Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-3/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tužene Opće bolnice Pula, Zagrebačka 30, Pula, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj Pr-61/2025-56 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj Pr-61/2025-56 od 16. listopada 2025.

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.163,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 136,82 € od 16. rujan 2014.

- 71,58 € od 16. studeni 2014.

- 112,77 € od 16. siječanj 2015.

- 94,67 € od 16. veljača 2015.

- 15,68 € od 16. ožujak 2015.

- 2,82 € od 16. travanj 2015.

- 43,08 € od 16. svibanj 2015.

- 79,49 € od 16. lipanj 2015.

- 187,91 € od 16. srpanj 2015.

- 72,92 € od 16. kolovoz 2015.

- 70,57 € od 16. rujan 2015.

- 2,84 € od 16. listopad 2015.

- 55,21 € od 16. prosinac 2015.

- 70,37 € od 16. siječanj 2016.

- 148,57 € od 16. veljača 2016.

- 39,00 € od 16. travanj 2016.

- 27,53 € od 16. svibanj 2016.

- 71,22 € od 16. lipanj 2016.

- 85,47 € od 16. srpanj 2016.

- 48,52 € od 16. kolovoz 2016

- 128,59 € od 16. rujan 2016.

- 15,86 € od 16. studeni 2016.

- 2,67 € od 16. prosinac 2016.

- 64,10 € od 16. siječanj 2017.

- 65,38 € od 16. veljača 2017.

- 19,98 € od 16. ožujak 2017.

- 8,66 € od 16. travanj 2017.

- 34,11 € od 16. svibanj 2017.

- 68,41 € od 16. srpanj 2017.

- 22,93 € od 16. kolovoz 2017.

- 30,26 € od 16. rujan 2017.

- 17,37 € od 16. listopad 2017.

- 3,72 € od 16. studeni 2017.

- 11,39 € od 16. prosinac 2017.

- 159,06 € od 16. siječanj 2018.

- 3,63 € od 16. veljača 2018.

- 14,15 € od 16. ožujak 2018.

- 0,82 € od 16. lipanj 2018.

- 152,77 € od 16. srpanj 2018.

- 56,49 € od 16. kolovoz 2018.

- 91,17 € od 16. rujan 2018.

- 20,97 € od 16. listopad 2018.

- 32,76 € od 16. studeni 2018.

- 13,17 € od 16. prosinac 2018

- 82,63 € od 16. veljača 2019.

- 8,64 € od 16. ožujak 2019.

- 94,24 € od 16. svibanj 2019.

- 82,99 € od 16. lipanj 2019.

- 104,12 € od 16. srpanj 2019.

- 149,87 € od 16. rujan 2019.

- 34,14 € od 16. listopad 2019.

- 43,77 € od 16. studeni 2019.

- 87,50 € od 16. siječanj 2020.

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.293,13 EUR sa zateznim kamatama od 14. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 206,87 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan ."

2. Protiv navedene presude žali se tužena u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se tužitelju naloži da plati tuženoj parnični trošak u cijelosti u roku od 15 dana. Podredno predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno prema odluci suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa u dovoljnoj mjeri da se može ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju u žalbi ističe tužena.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od kolovoza 2014. do prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 3.163,355 eura sa zateznom kamatom na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad ostvaren na neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan, te na ime naknade za godišnji odmor.

7. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinski tehničar te da je tužitelj ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

8. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužitelju u situacijama kada tužitelj radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka kao i je li tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

9. Sporno je konačno primjenjuje li se za razdoblje do 21. prosinca 2015. Zaključak 148. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 148.), a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 153.), kao i tumačenje navedenih Zaključaka.

10. Nakon što je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž R-15/2025-2 od 9. lipnja 2025. ukinuta ranije donesena odluka u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da je stajalište toga suda i dalje istovjetno ranije izraženom stajalištu u prethodnoj odluci i da je sud prihvatio osnovni nalaz i mišljenje od 29. ožujka 2021. jer je tuženik u utuženom periodu prilikom obračuna plaće postupao suprotno Zaključcima 148. i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

11. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna i zakonita.

12. Prvostupanjski sud je zaključio da je osnovni nalaz i mišljenje od 29. ožujka 2021. sačinjen je na temelju pretpostavke da su podaci o prisutnosti na radu u evidencijskim listama točni kao i primjenom Zaključka br. 148. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od veljače 2014. do 20. prosinca 2015. te primjenom zaključka 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do prosinca 2018., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH i primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak. Tako je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo utvrđeno da razlika bruto plaće uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iznosi 3.163,35 eura. Matematički izračun visine potraživanja tužitelja u ovom postupku, nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, nije bio sporan niti ga tužena osporava predmetnom žalbom.

13. Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi.

14. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sat i umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkretno tužena je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavala neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovdje tužitelju, iako je za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračunavala kao odrađene, dok je radne sate radnicima koji su radili na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili. Ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan.

15. Stoga prvostupanjski sud nadalje pravilno zaključuje da se pravilnom primjenom Zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati jer kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (nasumično izabrane ili nemedicinsko osoblje), da bi tada razlika plaće bila identična izračunima iz osnovnog nalaza i mišljenja.

16. Prvostupanjski sud je stava, koji stav dijeli i ovaj sud da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi stavka 9. članka 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Stoga smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz članka 51. stavak 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz članka 49. stavak 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

17. U pobijanoj odluci prvostupanjski sud navodi da je tužena na pravilan način obračunavala redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali isto to nije učinila i za tužitelja, a između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati, sve sukladno Zaključku 153., kojim je propisano da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom članka 61. ZR-a, a kojoj odredbi radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (članak 74. ZR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (članak 75. ZR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati.

18. Suprotno žalbenim navodima tužene, materijalno pravo pravilno je primijenjeno jer je sud pravilno ocijenio da tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i za posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dakle i na sate odrađene u prekovremenom radu njegovog radnog mjesta. Takva odluka u skladu je s odredbom članka 91. stavak 3., članka 94. i članka 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), kao i odredbama članka 34., članka 57. i članka 36. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine' broj 88/13, 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) te članka 34. i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine' broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18).

19. U odnosu na žalbene navode tužene treba reći da je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) od 9. prosinca 2019., doneseno prije stupanja na snagu KU Dodatak III. pa neosnovano tužena ustraje u tvrdnji da se predmetni dodaci obračunavaju tek od 1. travnja 2020. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja od 5. rujna 2024. koju je vještak sačinio pod pretpostavkom da se dodaci na sate u prekovremenom radu ne obračunavaju do travnja 2020., prije stupanja na snagu KU Dodatak III.

20. Ostali žalbeni navodi predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta niti u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio. Stoga nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

21. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s člankom 365. stavak 2. ZPP-a i ocijenjena pravilnom i zakonitom u smislu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP -a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

23. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, trebalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

24. Tužena nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka (članak 166. stavak 1., u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), pa je stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude

U Gospiću, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš