Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice1
Poslovni broj Gž-1095/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Žugaj Studenac, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-990/2023-23 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice ZĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P- 990/2023-23 od 3. srpnja 2025. u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.894,42 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj PĆ stekao pravo vlasništva dijela kat.čet. 2315/28 vinograd upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici lica mjesta i u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Darka Goleka od 9. travnja 2025. označen slovima A-B-C-D-E-F-A i obojen žutom ispunom, površine 303 m2 (točka I. izreke), ovlašten je tužitelj da po pravomoćnosti ove presude kod nadležnog ureda za katastar ishodi cijepanje kat. čest. [katastarska čestica] vinograd te da se na temelju ove presude i geodetskog elaborata upiše kao vlasnik novoformirane čestice koja je na skici lica mjesta i u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Darka Goleka od 9. travnja 2025. označena slovima A-B-C-D-E-F-A i obojena žutom ispunom površine 303 m2 uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice (točka II. izreke) i naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.894,42 eura dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka (točka III. izreke).
2. Tuženica je ponijela žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer da nema razloga o odlučnoj činjeni da je 1966. sklopljen Ugovor o zamjeni nekretnina pa da se presuda ne može ispitati. Zatim da je tužbeni zahtjev neuredan jer ne obuhvaća sve koji su nekretninu posjedovali, pa predlaže ukinuti presudu i tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev ili predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženice, predlaže žalbu odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati. Žaliteljica zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda, a što su u biti prigovori činjenične naravi kojima tuženica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Okolnost da tuženica nije zadovoljna ocjenom dokaza odlučnim za odluku nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je na temelju dosjelosti stekao vlasništvo dijela kat. čest. [katastarska čestica] vinograd upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je u nalazu i mišljenju te skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Darka Goleka od 9. travnja 2025. označen slovima A-B-C-D-E-F-A i obojen žutom ispunom površine 303 m2 uz ovlaštenje tužitelju da izradi parcelacijski elaborat te takvu nekretninu i svoje vlasništvo upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje vlasništva tuženice.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je tuženica upisana vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] vinograd (bez upisane površine) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo je stekla nasljeđivanjem iza svojeg oca pok. ŠĆ, te da je u Pl. 1912 k. o. [katastarska općina] upisana kao posjednica kat. čest. [katastarska čestica],
- da je kod istog prvostupanjskog postupka vođena parnica poslovni broj P-1365/18 (ranije: P-2715/17) između tamo tužitelja ŠĆ (oca tuženice) i tužitelja PĆ protiv tuženika OĆ i dr. gdje je bilo nesporno da je PĆ oduvijek u posjedu dijela kat. čest. [katastarska čestica] koji graniči s kat. čest. [katastarska čestica], a da je ŠĆ, iako je bio upisan kao vlasnik cijele kat. čest. [katastarska čestica] u naravi bio vlasnik samo dijela te čestice, a što je ujedno isti prvostupanjski sud utvrdio i u postupku radi smetanja posjeda poslovni broj Psp- 13/23 navodeći da je tužitelj PĆ bio isključivi posjednik nekretnine koja je predmet smetanja što proizlazi iz iskaza tamo 1. tuženice ĐĆ (majke tuženice) koja je iskazala da ni ona ni ZĆ, a niti FĆ prije 26. siječnja 2023. nisu nikada koristili tu parcelu, da je nije koristio ni njen pok. suprug ŠĆ, a da je, prije nego što je 26. siječnja 2023. počela rušiti ogradu, znala da je ogradu bio postavio tužitelj PĆ, te da je znala da prijepornu parcelu koristi tužitelj PĆ,
- provedenim očevidom je utvrđeno da je sporni dio kat. čest. [katastarska čestica] s jugoistoka prema javnom putu ograđen kamenobetonskim zidom, sa sjeverozapada je ograđen suhozidom, dok je sa sjeveroistoka i jugozapada postavljen konop narančaste boje na metalnim stupićima, te se sa sjeveroistočne strane u pravcu postavljenog konopa nalaze 3 kamena međaša osula,
- da je vještak za geodeziju mag.ing.geod. Darko Golek identificirao predmet spora i obilježio ga na skici lica mjesta oznakama A-B-C-D-E-F-A u površini 303 m2,
- da je tužitelj u posjedu predmetnog dijela čestice i da to nije sporno između stranaka.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja te cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud je zaključio da se tužitelj preko svojih prednika i to oca IĆ i strica P nalazi u nesmetanom, samostalnom, neprekinutom i poštenom posjedu predmetnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini 303 m2 dulje od 20 godina prije nego što je u postupku poslovni broj P-1365/18 u kojem je tužba podnesena 31. listopada 2017. osporen njegov posjed, pa da su time na temelju članka 159. stavak 1. i 3. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15., 94/17. i 52/25. – dalje: ZVDSP) ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.
