REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-732/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u Zagrebu, Kennedyev trg 6B, protiv tuženika Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj Republike Hrvatske, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polja filozofije, teologije i religijskih znanosti, Zagreb, Donje Svetice 38/V, kojeg zastupa IĐ, službena osoba, radi izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem odluke Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj Republike Hrvatske, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polja filozofije, teologije i religijskih znanosti KLASA: UP/I-640-03/24-01/1220, URBROJ: 355-04-01-01/2-25-04 od 25. travnja 2025.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

31 Su-369/2025-26 od 11. srpnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2540/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

1.2. Osporavanom odlukom tuženika određeno je da tužitelj, docent Libertas međunarodnog sveučilišta, ne ispunjava uvjete propisane odredbama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena znanja („Narodne novine“, broj 28/2017., 72/2019., 21/2021. i 111/2022., dalje: Pravilnik) u postupku izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije.

2. Tužitelj osporava odluku tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu pozitivne presumpcije iz članka 43. stavaka 9. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 119/2022., dalje: Zakon) kao i tumačenja članka 43. stavak 4. Zakona. Navodi da je prilikom donošenja osporavane odluke povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, te da je Senat Libertas međunarodnog sveučilišta utvrdio da tužitelj ispunjava sve uvjete za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije. Poziva se na odredbe Zakona, te ističe da sukladno članku 43. stavku 9. Zakona ako nadležni matični odbor ne donese odluku iz stavka 8. istoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno nacionalne veleučilišne kriterije. Navodi da s obzirom na činjenicu da je od proteka dostave uredne dokumentacije do donošenja odluke prošlo više od 60 dana, da ispunjava uvjete za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto. Navodi da je Zakon stupio na snagu 22. listopada 2022. i da je istim propisano da se na znanstveno-nastavno radno mjesto na sveučilištu može zaposliti osoba koja ima odgovarajući stupanj obrazovanja u znanstvenom području i polju i koja ispunjava nacionalne kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu. Ističe da navedeni kriteriji nisu doneseni te da se sukladno članku 119. stavku 6. Zakona do početka važenja tih kriterija primjenjuje Pravilnik i Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja („Narodne novine“, broj 122/2017. i 120/2021., dalje: Odluka). Ističe da tuženik nije uzeo u obzir period znanstvene djelatnosti od prethodnog izbora u znanstveno zvanje kako to propisuje Pravilnik već je isključivo uzeo u obzir period od pet godina (od zadnjeg reizbora u 2019. godini) jer je Zakon, koji je stupio na snagu 2022., propisao vrednovanje uvjeta od prethodnog izbora/reizbora na znanstveno-nastavno radno mjesto. Navodi da Zakon više ne uređuje institut zvanja niti napredovanje u znanstvena zvanja te da novo normativno rješenje predviđa napredovanje nastavnika na odgovarajuće više radno mjesto, a kriteriji i postupak su jasno navedeni u člancima 39. do 43. Zakona. Smatra da je oštećen za velik dio znanstvenih radova koje je objavio za koje tuženik navodi da iste ne uzima u obzir jer su objavljeni prije više od pet godina (od zadnjeg reizbora u znanstveno - nastavno zvanje) te ističe da je stekao znanstveno zvanje prije nego je izabran/reizabran na znanstveno-nastavno radno mjesto te mu svi znanstveni radovi stečeni do zadnjeg reizbora nisu uzeti u obzir čime je neopravdano oštećen u daljnjem napredovanju. Poziva se na Ustav Republike Hrvatske te ističe da mu nadležni matični odbor nikada nije vrednovao sporne radove jer su se reizbori u to vrijeme isključivo provodili na institucijama na temelju internih akata. Smatra da pravnu nesigurnost dodatno stvara činjenica da člankom 119. stavkom 6. Zakona nije jasno propisan uvjet da tužitelj u postupku napredovanja na više znanstveno-nastavno radno mjesto mora ispuniti uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, odnosno ispuniti uvjete prema Pravilniku, te da Zakon ne propisuje da je za izbor na znanstveno- nastavno radno mjesto preduvjet izbor u znanstveno zvanje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavanu odluku tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je na sjednici održanoj 7. prosinca 2024. utvrdio neurednost zahtjeva podnositelja te je zaključkom KLASA: UP-I-640- 03/24-01/1220, URBROJ: 255-06-04/05-24-2 zatražio dostavu uredne dokumentacije, koja je dostavljena tuženiku na odlučivanje 18. veljače 2025. Navodi da je s ciljem zaštite prava tužitelja postavio upit Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih za tumačenjem članka 43. Zakona, te da je nakon što je pribavio mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, na sjednici održanoj 25. travnja 2025. utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije . Navodi da su odredbama Zakona jasno propisani kriteriji za izbor na više radno mjesto te da se u postupku izbora na znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora, do stupanja na snagu Nacionalnih kriterija, moraju ispuniti uvjeti za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik propisani Pravilnikom. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Budući da su stranke suglasne da se ovaj predmetni upravni spor riješi bez održavanja rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024. i 39/26; dalje: ZUS) ovaj upravni spor riješio bez rasprave.

5. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je 18. rujna 2024. Libertas međunarodno sveučilište pokrenulo za tužitelja postupak izbora na više znanstveno - nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije.

7. Tužitelj je, na temelju odluke Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti - polje filozofije i teologije od 8. srpnja 2008. izabran u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti - polje filozofije.

8. Važno je istaknuti da je tužitelj odlukom Libertas međunarodnog sveučilišta od 12. rujna 2019,. ponovno reizabran u znanstveno – nastavno zvanje docent u području humanističkih znanosti, polje filozofija, na vrijeme od pet godina.

9. Zakon je stupio na snagu 22. listopada 2022. i uveo novinu u smislu odredbe članka 43. stavak 4. Zakona, a koja odredba se primjenjivala na sve podnositelje zahtjeva pa tako i na tužitelja.

10. Nadalje proizlazi da je Stručno povjerenstvo, imenovano na sjednici Senata Libertas Međunarodnog sveučilišta, 18. rujna 2024., dalo mišljenje o ispunjavanju uvjeta za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, te da je na sjednici održanoj 28. studenog 2024. Senat Libertas međunarodnog sveučilišta utvrdio da tužitelj ispunjava sve uvjete za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije.

11. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik, na sjednici održanoj 11. prosinca 2024. utvrdio neurednost predmetnog zahtjeva i utvrdio formalne nedostatke te je zaključkom KLASA: UP/I-640-03/24-01/1220, URBROJ: 355-06-

04/05-24-02 zatražio dostavu uredne dokumentacije.

