Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-205/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Madunić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Burić Ramadanović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-1803/2023-44 od 30. travnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-1803/2023-44 od 30. travnja 2025. u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i točka III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.067,71 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 5.5.2022. do isplate, prema pripadajućoj kamatnoj stopi koja je detaljno navedena u izraci presude, sve u roku 15 dana (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete ukupni iznos od 403,20 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 46,25 EUR od 12.5.2019. do isplate, na iznos od 32,74 EUR od 17.4.2019., na iznos od 31,14 EUR od 23.3.2019., na iznos od 40,29 EUR od 19.3.2019., na iznos od 179,28 EUR od dana 13.11.2019. i na iznos od 73,50 EUR od dana 2.4.2019., prema stopi koja je također detaljno navedena u izreci presude, sve u roku 15 dana (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 2.137,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30.4.2025. do isplate po stopi koja je navedena u izreci presude, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke). Istom je presudom odbijen zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 189,24 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za naknadom parničnog troška za 162,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što pobija i točku III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio i trošak žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4.3. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje povodom ozljeđivanja na radu 31. prosinca 2018, kada je kod tužitelja zbog buke alarma došlo do oštećenja sluha.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, ali je i dalje sporna odgovornost tuženika za predmetnu štetu.

6.1. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće:

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane Upravnog suda u Zagrebu presudom br. Usl-1968/2020 od 2. veljače 2023.,

- da nije osnovan prigovor litispendencije istaknut od tuženika jer je u predmetu Pr- 17294/2021 tužba povučena,

- da nije osnovan ni prigovor zastare jer je tužba podnesena 5. svibnja 2022., a štetni događaj je nastupio 31. prosinca 2018. pa nije prošlo više od pet godina od nastanka štete do podnošenja tužbe,

- da iz iskaza svjedokinje MZ i tužitelja proizlazi kako je 31. prosinca 2018. kod dolaska tužitelja na posao došlo do jake zvonjave alarma koja je trajala iznimno dugo 15-20 minuta; da je tužitelj za vrijeme buke alarma bio u svom uredu koji je bio odmah do ulaznih vrata gdje je zvonio alarm; da ured nije mogao napustiti ured bez izlaznice i bez da se izlaže još jačoj buci alarma te da je on uslijed buke alarma imao šumove u ušima i nelagodu koja graniči s boli, kao i zdravstvene probleme koje je morao liječiti,

- da iz izvješća o obavljenom ispitivanju buke u radnom okolišu od Atest Kontrole d.o.o. sačinjenog 11. studenog 2019. (skoro godinu dana nakon štetnog događaja), proizlazi kako je maksimalna razina buke alarma 110 dB koju je proizvođač deklarirao, i da nema podataka o razini buke alarma na dan štetnog događaja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Damira Vodopivca specijaliste medicine rada, proizlazi kako je tužitelj u štetnom događaju 31. prosinca 2018. bio izložen izvoru prekomjerne razine buke na radnom mjestu, nepoznatog intenziteta, u trajanju od 15- ak min kojom prilikom se razvila bol u ušima praćena šumom; da se poslije toga tužitelj počeo liječiti po ORL, ali da je usprkos tom liječenju zaostao zamjedbeni gubitak sluha na lijevom uhu; da postoji uzročno-posljedična veza između izlaganja buci u navedenom trajanju i ozljede sluha jer je poznato da buka od preko 100 dB, u konkretnom slučaju oko 110 dB, u trajanju preko 10 minuta uzrokuje oštećenje sluha, pa smatra opravdanim i trajanje bolovanja tijekom kojeg je tužitelj liječio posljedice štetnog događaja,

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Maje Mušura, ORL specijaliste, proizlazi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju na radnom mjestu bio izložen iznenadnoj i neočekivanoj buci nepoznatog intenziteta u trajanju od 15 - ak minuta; da je odmah osjetio bol u ušima, praćen šumom., a kako se stanje nije popravljalo da se obratio liječniku obiteljske medicine 3. siječnja 2019. koji ga je uputio na ORL Kliniku Merkur, gdje je 7. siječnja 2019. i hospitaliziran radi akutne akustičke traume, gdje je liječen, a uz dugo bolovanje i sve liječenje, da je došlo do neznatnog poboljšanja sluha, no šum i dalje perzistira; da je uzročno-posljedična veza jasna slijedom medicinske dokumentacije, a u atestu alarmnog aparata da je jasan intenzitet koji je moguće proizveo 110 dB (osobito ukoliko su postojale tehničke poteškoće na dan štetnog događanja) i da dužina trajanja ove izrazito neugodne buke u trajanju dužem od 10 minuta, neminovno dovodi do pomaka praga sluha kod mladih i zdravih ljudi jer buka od 1000 Hz-a i 100 dB, privremeno ako ne traje dulje; da buka jačeg intenziteta i dužeg trajanje može dovesti do trajnog oštećenja, a oštećenje da se događa na stanicama unutrašnjeg uha, obično onima najosjetljivijima za visoke tonove; da naknadno mjerenje buke 11. studenog 2019. na različitim mjestima ispravnog i kontroliranog alarmnog aparata, ne isključuje njen intenzitet u štetnom događaju koji je doveo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje,

- da iz zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da prije štetnog događaja nije imao tegobe vezane za sluh.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv poslodavca, a kod kojeg je doživio predmetnu radnu nezgodu, i to na temelju odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 156/22. i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZR), u vezi s odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. – u daljnjem tekstu: ZZR), koji su vrijedili u trenutku ozljeđivanja tužitelja 31. prosinca 2018.

8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovoran tužitelju za nastalu štetu na temelju odredbi članka 25. ZZR-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis. Prema stavku 1. toga članka, ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok prema stavku 2. istoga članka, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.1. Dakle, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, kako je to propisano i odredbom članka 111. stavkom 1. ZR-a.

9. Kako je u ovom slučaju prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Maje Mušura i dr. Damira Vodopiveca, utvrdio postojanje uzročno-posljedične veza između štetnog događaja koji se desio kada se oglasio alarm na ulaznim vratima u zgradu poslodavca tužitelja, i to iznimno glasno i dugo, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje MZ i iskaza tužitelja, a kako je u atestu alarmnog aparata jasan intenzitet koji je moguće proizveo 110 dB (posobno ako su postojale tehničke poteškoće na dan štetnog događanja) i kako je dužina trajanja te izrazito neugodne buke u trajanju duljem od 10 minuta, to prema vještačenju naznačenih vještaka da neminovno dovodi do pomaka praga sluha kod mladih i zdravih ljudi intenziteta od 1000 Hz-a i 100 dB. Pri tome jer taj sud utvrdio i to, da bi i pod pretpostavkom da je izloženost buci bila kraćeg intenziteta i udaljenija od zvuka bilo moguće oštećenje sluha ali potencijalno manje, kao i da je poznato kako u ovakvim iznenadnim situacijama izraženo djelovanje buke djeluje kao stres faktora, pa da je i odgovor na njega neočekivan u smislu zbunjenosti, neadekvatne reakcije i sl. , s time što je utvrdio kako u dokumentaciji nema dokaza o jačini i intenzitetu buke na mjestu gdje je tužitelj boravio (njegov ured se nalazio odmah pored ulaznih vrata i time blizu alarma), kao i na promjeni lokacije, zbog čega da sva naknada ispitivanja buke rađena 10 mjeseci poslije ne utječu na buku koju je proizveo alarm spornog dana jer atest samog aparata jedini ukazuje na mogućnost intenziteta buke koju je on proizvodio, bez obzira na udaljenost.

9.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 1067. ZOO-a, kada je zaključio da tužitelj nije odgovoran za nastanak spornog događaja, pri čemu je pravilno ocijenio iskaz tužitelja koji je naveo da je ostalo zatvoren u svojoj sobi jer nije htio izlaziti iz ureda jer bi tada buku osjećao i više. Činjenica je, da se tužitelj obratio liječniku nakon što je i dalje osjećao tegobe u ušima i to 3. siječnja 2019., da bi potom bio bolnički liječen od 7. do 10. siječnja te godine, jer prema nalazu vještaka kod nastanka akustične traume pričeka se kraći period u kojem se očekuje spontani oporavak sluha, a što se u nekim slučajevima desi, ali ne i u ovom, zbog čega kod tužitelja ne postoji suodgovornost šetnom događaju, suprotno tvrdnji tuženika.