11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
12. U odnosu na žalbene navode kojima tuženica ukazuje da je upisana vlasnica i posjednica kat. čest. [katastarska čestica] koju je naslijedila od svojeg oca, dok tužitelj nije predložio niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije mogao znati da predmetna nekretnina nije od tuženice, niti je dostavio rješenje o nasljeđivanju u kojem bi ta nekretnina bila označena kao vlasništvo predaka tužitelja, pa makar i kao izvanknjižno vlasništvo, valja dogovoriti da je tužitelj uz tužbu dostavio povijest promjena na katastarskim česticama iz kojeg proizlazi da je 1955. kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] bio upisan otac tužitelja IĆ i to sve do 1968. kada je na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina iz 1966. predmetna kat. čest. [katastarska čestica] upisana kao posjed ABC iako je tijekom ovog postupka, ali i postupaka koji su vođeni pred istim prvostupanjskim sudom poslovni broj P- 1365/2018. i Psp-13/2023, utvrđeno da je kroz cijelo vrijeme sporni dio čestice bio u posjedu tužitelja i njegovih prednika. Posebno pri tome valja naglasiti da su tužitelj i otac tuženice ŠĆ podnijeli zajedničku tužbu (postupak P-1365/2018) u kojoj su naveli da je kod upisa vlasništva došlo do pogreške, a da je tužitelj stvarni vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica] (i to istog dijela za kojeg traži vlasništvo u ovom postupku) te da je u postupku smetanja posjeda poslovni broj Psp-13/2023 majka tuženice ĐĆ iskazala da je tužitelj u posjedu tog dijela čestice, a da to nisu niti ona, niti njezina kći ZĆ, niti njezin pokojni suprug ŠĆ.
13. Dakle, istinitost činjenica upisa vlasništva i posjeda tuženice koje proizlaze iz javnih isprava, osporene su tvrdnjama tužitelja te je tužitelj kroz ovaj postupak dokazao da je on posjednik i vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 303 m2, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio uz primjenu članka 230. ZPP-a, odnosno da je tužitelj dokazao neistinitost činjenica navedenih u javnim ispravama.
14. Također je prvostupanjski sud u odnosu na Ugovor o zamjeni nekretnina iz 1966. obrazložio da otac tužitelja IĆ nije bio stranka toga Ugovora iako je na temelju istog izvršena promjena upisa posjednika na način da je otac tužitelja očitom omaškom brisan kao posjednik, pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da se prvostupanjski sud nije očitovao i iskazao svoje mišljenje o tom Ugovoru i da se zbog toga presuda ne može ispitati.
15. U odnosu na žalbene navode tuženice da je dokazala nepoštenost posjeda tužitelja time što je tužitelj znao da je ona upisana kao vlasnica i posjednica, valja odgovoriti da sama činjenica da je tuženica upisana kao vlasnica u zemljišne knjige i kao posjednica u posjedovni list za sobom ne povlači zaključak o nepoštenosti posjeda tužitelja, već je, zbog zakonske predmnijeve o poštenju posjeda iz članka 18. stavak 5. ZVDSP-a, teret dokaza na onom tko tvrdi suprotno od te predmnijeve, a činjenica upisa u javne knjige može biti tek jedan od dokaza koji je sud dužan cijeniti što je prvostupanjski sud cijenio i obrazložio (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1221/2020, Rev-649/2022, Rev-1146/2022, Rev-552/2023 i dr.).
16. Neosnovano u žalbi navodi tuženica da je tužba neuredna u pogledu aktivne legitimacije i da bi istu trebalo odbaciti jer da je tužbeni zahtjev trebao biti postavljen tako da su uz tužitelja suvlasnici očev brat i sin Z, odnosno njihovi nasljednici. Naime, tužitelj tužbu temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, odnosno neprekidnim posjedom njega i njegovih prednika (prabake UĆ, bake EĆ, oca GĆ) i tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelju, odnosno njegovom ocu osnovom dogovora između nasljednika pripao sporni dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 303 m2 koji je u posjedu tužitelja, a nije utvrđeno da bi bilo tko od rođaka tužitelja osporavao njegov posjed i vlasništvo.
17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da vođenje ovog postupka predstavlja povredu načela ne bis in idem, jer nije određeno navela koji je to sudski postupak vođen između istih osoba i u pogledu iste pravne stvari, pa je ovakav žalbeni navod paušalan i očito neosnovan.
18. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud te uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev da je tužitelj na temelju dosjelosti stekao vlasništvo dijela kat.čet. 2315/28 vinograd upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici lica mjesta i u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Darka Goleka od 9. travnja 2025. označen slovima A-B-C-D-E-F-A i obojen žutom ispunom, površine 303 m2 uz ovlaštenje tužitelja da ishodi cijepanje predmetne čestice te da se na temelju ove presude i geodetskog elaborata upiše kao vlasnik novoformirane nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice.
19. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a pri čemu se ističe da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a budući tuženica određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
20. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
21. Dio točke III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 1.894,42 eura nije ispitivan jer nije pobijan žalbom tuženice (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
