednica stranaka prestala prije pokretanja ovog postupka (tužba podnijeta 2. lipnja 2021.),

- da je financijska situacija stranaka bila jako dobra, uzimajući u obzir dobro poslovanje tvrtki osnovanih po tuženiku,

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi novac za kupnju predmetne nekretnine dobio od svoje majke, a koju činjenicu je tužiteljica tijekom postupka osporila, niti da bi majka tuženika uopće raspolagala takvim novčanim iznosima na osnovu kojih bi tuženik mogao kupiti predmetnu nekretninu za iznos od 128.000,00 eura,

- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da je trgovačko društvo ... osnovano **.**.1992., da je tuženik bio direktor navedenog trgovačkog društva, a koje je brisano iz sudskog registra tijekom 2012. ,

- da iz Kupoprodajnog ugovora od **.**.2002. (dalje Ugovor) proizlazi da je tuženik predmetnu nekretninu kupio od prodavatelja CR iz [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 128.000,00 eura, a koju kupoprodajnu cijenu kupac u cijelosti isplaćuje u trenutku zaključenja ugovora (čl. 3. Ugovora), te da potpisom Ugovora prodavatelj potvrđuje da je kupac u cijelosti isplatio prodajnu cijenu iz čl. 3. Ugovora (čl. 7. Ugovora),

- da nije sporno da je tijekom trajanja bračne zajednice tuženik kupio predmetnu nekretninu na osnovu kupoprodajnog ugovora od **.**.2002. i da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine u 1/1 dijela,

- da je sporno je li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, ili vlastitu imovinu tuženika,

- da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe članka 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98 i 116/03, dalje: ObZ).

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom odredbi članka 252. i članka 253. ObZ-a za utvrđenjem da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, te da je tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenom suvlasničkom dijelu na temelju predmetne presude uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela sa imena tuženika.

11. Zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave za upis prava suvlasništva u ½ dijela u zemljišnim knjigama sud je odbio kao neosnovan uzimajući u obzir prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva, jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju suvlasništva na temelju zakona, dok obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo u slučaju kada ta obveza proizlazi iz pravnog posla, pa je stoga u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da parnične stranke u pogledu predmetne nekretnine nisu sklopile nikakav ugovor kojim bi uredili imovinskopravne odnose vezane uz bračnu stečevinu.

13. U ovom postupku nije sporno da je predmetni stan stečen tijekom trajanja bračne zajednice bračnih stranaka kupoprodajnim ugovorom od **.**.2022., te da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik 1/1 dijela.

14. S obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine prvostupanjski sud je pravilno primijenio Obiteljski zakon koji je u to vrijeme bio na snazi, odnosno pravilno je primijenio odredbe članka 251.- 258. ObZ-a, prema kojim odredbama bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno koja potječe od te imovine.

15. Naime, prema odredbi članka 551. stavak 2. Obiteljskog zakona (narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/03, dalje: ObZ), danom stupnja na snagu toga zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

16. U razdoblju stjecanja predmetne nekretnine (2002.) imaju se primijeniti odredbe članka 251. – 258. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98 i 116/03), prema kojima bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina i imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, na bračnu stečevinu prim jenjuje se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drugačije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanje, darovanjem i sl..

17. Dakle, sukladno citiranim odredbama ObZ-a zakonska je presumpcija da su stranke suvlasnici imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili koja bi potjecala od te imovine ako nisu drugačije ugovorili.

18. U konkretnom slučaju stranke tijekom postupka nisu tvrdile, a niti dokazivale da su ugovarale svoje bračne odnose, pa vrijedi naprijed navedena zakonska presumpcija. Stoga je na tuženiku bio teret dokazivanja da zakonom presumirana bračna imovina predstavlja njegovu vlastitu imovinu.

19. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je pravilno iskazima stranaka i svjedoka, te priloženom dokumentacijom utvrdio da je predmetni stan stečen tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, te isti predstavlja bračnu stečevinu u kojoj primjenom zakonske presumpcije tuženoj pripada ½ suvlasničkog dijela temeljem odredbe članka 252. i članka 253. ObZ-a.

20. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da je u konkretnom slučaju činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nisu saslušani svjedoci GR, odvjetnik tuženika RR i MR koji bi potvrdili jako dobro imovinsko stanje roditelja tuženika koji da su pomogli tuženiku financijski prilikom kupnje predmetnog stana.

21. U odnosu na ovaj žalbeni navod tuženika potrebno je istaknuti i to da je prvostupanjski sud obrazložio koju dokumentaciju nije uzeo u obzir, budući da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka što je protivno odredbi članka 299. stavak 1. ZPP-a, s time da tuženik nije dokazao da istu dokumentaciju nije mogao dostaviti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka.

22. Nadalje, prvostupanjski sud je obrazložio razloge zbog kojih u ovom postupku nisu saslušani svjedoci OR budući da su dostave poziva za istog radi saslušanja u više navrata vraćane kao neuručene, a isti ima prebivalište u [adresa], te sukladno odredbi članka 10. stavak 1. ZPP-a nije bilo mogućnosti prisilne mjere dovođenja istog radi saslušanja.

23. Isto tako, u obrazloženju pobijane presude također je navedeno da tuženik nije dostavio adrese predloženih svjedoka ER i DR na pripremnom ročištu 4. rujna 2023., dok na saslušanju svjedoka RR nije ustrajao, a koji svjedok nije niti pristupio radi saslušanja na ročište 7. svibnja 2024. i 12. rujna 2024., a isto tako svoj izostanak nije opravdao, te je prvostupanjski sud stoga pravilno smatrao da je od tog dokaznog prijedloga tuženik odustao.

24. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika potrebno je odgovoriti da je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljica svojim radom, kao i obavljanjem poslova vezanim za odgoj i školovanje djece, te vođenju kompletne brige za domaćinstvo, doprinijela kao i tuženik stjecanju imovine koja čini bračnu stečevinu u jednakim dijelovima parničnih stranaka.

25. Tijekom postupka tuženik nije dokazao da je bilo što naslijedio, a niti dobio dar koji bi uložio u kupovinu navedene nekretnine, slijedom čega bi predmetni stan predstavljao njegovu posebnu imovinu. Otac tuženika umro je 1993., te za života nije bio bogata osoba, dok je majka imala obiteljsku mirovinu, te je nešto zarađivala od stanarine pa se stoga iskaz tuženika, kao i iskaz svjedoka FR ukazuju nevjerodostojnim i neistinitima, sračunatim za uspjehom tuženika u ovom predmetu, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio i prvostupanjski sud.

26. Naprijed navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i potpune u cijelosti utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo koje prihvaća i ovaj sud.

27. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155., u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a. U skladu je sa vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

28. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

30. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić