REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-67/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LĐ, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku broj K-400/2022-84 od 28. svibnja 2025. i presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-505/2025-6 od 7. listopada 2025., u sjednici Vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog LĐ.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku broj K - 400/2022-84 od 28. svibnja 2025. i presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž - 505/2025-6 od 7. listopada 2025. optuženi LĐ proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni LĐ, po braniteljici Mihaeli Rastovac, odvjetnici u Sisku, zbog „... povrede kaznenog zakona (članak 517. stavak 1. točka 2. u vezi članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 517. stavak 1. točka 2. u vezi članka 469. točka 1. ZKP/08) i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu (članak 517. stavku 1. točki 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08...“ uz prijedlog da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski je sud postupio u skladu s odredbom članka 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka USRH, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje ZKP) tako što je zahtjev dostavio Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm-DO-86/2026-3 od 9. travnja 2026., a koji odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i braniteljici.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog LĐ nije osnovan.
5. Podnositelj neosnovano prigovara da je drugostupanjski sud „...intervenirao je u zakonski opis presude na način da je preinačio zakonski opis djela iz optužnice odnosno presude koji je glasio: „dakle, drugome protupravno oduzeo slobodu“ na način da isti sada glasi: „dakle, drugome na drugi način oduzeo slobodu kretanja...“, čime da je drugostupanjski sud povrijedio identitet optužbe te na taj način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP -a (odnosno da je optužba prekoračena).
5.1. Suprotno ovoj tvrdnji, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se presuda, u skladu s odredbom članka 449. stavka 1. ZKP-a, odnosi na osobu koja je optužena i na djelo koje je predmet optužbe. Izmjena zakonskog opisa koju je učinio drugostupanjski sud izvršena je unutar pravne oznake djela koju je državni odvjetnik naznačio u optužnici (članak 136. stavak 1. KZ/11), dakle, osuđenik je osuđen za ono kazneno koje je bilo predmet optužbe, a ne za neko drugo djelo (koje bi bilo činjenično i pravno drugačije opisano) niti za djelo koje bi bilo teže od onog koje mu je optužbom bilo stavljeno na teret, dakle, drugostupanjski sud nije postupio protivno odredbi članka 449. stavka 2. ZKP-a pa nije počinjena niti istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP-a.
6. Podnositelj pravilno smatra da zakonski opis djela mora proizlaziti iz činjeničnog opisa, odnosno da pravna kvalifikacija kaznenog djela predstavlja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg kaznenog djela, ali pogrešno smatra da u ovom slučaju zakonski opis iz prvostupanjske presude („drugome protupravno oduzeo slobodu“) nije propisan odredbama članka 136. stavak 1. KZ/11.
6.1. Naime, kako iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je podnositelj osuđen proizlazi da je on oštećenicu koja se opirala, uporabom sile, protivno njezinoj volji, izvukao iz kuće, ugurao u automobil i odvezao, to je riječ o činjeničnom opisu iz kojega u cijelosti proizlaze obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11, koje kazneno djelo čini onaj tko drugoga protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja. Naime, takvim postupanjem podnositelj je oštećenici protupravno oduzeo slobodu kretanja.
6.2. Prethodno izložena intervencija drugostupanjskog suda u zakonski opis djela nije bila nužna, ali nije niti pogrešna, jer je i u slučaju osnovnog djela iz članka 136. stavak 1. KZ/11 riječ o protupravnom oduzimanju slobode.
6.3. Stoga se ovim razlozima neosnovano upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP-a (je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo).
7. Neosnovano podnositelj tvrdi da je na njegovu štetu došlo do iste povrede kaznenog zakona zbog toga što u činjeničnom opisu djela nije opisana namjera osuđenika da oštećenici protupravno oduzme slobodu.
7.1. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je osuđen jasno proizlazi da je podnositelj, kada je oštećenicu koja se opirala, uporabom sile, protivno njezinoj volji, izvukao iz kuće, ugurao u automobil i odvezao, postupao s izravnom namjerom, a taj oblik krivnje (izravnu namjeru) obrazložio je prvostupanjski sud u točki 22. obrazloženja prvostupanjske presude. Konačno, kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11 može počiniti isključivo sa namjerom.
8. Neosnovano podnositelj upire i na povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koje su mogle utjecati na presudu (članak 517. stavku 1. točki 3. u svezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-a) te neosnovano tvrdi „... da se obrazloženje drugostupanjskog suda svodi na puko nabrajanje dokaza na kojima je utemeljena presuda suda prvog stupnja, bez ikakvog osvrta na žalbene navode...“ jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve bitne žalbene navode (točke 7. - 10.6. obrazloženja drugostupanjske odluke), pri čemu je za primijetiti da podnositelj ne navodi na koji to žalbeni navod drugostupanjski sud nije odgovorio.
8.1. Iz naprijed navedenih razloga podnositelj neosnovano tvrdi da su mu „...ovakvim postupanjem suda povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2., članka 26., članka 29. stavka 1. i članka 31. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske... u vezi članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ... odnosno ustavno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku kao i načela „in dubio pro reo“ i pravo na obranu te načelo zakonitosti ... kao bitan element vladavine prava...“ jer je drugostupanjski sud cijenio sve žalbene prigovore nalazeći da je bez dvojbe dokazana podnositeljeva krivnja za kazneno djelo za koje je osuđen te da nije bilo uvjeta za primjenu pravila in dubio pro reo (točka 10.6. obrazloženja drugostupanjske presude).
9. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 512. u svezi sa člankom 519. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