12. Odredbom članka 43. Zakona propisano je da je nastavnik odnosno znanstvenik koji smatra da ispunjava kriterije za izbor na više radno mjesto obvezan podnijeti zahtjev za izbor na više mjesto prije isteka roka na koje je izabran odnosno reizabran (stavak 1.). Postupak izbora na više radno mjesto pokreće se odlukom senata, fakultetskog ili akademskog vijeća, vijeća veleučilišta, odnosno znanstvenog vijeća po isteku roka na koji je nastavnik, odnosno znanstvenik izabran odnosno reizabran. Sastavni dio odluke o pokretanju postupka izbora nastavnika odnosno znanstvenika na više radno mjesto donosi odluku o imenovanju stručnog povjerenstva (stavak 2.). Stručno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od najmanje tri člana zaposlena na radnom mjestu više ili iste hijerarhijske razine u odnosu na radno mjesto za koje se provodi izbor u istom znanstvenom odnosno umjetničkom području i polju. Najmanje jedan član stručnog povjerenstva mora biti zaposlen na visokom učilištu ili znanstvenom institutu različito od onoga na kojem se provodi izbor (stavak 3.). Nastavnik, odnosno znanstvenik obvezan je dostaviti dokaze o ispunjavanju kriterija za izbor na više radno mjesto u elektroničkom obliku, najkasnije u roku od 15 dana od pokretanja postupka izbora. U postupku izbora na više radno mjesto nastavnik odnosno znanstvenik dostavlja dokaze o postignućima ostvarenim nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora na radno mjesto, koja ispunjavaju Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije (stavak 4.). Stručno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka ocjenjuje ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik zakonske kriterije, Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije te podnosi senatu, fakultetskom ili akademskom vijeću, višem veleučilištu odnosno znanstvenom vijeću obrazloženo mišljenje u pisanom obliku o ispunjavanju kriterija za izbor na više radno mjesto najkasnije u roku od 30 dana od dana. zaprimanja dokaza o ispunjavanju kriterija (stavak 5.). Senat, fakultetsko ili akademsko vijeće, vijeće veleučilišta odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva u roku od 30 dana od dana primanja ovoga mišljenja. Odluka o odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva mora biti obrazložena (stavak 6.). Odluku kojom se utvrđuje kako nastavnik odnosno znanstvenik ispunjava kriterije za izbor na više radno mjesto sveučilište, fakultet, umjetnička akademija odnosno znanstveni institut dostavlja nadležnom matičnom odboru, a veleučilište nadležnom matičnom povjerenstvu u roku od osam dana od dana usvajanja mišljenja (stavak 7.). Nadležni matični odbor odnosno nadležno matično povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, najkasnije u roku od 60 dana od dostave odluke (stavak 8.). Ako nadležni matični odbor odnosno nadležno matično povjerenstvo ne donese odluku iz stavka 8. ovoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije (stavak 9.). Nakon dostave odluke iz stavka 8. odnosno nastupom pretpostavke iz stavka 9. ovoga članka visoko učilište odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa aneks ugovora o radu (stavak 10.). Ako se u postupku izbora na više radno mjesto utvrdi kako nastavnik odnosno znanstvenik ne ispunjava kriterije za izbor na više radno mjesto, najkasnije u roku od 30 dana pokreće se postupak reizbora na radno mjesto (stavak 11.).

13. Nesporno je da je uredna dokumentacija tuženiku dostavljena 18. veljače 2025. te da je tuženik o predmetnom zahtjevu odlučio osporavanom odlukom od 25. travnja 2025.

14. Međutim, odluka tuženika donesena je izvan propisanog roka iz članka 43. stavak 9. Zakona, upravo zbog činjenice da je tuženik, 13. ožujka 2025., radi preispitivanja pretpostavki koje bi mogle ići u prilog tužitelju (u smislu priznavanja i radova objavljenih prije postupka reizbora u 2019. godini) uputio Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih upit može li se tužitelju u postupku vođenom na temelju članka 43. Zakona, nakon posljednjeg provedenog reizbora 2019. godine, uzeti u obzir znanstveni radovi objavljeni od 2011. godine pa do posljednje odluke o reizboru, a koji nisu vrednovani u ranijim postupcima reizbora.

15. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih odgovorilo je elektroničkom poštom (15. travnja 2025.) na način da se u postupku izbora na više radno mjesto dostavljaju dokazi o postignućima ostvarenima nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora, a kojima kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije. Nadalje, resorno ministarstvo navodi da je svrha reizbora i izbora u kontekstu osiguranja kvalitete ostvarivanje propisanih minimalnih uvjeta za izbor na više radno mjesto ili reizbor na isto radno mjesto unutar zakonski određenog roka od pet godina. Rok od pet godina za izbor nastavnika i znanstvenika na radno mjesto propisan je člankom 41. Zakona, a nakon isteka tog roka nastavnik ili znanstvenik može biti reizabran na postojeće radno mjesto ili izabran na više radno mjesto, u skladu s člancima 42. i 43. Zakona.

16. Stoga je tuženik ponovno raspravio predmet na sjednici održanoj 25. travnja 2025. te vrednovao radove objavljene u zadnjih 5 godina, odnosno od 2019. godine, kada je bio posljednji reizbor tužitelja, te utvrdio da tužitelj ne zadovoljava uvjete iz članka 21. i 22. Pravilnika, kako je to iscrpno opisano u obrazloženju osporavane odluke, koju činjenicu (neispunjavanja uvjeta od posljednjeg reizbora u 2019. godini) tužitelj sadržajno i ne osporava.