10. Imajući u vidu navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima prigovora nalazima i mišljenjima vještak jer je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su vještaci u svojim pisanim nalazima i mišljenjima i usmenim očitovanjem na ročištu na prigovore tuženika dali detaljno i stručno svoje nalaze i mišljenja u okolnostima ovoga slučaja, pa je na temelju istih pravilno utvrđena uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete koju trpi tužitelja, koji je događaj kao takav utvrđen ozljedom na radu pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj : 32 Usl-1968/2020-31 od 2. veljače 2023.

10.1. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem se tvrdi da vještak nije pojasnio kako je moguće da bi u opisanim okolnostima tužitelj bio jedini od radnika s teškim i trajnim oštećenjem i koje oštećenje nije obostrano i da vještak nije pojasnio zašto na desnom uhu tužitelj u istim okolnostima ne bi izgubio sluh, te da je do oštećenja sluha tužitelja moglo doći uslijed korištenja pirotehničkih sredstava i da je tužitelj liječničku pomoć zatražio tek nakon sedam dana, kao i da li bi težina ozljede bila veća da je tužitelj zaista 15 minuta stajao uz izvor buke. Ovo iz razloga što je vještak usmeno na ročištu, a i u svom pisanom očitovanju na prigovore tuženika izričito potvrdio da je tužitelj imao uredan sluh prije štetnog događaja jer to nedvojbeno proizlazi iz zdravstvenog kartona tužitelja, pri čemu se ističe da tuženik uopće nije proveo atest samog aparata koji jedini ukazuje na mogućnost intenziteta buke koju je on proizvodio bez obzira na udaljenost jer su sva naknadna ispitivanja buke rađena 10 mjeseci poslije, a predmetni alarmni aparat proizvodi buku od 110 dB. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i to da različito oštećenje lijevog ili desnog uha potvrđuje medicinsko pravilo različite individualne osjetljivosti, a moguće i položaj glave kod uključivanja alarma, i da se kod nastanka akustičke traume u praksi pričeka kraći period u kojem se očekuje spontani oporavak sluha, a što i da dolazi u nekim slučajevima, kao i da se tužitelj i javio istoga dana kod liječnika da ne bi bio obrađen jer da audiološka obrada ne spada u hitne obrade ORL, dok da se u hitnoj službi, vikendom i praznikom ne rade audiološke pretrage.

10.2. Budući da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja sluha tužitelja, to ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a isti su u biti sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10.3. Nadalje je prvostupanjski sud odlučujući o neimovinskoj šteti koju je tužitelj pretrpio u svezi sa štetnim događajem na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, utvrdio da je tužitelj dugotrajno liječen, pa je imajući u vidu intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđene zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5 %, kao i da je prisiljen kontinuirano uzimati medikamente kao osoba mlađe životne dobi (rođen 1988.), istom pravilno dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.067,71 eura (za pretrpljene fizičke bolove 1.282,86 eura, za pretrpljeni strah 2.656,04 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.128,81 eura), pravilnom primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a, skupa s pripadajućim kamatama.

11. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je tužitelju s osnove imovinske štete za troškove liječenja dosudio ukupan iznos od 403,20 eura skupa s pripadajućim kamatama od nastanka računa koji se nalaze u spisu, a opravdanost tih troškova je utvrdila vještakinja dr. Maja Mušura.

12. Za istaći je da tuženik visinu dosuđene neimovinske i imovinske štete ne pobija posebnim žalbenim razlozima, dok se u odnosu na žalbene tvrdnje da je njegov prigovor litispendencije osnovan ističe, kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da taj prigovor nije osnovan jer je tužba tužitelja pod poslovnim brojem Pr-17294/2021 povučena, a na koje povlačenje je tuženik pristao.

13. Inače, ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

14. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka, jer ju je prvostupanjski sud pravilno donio primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), kao i odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a.

14.1. Zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je, iz razloga što ta radnja prema mišljenju ovoga suda nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, kao što je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a.

15. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović