REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2779/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja VINCEK d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica, odvojak II, broj 2, OIB: 96055453244, kojeg zastupa punomoćnica Valentina Galić, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika HOK - OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-10/2025-66 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-10/2025-66 od 13. svibnja 2025. u točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-10/2025-66 od 13. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.638.761,73 kn, iznos od 5.550,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate i troškove parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 36.404,42 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 18.116,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Ovako je prvostupanjski sud odlučio na temelju odredbe čl. 9. i čl. 937. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv točke I. i II. izreke presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 5.904,24 EUR. U žalbi u bitnome navodi da sud ignorira uputu ovog suda iz odluke poslovni broj Pž -1235/2024 i postupa protivno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a, da sud čini grubu povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na štetu tužitelja jer prepisuje ranije donesenu, nezakonitu odluku te da budući da je osigurani slučaj nastupio 30. prosinca 2019. pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno razumnom interpretacijom važećih propisa i upute višeg suda, prvostupanjski sud je trebao zaključiti da je tužitelj u vrijeme nastanka osiguranog slučaja bio u osigurateljnom pokriću, te da mu je tuženik bio dužan isplatiti osigurninu. Dalje navodi da u dokaz tužiteljevim navodima iz prvostupanjskog postupka te navodima iz žalbe govori i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1102/2024, da iz pisane korespondencije stranaka proizlazi da je tužitelj isplatio premiju u cijelosti te da je dogovoreno da će po isplati premije biti isplaćena i predmetna šteta, da sud gubi iz vida da je odredba čl. 937. st. 2. ZOO-a, da se među strankama razvila poslovna praksa prema kojoj se kao dan početka osiguranja uzima dan koji je naveden u polici osiguranja kao dan početka osiguranja, neovisno o tome kada je plaćena prva premija i neovisno o općim uvjetima tuženika te da je tužitelj podmirio u cijelosti sve dospjele premije pa je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud trebao utvrditi da je predmetna šteta u osigurateljnom pokriću te da je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i pritom nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka te da su suprotno žalbenim navodima pravilna utvrđenja suda i nisu u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom i izvedenim dokazima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. Nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne navodi koja bi to konkretno bitna povreda postupka bila počinjena. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni.

8. U odnosu na žalbeni navod da sud čini grubu povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na štetu tužitelja jer prepisuje ranije donesenu, nezakonitu odluku, valja reći sljedeće:

8.1. Pravo na pošteno suđenje jedno je od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 – službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 – službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispr. 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija), a sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., t. 91., L protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., t. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

8.2. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo dostatan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu - je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženju pobijane presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda uvjerljivi i logični, te je njima jasno i argumentirano obrazloženo koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud, u zakonitom provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava donio pravilnu i zakonitu odluku.

8.3. Neosnovano tužitelj navodi u žalbi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), budući da je u konkretnom slučaju mjerodavno pravo pravilno tumačeno i primijenjeno, u pobijanoj su presudi izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njezino donošenje, tako da učinci pobijane presude ne dovode do povrede tužiteljevih prava. Time što je tužitelj nezadovoljan odlukom suda, pored pravilno prevedenog dokaznog postupka primjenom odredba parničnog postupka, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i tužitelj je dobio obrazloženu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.

9. Predmet spora je isplata osigurane svote na temelju ugovora o osiguranju, automobilskog kaska radi naknade imovinske štete koja je tužitelju nastala u nezgodi od 30. prosinca 2019.

9.1. Tužitelj tvrdi da mu je nastala totalna šteta na autobusu u iznosu od 217.501,06 EUR koji iznos traži tužbenim zahtjevom te traži isplatu iznosa od 5.500,00 EUR s osnove prijevoza oštećenog vozila.

9.2. Tuženik tvrdi da nastala šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja jer tužitelj nije na vrijeme platio premiju osiguranja te da se poziva na odredbu čl. 21. st. 1. t. 1. Uvjeta za osiguranje sukladno kojoj odredbi osiguravatelj nije u obvezi isplatiti osigurninu i troškove koji su prouzročeni ostvarenjem neosiguranih rizika ako je šteta nastala zbog kvara na vozilu za vrijeme pogona, a tuženik tvrdi da je iz dostupne dokumentacije razvidno kako je do štete došlo uslijed pretjerane eksploatacije vozila.

10. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja 30. prosinca 2019. u kojem je na predmetnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke sklopile ugovor o osiguranju (polica automobilskog kaska broj 03-0000170932) za autobus marke Setra S 431 DT, broj šasije [broj šasije], za razdoblje od 25. srpnja 2019. u 12,00 sati pa do 25. srpnja 2020. u 12,00 sati, da je ugovoreno da premija osiguranja u iznosu od 21.707,10 kn dospijeva u obrocima, od čega prvi obrok od 5.429,10 kn dospijeva 15. kolovoza 2019., dok drugi, treći i četvrti obrok od po 5.426,00 kn, dospijevaju 15. studenog 2019., 15. veljače 2020. te 15. svibnja 2020., da su sastavni dio police osiguranja Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila sukladno kojima obveza osiguratelja počinje u vrijeme koje je u polici označeno kao početak osiguranja ako je premija osiguranja ili njezin prvi obrok u cijelosti plaćen do kraja dana koji je ugovoren kao dan plaćanja premije odnosno prvog obroka premije, u protivnom osigurateljno pokriće počinje po isteku 24-og sata dana uplate cjelokupne premije ili cjelokupnog dospjelog prvog obroka premije.

11.1. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da odredba čl. 2. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila sadržajno odgovara odredbi čl. 937. st. 1. ZOO -a te da bi, u konkretnom slučaju primjenom navedenih odredbi, tuženik bio u obvezi naknaditi štetu koja je nastala tek u slučaju da je plaćena premija osiguranja, da iz nalaza i mišljenja vještaka Santo-Olđo Vlaste od 27. lipnja 2022., kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužitelj prvu ratu premije koja je dospjela 15. kolovoza 2019. platio 12. lipnja 2020. pa bi obveza tuženika kao osiguratelja počela 13. lipnja 2020. Kako se štetni događaj dogodio 30. prosinca 2019., a prva rata premije plaćena je tek 12. lipnja 2020., prvostupanjski sud utvrđuje da štetni događaj nije bio pokriven predmetnom policom.

11.2. Iz obrazloženja pobijane presude dalje proizlazi da na zaključak suda da štetni događaj nije bio pokriven predmetnom policom osiguranja nije od utjecaja činjenica da je tuženik tužitelju izdavao skupne račune za više polica koje su police bile navedene u tim skupnim računima te da tuženik nije zatvarao obveze po dospijeću pojedine police, niti pritom primjenjivao odredbu čl. 171. ZOO -a prilikom zatvaranja uplate. Ovo iz razloga što je prema utvrđenju vještaka Vlaste Santo -Olđa, kada bi se i primijenila odredba čl. 171. ZOO-a, prva rata premije bila plaćena 12. lipnja 2020., dakle gotovo 10 mjeseci nakon nastanka štetnog događaja.

11.3. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da mu se tuženik u izvansudskom postupku obvezao isplatiti osigurninu po predmetnom ugovoru o osiguranju, uvjetujući tu isplatu plaćanjem dospjelih premija od strane tuženika, no nakon što je tužitelj izvršio uplate, tuženik nije postupio u skladu s dogovorom, prvostupanjski sud utvrđuje da iz sadržaja isprava u spisu (poruke i mailovi koje su izmjenjivale stranke) nije vidljivo tko je dogovarao, jesu li se dogovori odnosili i na predmetnu policu, kao niti da je u vezi predmetne police bilo išta dogovoreno.

11.4. U odnosu na uputu ovog suda iz ukidnog rješenja poslovni broj Pž-1235/2024-2 od 7. siječnja 2025. prvostupanjski sud utvrđuje kao nespornu činjenicu među strankama da se ugovaratelj osiguranja nije koristio mogućnošću raskida ugovora zbog neplaćanja premije po dospijeću.