17. Stoga, prigovore tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u smislu tumačenja odredbe članka 43. stavak 4. Zakona dakle, selekcije za potrebe izbora na predmetno radno mjesto, isključivo radova i knjiga objavljenih nakon posljednjeg reizbora u znanstveno – nastavno zvanje (2019. godine), sud ocjenjuje neosnovanim.

18. Sažeto, tužitelju su nakon reizbora u 2019. godini vrednovani radovi navedeni u Mišljenju stručnog povjerenstva kao znanstveni članci kategorije ,,a1“ (str. 5) pod rednim brojem 3, među znanstvenim člancima kategorije ,,a2“ (str. 9 do 10) , pod rednim brojevima 16 do 19, te među knjigama kategorije ,,a3“ (str. 4) rad pod rednim brojem 1. Navedene radove Matični odbor vrednovao je s ukupno 23.74 boda i to: rad „a3“ s 13.86 bodova, rad „a1“ s 3.07 boda te radove „a2“ s ukupno 6.81 bodova.

19. Zaključno, tuženik utvrđuje da je tužitelj zadovoljio kriterij objavljene autorske knjige kategorije „a3“, ali nije zadovoljio kriterije objave tri znanstvena rada u publikacijama na međunarodnoj razini kategorije „a1“, budući da u kategoriji „a1“, nakon provedenog reizbora, ima objavljen samo jedan rad, kao ni kriterij objave najmanje šest radova kategorija „a1“ i „a2“, budući da ima ukupno pet radova navedenih kategorija.

20. Sukladno odredbi članka 22. Pravilnika, za izbor na radno mjesto izvanrednog profesora (u Pravilniku definirano kao zvanje višeg znanstvenog suradnika) u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije potrebna je autorska knjiga kategorije ,,a3“, najmanje tri znanstvena rada u publikacijama na međunarodnoj razini od čega najmanje jedan rad u domaćem časopisu kategorije „a1“, te najmanje šest radova kategorija „,a1“ i „a2“, sveukupno (objavljenih prije prethodnog, izbora na niže radno mjesto, i trenutnog izbora) najmanje 11 radova. Također, stavkom 2. navedenog članka propisano je da radovi pristupnika moraju donositi najmanje 18 bodova otprije prethodnog izbora te 28 bodova u trenutnom izboru, što ukupno iznosi 46 bodova.

21. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da se u postupku izbora na više znanstveno- nastavno radno mjesto ne moraju ispuniti uvjeti za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, odnosno uvjeti propisani Pravilnikom, kao ni da Zakon ne zahtijeva da je za izbor na znanstveno-nastavno radno mjesto preduvjet izbor u znanstveno zvanje, jer odredba članka 38. Zakona propisuje ustroj radnih mjesta, odredba članka 39. Zakona definira kriterije za izbor na radno mjesto, člankom 40. Zakona propisani su kriteriji za izbor na slobodna radna mjesta, člankom 41. Zakona propisano je trajanje izbora na radno mjesto, člankom 42. Zakona uređeni su kriteriji reizbora, a člankom 43. zakona kriteriji za izbor na više radno mjesto.

22. Upravo člankom 43. Zakona, između ostaloga, propisano je da nadležni matični odbor utvrđuje ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, a člankom 119. Zakona propisano je da se do početka važenja istih primjenjuje niz podzakonskih akata, između ostalog i Pravilnik koje nastavnik odnosno znanstvenik mora ispuniti u postupku izbora na znanstveno-nastavno odnosno znanstveno radno mjesto.

23. Dakle, Zakon jasno definira da se u postupku izbora na znanstveno- nastavno radno mjesto izvanrednog profesora, do stupanja na snagu Nacionalnih kriterija, moraju ispuniti uvjeti za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik propisani Pravilnikom.

24. Nije od utjecaja na odlučivanje niti tvrdnja tužitelja da je Senat Libertas međunarodnog sveučilišta utvrdio da tužitelj ispunjava sve uvjete za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije (iz članka 43. stavak 7. Zakona) jer je navedena odluka pretpostavka urednosti zahtjeva koji se podnosi jedinom nadležnom tijelu za donošenje odluke iz članka 43. stavka 8. Zakona, dakle ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, za što Senat nije nadležan, a što je preduvjet izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto.

25. Sud ocjenjuje neosnovanim i navode tužitelja o diskriminaciji, jer se Zakon sustavno primjenjuje na sve podnositelje zahtjeva.

26. Svoje nezadovoljstvo sadržajem odredbi Zakona (i/ili Pravilnika) tužitelj je mogao iskazati pokretanjem postupka ocjene ustavnosti propisa pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

27. Iz odredbe članka 43. Zakona, između ostaloga, proizlazi da tuženik isključivo utvrđuje ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije za izbor na više radno mjesto i to najkasnije u roku od 60 dana od dana dostave odluke iz stavka 6. članka 43. Zakona, a ako tuženik ne donese odluku iz stavka 8. članka 43. Zakona u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije za izbor na više radno mjesto.

28. Budući da je odluka stručnog povjerenstva Libertas međunarodnog sveučilišta kao potrebna dokumentacija o tome da tužitelj ispunjava uvjete za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto dostavljena tuženiku 18. veljače 2025., a da tuženik nije donio odluku iz članka 43. stavka 8. Zakona u roku od 60 dana od dana dostave odluke sukladno članku 43. stavku 9. istoga članka Zakona, trebalo bi smatrati da tužitelj ispunjava sve kriterije u postupku izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u području humanističkih znanosti, polje filozofije.

29. Međutim, tužitelj evidentno ne ispunjava tražene kriterije kako je to navedeno u obrazloženju osporavane odluke.

30. Javni interes predstavlja osiguranje jedinstvenog normativnog okvira za izbor pristupnika na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena i nastavno radna mjesta na sveučilištima i znanstvenim institutima , na temelju kriterija koji transparentno i ujednačeno propisuju uvjete i dokaze o ispunjavanju kriterija u postupku izbora, čime se standardizira i unapređuje kvaliteta rada nastavnika, znanstvenika i umjetnika u sustavu visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.

31. U sukobu javnog interesa i utvrđenja propisanih minimalnih uvjeta za izbor na više radno mjesto, kojim je cilj objektivno i transparentno vrednovanje postignuća nakon prethodnog izbora ili reizbora u svrhu osiguranja kvalitete znanosti i s druge strane isteka prekluzivnog roka iz članka 43. stavka 9. Zakona (za tjedan dana, pri čemu je razlog propuštanja donošenja odluke u zakonom propisanom roku upravo zatraženo mišljenje resornog ministarstva, dakle ne klasično ne postupanje javnopravnog tijela), sud je proveo test razmjernosti (segment uravnoteživanja međusobno sukobljenih zaštićenih prava i/ili javnog interesa i zaštićenog prava) . Sud zaključuje da pozitivna presumpcija iz članka 43. stavka 9. Zakona ne može prevagnuti nad činjenicom da tužitelj ne ispunjava traženi uvjet ispunjenih kriterija za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto.

32. Analogna shvaćanja kod suprotstavljanja javnog interesa i zaštićenog prava zauzeo je i Sud Europske unije u presudi poslovni broj C-348/15 od 17. studenog 2016. (neispunjavanje temeljnih uvjeta (provođenje procjene) važnije je od činjenice da je rok za žalbu istekao. Sud EU smatra da formalni propusti ili protek (prekluzivnih) rokova služe kao sredstvo za zaobilaženje suštinskih obveza Unije).

33. Dakle tuženik je pravilnom primjenom materijalnog prava, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu ostvarivanja bodova (koju činjenicu bodova nakon posljednjeg reizbora u 2019. tužitelj ne osporava) , pravilno utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane odredbama Pravilnika.

34. Sud smatra da je obrazloženje osporavane odluke sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21).

35. Valja istaknuti i da su 29. travnja 2026. stupili na snagu Nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji ("Narodne novine" br. 42/26.), koji drugačije (za tužitelja povoljnije) definiraju uvjete za izbor na više znanstveno – nastavno radno mjesto.

36. Slijedom navedenoga, Sud zaključuje da je, unatoč postojećim nedostacima u provedenom postupku, osporavanu odluku valjalo ocijeniti zakonitom, sukladno odredbi članka 116. stavak 2. Zakona i odlučiti kao u izreci presude.

U Osijeku 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku