Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž Ob-142/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-396/2024-25 od 8. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-396/2024-25 od 8. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, preinačuje se odluka o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-396/2024-25 od 8. svibnja 2026. i odlučuje:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: 1. Utvrđuje se da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 9, dvorište i oranica, [adresa], površine 791m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice FŠ i tuženika RŠ, u jednakim dijelovima i to svakog od njih u ½ dijela.

2. Tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini iz točke I/ izreke ove presude, na ime tužiteljice u ½ dijela, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku.

3. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da provede u zemljišnim knjigama ovu presudu (točke I/ i II/) nakon njezine pravomoćnosti.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate."

u cijelosti.

II. Utvrđuje se da ulaganje tužiteljice i tuženika u nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 9, dvorište i oranica, [adresa], površine 791m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 58.375,36 eura predstavlja njihovu zajedničku bračnu stečevinu, od čega udio tužiteljice iznosi 29.187,68 eura.

III. Nalaže se tuženiku JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 29.187,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 21. ožujka 2019. pa sve do isplate, koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate od strane HNB za svako polugodište, za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

V. Nalaže se tuženiku JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.365,80 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja I- stupanjske presude 8. svibnja 2026. pa sve do isplate."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu u dijelu pod točkama II. III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22. 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da ulaganje tužiteljice i tuženika u nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 9, dvorište i oranica, [adresa], površine 791m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 58.375,36 eura, predstavlja njihovu zajedničku bračnu stečevinu, od čega da udjel tužiteljice iznosi 29.187,68 eura te nalaganje tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 29.187,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. ožujka 2019.

6. Prema odredbi članka 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/2013,), kao i prema Obiteljskom zakonu („Narodne novine“ 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, u daljnjem tekstu: ObZ), i to članku 36. st. 1. i 3. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine i bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

7. U smislu odredbi ObZ-a koji se primjenjuju na razdoblje trajanja bračne zajednice, proizlazi da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice s time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine. Bračna stečevina je imovina koja je stečena radom ili potječe iz te imovine, primjerice prihodi stečeni od nekretnina i pokretnina koji su bračna stečevina.

8. Iz izvatka iz matice vjenčanih utvrđeno je da su stranke zaključile brak 14. rujna 1996. koji je razveden 23. travnja 2015. presudom P2-112/15 Općinskog suda u Osijeku.

9. Prema izvatku iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine na kojoj su upisani zalozi za kredite u PBZ-u te u korist Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Iz ugovora o darovanju utvrđeno je da je Grad Osijek tuženiku darovao nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa] lica, površine 792m2, upisanu z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za izgradnju obiteljske stambene zgrade HRVI sukladno članku 26. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji 2000.godine, a rješenjem o dodjeli stambenog kredita Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata da je tuženiku dodijeljen stambeni kredit za izgradnju obiteljske kuće u visini do 230.530,20 kuna.

10. Među parničnim strankama nije sporno da su i ostali krediti utrošeni za izgradnju obiteljske kuće koja je sazidana na zemljištu koje je darovano tuženiku kao hrvatskom branitelju s ostvarenim statusom HRVI temeljem članka 26. tadašnjeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji.

11. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Patrika Reisza od 28. studenoga 2024. utvrđeno je da je vrijednost zemljišta na dan ožujak 2014. Iznosila 18.528,38 eura, a da je vrijednost kuće sa doprinosima i priključcima na dan ožujak 2014. iznosila 58.375,36 eura. Vještak je nadalje u svom nalazu naveo da stanje kuće u vrijeme provođenja vještačenja odgovara stanju iz ožujka 2014.

12. Predmetno zemljište je tuženik dobio na temelju ugovora o darovanju, dakle na pravnom temelju različitom od onoga koji je naveden u citiranom članku te ono predstavlja vlastitu imovinu tuženika.

13. Što se tiče obveznopravnog zahtjeva tužiteljice kojim je tužiteljica tražila isplatu ½ uloženih sredstava u predmetnu kuću u iznosu od 38.500,00 eura tuženik je tijekom postupka istakao prigovor zastare na ovaj obvezno pravni zahtjev. Prigovor zastare nije osnovan. To stoga što je, prema odredbi članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), određeno je da kada dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe da je stjecatelj dužan vratiti ga, a člankom 225. ZOO-a propisano je da te tražbine zastarijevaju za pet godina. Zastara ne teče između bračnih drugova (članak 235 točka 1 ZOO-a) pa stoga zastara tražbine tužiteljice počinje teći od kada je brak razveden. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 21.ožujka 2019., a brak je razveden presudom P2-112/15 od 23.travnja 2015. njena tražbina nije zastarjela.

14. S obzirom da je vrijednost predmetne kuće utvrđena vještačenjem u iznosu od 58.375,36 eura, te kako je nesporno da je do ožujka 2014., dakle u vrijeme trajanja braka kuća vrijedila sa tim navedenim iznosom te da je kuća izgrađena kreditima koji su vraćani, odnosno otplaćivani za vrijeme trajanja braka stranaka to se ima smatrati da je tužiteljica također otplaćivala podignute kredite koji su nesporno uloženi predmetnu nekretninu koja je u vlasništvu tuženika. Radi toga je tužiteljica doprinijela, odnosno sudjelovala u stvaranju vrijednosti ½ kuće, dok je zemljište vrijednosti 18.528,38 eura vlasništvo tuženika koje mu je darovano i ne predstavlja bračnu stečevinu. Činjenica da krediti nisu do kraja isplaćeni, ili da tuženik nije od tužiteljice tužbom pokušao regresirati određene isplaćene rate kredita čiji je on nositelj ne utječe na njegovu obvezu da tužiteljici isplati ½ vrijednosti kuće s obzirom da je kuća dovršena još 2014. tim kreditima. Nije od važnosti ni što je tuženik bio nositelj kredita niti što tužiteljica nije radila budući podignuti kredit jednog bračnog druga za vrijeme trajanja braka tereti i drugog bračnog druga, odnosno smatra se da je i on sudjelovao u otplati istoga, sve pod uvjetom da su krediti utrošeni u potrebe bračne zajednice, za kuću u kojoj je stanovala cijela obitelj.

15. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio obveznopravni zahtjev tužiteljice u visini ½ vrijednosti tuženikove kuće bez zemljišta, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate a po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

16. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani u pogledu glavne stvari odnosno u dijelu obveznopravnog zahtjeva kojim je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja braka stekli kuću i oranicu u vrijednosti od 58.375,36 eura te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iz osnove bračne stečevine iznos od ½ tog dijela odnosno iznos od 29.187,68 eura jer je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, posebno ne odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine jer je tužiteljica tek nakon provedenog građevinskog vještačenja mogla precizirati tužbeni zahtjev u pogledu visine vrijednosti predmetne nekretnine odnosno svog dijela od ½ bračne stečevine zbog ulaganja u predmetnu zgradu.

17. Međutim, što se tiče naknade parničnog troška odluka prvostupanjskog suda nije pravilna. Naime, odbijen je kao neosnovan tužiteljičin glavni tužbeni zahtjev, a s podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica je uspjela djelomično u visini od ½ dijela obveznopravnog zahtjeva. S obzirom na navedeno, te cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u postupku, kao i to da su parnične stranke približno podjednako uspjele u sporu, trebalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

18. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u točki V. izreke prvostupanjske odluke na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Split, 15. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić