REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-719/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Ćiraković, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Pula, Rovinjska ul. 2a i tuženice OPĆINE VRSAR - ORSERA, Vrsar, Trg Degrassi 1, OIB: 03592077573, koju zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-264/2024-148 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-264/2024-148 od 18. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud utvrdio je da je tužiteljica vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] te suvlasnica u 20806/25504 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i u 8496/26077 dijela na 19. suvlasničkom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], naložio tuženici trpjeti upis prava vlasništva, odnosno suvlasništva tužiteljice uz istodobno brisanje prava vlasništva i suvlasništva tuženice, odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva tužiteljice u 914/4885 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te naložio tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.329,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90), u vezi s čl. 5. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87, 47/85, 41/90, 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04 i 160/04; dalje: ZŠ), zaključivši da su sporne nekretnine, odnosno njihovi odgovarajući dijelovi, na dan 16. listopada 1990., predstavljali šume i šumsko zemljište u društvenom vlasništvu, pa su stupanjem na snagu navedenog zakona po samom zakonu postali tužiteljičino vlasništvo.

3. Tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu i odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka.

4. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije odlučio o njezinom prigovoru zakonitosti Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Borik“ 1982. - 1991., premda je svoju odluku utemeljio i na tom Programu, pri čemu se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ovlasti redovnog suda da u parničnom postupku ispita zakonitost općeg akta koji više nije na snazi, ali i dalje proizvodi pravne učinke.

5. Nadalje, tuženica smatra da prvostupanjski sud nije ocijenio dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku, jer nije utvrdio koje su kulture na dan 16. listopada 1990. činile pojedine katastarske čestice stare izmjere, odnosno njihovi dijelovi iz kojih su nastale sporne nekretnine, niti je pravilno ocijenio nalaze i mišljenja geodetskog i šumarskog vještaka. Ujedno ističe da je sud neosnovano dopustio preinaku tužbe kojom je dio zahtjeva utemeljen na drukčijoj pravnoj osnovi.

6. Tuženica posebno osporava provedeno vještačenje, navodeći da vještak geodetske struke nije identificirao stare katastarske čestice ni njihove dijelove koji su ušli u novoformirane čestice, već je nalaz izradio prema novim katastarskim oznakama koje u odlučno vrijeme nisu postojale, dok je šumarski vještak svoje mišljenje dao upravo u odnosu na tako utvrđene nove čestice te se pritom oslanjao i na podatke iz isprava koje nisu bile na snazi na dan 16. listopada 1990. Smatra da se bez identifikacije starih čestica nije moglo utvrditi jesu li upravo one, odnosno njihovi dijelovi, na odlučni dan predstavljali šumu ili šumsko zemljište.

7. Nadalje ističe da za svaku od spornih nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) vještačenjem nisu utvrđene odlučne činjenice o statusu pojedinih katastarskih čestica stare izmjere koje su u njih unesene, niti su provedena odgovarajuća mjerenja i izračuni potrebni za utvrđenje površina koje bi na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište.

8. Slijedom navedenog, tuženica smatra da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje tužiteljičinog prava vlasništva na temelju čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZŠ-a pa je predložila drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti u njenu korist, odnosno, ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Tuženičina žalba nije osnovana.

10. Nakon što je pobijana presuda ispitana sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

11. Predmet spora jest tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i suvlasništva na nekretninama pobliže označenim u izreci pobijane presude te zahtjev da tuženica trpi upis toga prava u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje svojeg prava vlasništva i suvlasništva, pri čemu tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla na temelju čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZŠ-a.

12. Među strankama nije sporno da je tuženica upisana kao vlasnica, odnosno suvlasnica spornih nekretnina te da su one nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige spajanjem više katastarskih čestica stare izmjere. Nije sporan ni identitet katastarskih čestica stare izmjere iz kojih su nastale predmetne nekretnine.

13. Sporno je jesu li u odnosu na sporne nekretnine bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje tužiteljičinog prava vlasništva na temelju čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZŠ-a, pri čemu je između stranaka posebno sporno jesu li katastarske čestice stare izmjere, odnosno njihovi dijelovi uneseni u sporne nekretnine, na dan 16. listopada 1990., predstavljali šumu ili šumsko zemljište te jesu li te odlučne činjenice pravilno utvrđene.

14. Radi utvrđenja odlučnih činjenica prvostupanjski sud proveo je opsežan dokazni postupak u kojem je izveden dokaz geodetskim vještačenjem radi identifikacije katastarskih čestica stare i nove izmjere te šumarskim vještačenjem radi utvrđenja jesu li predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište. Osim toga, prvostupanjski sud proveo je dokaz dopunskim usmenim očitovanjem oba vještaka, obavio uviđaj na licu mjesta uz njihovo sudjelovanje te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju u spisu.

15. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio na odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZŠ-a, prema kojoj su stupanjem na snagu toga Zakona šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu, osim onih u privatnom vlasništvu, postala vlasništvo Republike Hrvatske.

16. Za stjecanje tužiteljičinog prava vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe odlučno je utvrditi jesu li na dan 16. listopada 1990. bile kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke, i to da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu te da su prema svojoj naravi predstavljale šumu ili šumsko zemljište u smislu tada važećih odredbi Zakona o šumama.

17. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno pošao od pravnog shvaćanja izraženog u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-812/2024-2 od 16. srpnja 2024., donesenom upravo u ovoj pravnoj stvari, prema kojemu upis nekretnine u šumskogospodarsku osnovu nije jedini način dokazivanja da je određena nekretnina na odlučni dan predstavljala šumu ili šumsko zemljište, već se ta činjenica može utvrđivati i drugim dokaznim sredstvima.

18. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije odlučio o tuženičinom prigovoru zakonitosti Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Borik“ 1982. - 1991. Naime, neovisno o pitanju zakonitosti navedenog Programa, prvostupanjski sud svoj zaključak o tome da su predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište, nije utemeljio isključivo na tom Programu, već na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

19. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, osim Programa gospodarenja, uzeo u obzir provedeno geodetsko i šumarsko vještačenje, uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje oba vještaka, ortofoto snimke, identifikaciju katastarskih čestica stare i nove izmjere te ostalu dokumentaciju u spisu. Dakle, Program gospodarenja predstavljao je samo jedan od dokaza koje je sud ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti.

20. Stoga, čak i kada bi se prihvatilo da je prvostupanjski sud trebao opširnije odgovoriti na tuženičin prigovor u pogledu zakonitosti navedenog Programa, takav propust ne bi bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer odlučne činjenice nisu utvrđene isključivo na temelju toga Programa, nego na temelju cjelovite ocjene svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a.

21. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te ocjenu provedenih dokaza. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud odlučne činjenice nije utvrdio na temelju pojedinog dokaza, već na temelju cjelovito provedenog dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a.

22. U tom je postupku prvostupanjski sud proveo geodetsko i šumarsko vještačenje pisanim i usmenim putem, obavio uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka, te izvršio uvid u identifikaciju katastarskih čestica, ortofoto snimke, zemljišnoknjižnu i ostalu dokumentaciju u spisu. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrdio je odlučne činjenice o pravnom statusu i naravi spornih nekretnina na dan 16. listopada 1990.

23. Okolnost što tuženica pojedinim dokazima pridaje drukčiji značaj ili smatra da je pojedine činjenice trebalo utvrđivati drukčijom metodologijom, ne znači da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Žalbeni navodi u tom dijelu predstavljaju drukčiju ocjenu izvedenih dokaza, koja sama po sebi nije dostatna za zaključak da je pobijana presuda zbog toga nepravilna ili nezakonita.

24. Nije osnovan ni žalbeni navod da geodetskim vještačenjem nisu identificirane katastarske čestice stare izmjere, odnosno njihovi dijelovi koji su uneseni u sporne nekretnine, zbog čega da nije bilo moguće utvrditi jesu li upravo te nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište.

25. Naime, iz sadržaja nalaza i mišljenja geodetskog vještaka te njegovog usmenog očitovanja proizlazi da je predmet vještačenja upravo bila identifikacija katastarskih čestica stare izmjere i njihovo dovođenje u vezu s novoformiranim katastarskim česticama nastalim u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Na tako utvrđenoj identifikaciji svoje je nalaze i mišljenje temeljio i vještak šumarske struke prilikom utvrđivanja naravi predmetnih nekretnina na odlučni dan.

26. Stoga okolnost što tuženica smatra da je identifikaciju bilo moguće provesti drukčijom metodologijom ili s većim stupnjem preciznosti, ne dovodi sama po sebi u pitanje pravilnost provedenog vještačenja niti čini zaključke prvostupanjskog suda nepravilnima. Takvim žalbenim navodima tuženica zapravo osporava stručnu ocjenu provedenih vještačenja, ne ukazujući pritom na konkretne nedostatke koji bi njihove zaključke činili nevjerodostojnima ili međusobno proturječnima.

27. Jednako tako, nije osnovan ni žalbeni navod da su vještaci odlučne činjenice utvrđivali isključivo prema novim katastarskim oznakama koje nisu postojale na dan 16. listopada 1990. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su upravo radi utvrđenja stanja na taj odlučni dan, korišteni podaci o prijelazu katastarskih čestica stare izmjere u novoformirane katastarske čestice, pri čemu je prvostupanjski sud zaključke temeljio na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a ne isključivo na pojedinom dokazu ili pojedinoj metodi identifikacije.

28. Žalbeni navodi kojima tuženica zasebno osporava zaključke vještaka u odnosu na pojedine katastarske čestice ne dovode u sumnju pravilnost pobijane presude. Tim se navodima ne ukazuje na konkretne nedostatke provedenih vještačenja niti na pogreške u činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, već se iznosi vlastita ocjena provedenih dokaza i drukčije viđenje njihova značaja, što samo po sebi nije dovoljno za zaključak o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

29. Nije osnovan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud neosnovano dopustio preinaku tužbe. Iz sadržaja spisa proizlazi da tužiteljica nije izmijenila predmet spora niti je postavila novi tužbeni zahtjev, već je postojeći zahtjev uskladila i precizirala u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da su bile ispunjene pretpostavke iz čl. 190. ZPP -a za dopuštanje preinake tužbe. Time nije promijenjena pravna priroda spora niti je tuženici bilo uskraćeno pravo na raspravljanje o svim odlučnim činjenicama.

30. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se tuženica pozvala, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tuženičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ćiraković