11.5. Prvostupanjski sud utvrđuje da se ne može primijeniti odredba čl. 937. st. 5. ZOO-a, prema kojoj ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti te na temelju odredbe čl. 937. st. 1. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev.

12. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava iz odredaba Zakona o obveznim odnosima te odlukom o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, suglasan je i ovaj viši sud. Naime, stranke su sklapanjem ugovora o osiguranju stupile u obvezni odnos u kojem su sudionici dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a).

12.1. Iz ugovora o osiguranju (police osiguranja) proizlazi da su stranke ugovorile trajanje osiguranja i to početak osiguranja 25. srpnja 2019. u 12 ,00 sati i istek osiguranja 25. srpnja 2020. u 12,00 sati i obročno plaćanje premije osiguranja, da se na ugovorni odnos primjenjuju odredbe Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, da obveza osiguratelja počinje u vrijeme koje je u polici označeno kao početak osiguranja ako je premija osiguranja ili njezin prvi obrok u cijelosti plaćen do kraja dana koji je ugovoren kao dan plaćanja premije odnosno prvog obroka premije (dospijeće), da u protivnom osigurateljno pokriće počinje po isteku 24 -og sata dana uplate cjelokupne premije ili cjelokupnog dospjelog prvog obroka premije.

12.2. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da premija osiguranja nije plaćena po dospijeću te da je prvi obrok dospio 15. kolovoza 2019., a plaćen je 12. lipnja 2020., 2. obrok dospio je 15. studenog 2019., a plaćen je 9. listopada 2020., 3. obrok je dospio 15. veljače 2020., a plaćen je 9. listopada 2020. te 4. obrok koji je dospio 15. svibnja 2020., a plaćen je 8. siječnja 2021.

13. Prema odredbi čl. 927. ZOO-a uvjetima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevi u kojima ugovorni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (koji su sastavni dio ugovora o osiguranju), obveza osiguratelja iz ugovora o osiguranju počinje nakon isteka 24-og sata, ako drugačije nije ugovoreno, dana koji je u ugovoru o osiguranju naveden kao početak osiguranja ako je toga dana uplaćena premija ili prvi obrok premije. Ako premija nije plaćena do tog dana, obveza osiguratelja počinje po isteku 24-og sata dana kada je plaćena premija, ako nije drugačije ugovoreno. Ako je ugovoreno obročno plaćanje premije, tada ugovaratelj prvi obrok plaća u trenutku prihvata ponude odnosno police, liste pokrića ili neke druge isprave, ako drugačije nije ugovoreno, a ostale obroke u dogovorenim rokovima (čl. 4. st. 2. Uvjeta). Upravo je ugovornim odredbama te odredbama uvjeta osiguranja propisana posljedica neplaćanja premije osiguranja u ugovorenim rokovima odnosno početak tuženikove obveze određen je na način da početak osiguranja naznačen u polici vrijedi samo ako je plaćen prvi obrok premije.

14. S obzirom na citirane zakonske odredbe i odredbe Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila koje su sastavni dio ugovora o osiguranju, proizlazi da su stranke ugovora o kasko osiguranju predvidjele da ugovorni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije sukladno odredbi čl. 927. ZOO-a što u konkretnom slučaju znači da je obveza tužitelja kao osiguratelja počela teći po isteku 24 -og sata dana kad je plaćen prvi obrok premije, odnosno tek 13. lipnja 2020., dok se štetni događaj dogodio 30. prosinca 2019., slijedom čega proizlazi da ne postoji niti tuženikova obveza na isplatu naknade za nastalu imovinsku štetu tužitelju.

15. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1102/2024 od 27. kolovoza 2024. na koju se tužitelj poziva u žalbi nije primjenjiva u predmetnom slučaju budući da je predmet spora u tom postupku bilo utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kasko osiguranju.

16. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj tu odluku konkretno niti ne osporava.

17. Dakle, žalbenim navodima tužitelj nije doveo u osnovanu sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve odlučne činjenice te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Šabarić Zovko