REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-9/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Branka Brkića kao predsjednika Vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika LT, zbog kaznenog djela iz članka 226. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kv II-14/2026 od 12. svibnja 2026., u sjednici Vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika LT.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv II-14/2026. od 12. svibnja 2026., pod. točkom I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje LT [adresa], radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 226. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja utvrđeno je da stranac UT u [adresa], u Kaznionici u Glini izdržava kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine radi počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11.) po presudi Općinskog suda u Karlovcu broj K-692/2024 od 12. prosinca 2024. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž- 42/2025 od 13. veljače 2025., a koja mu ističe 9. rujna 2027. Pod točkom III. izreke je odlučeno da će rješenje kojim se dopušta izručenje nakon pravomoćnosti tog rješenja donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik UT, po branitelju, odvjetniku Mariju Gerstneru, navodeći da „. ..žalbu ulaže iz svih žalbenih razloga...“, dok sadržajno tvrdi da ...u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu iz članka 12. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04. dalje u tekstu: ZOMPO) iz razloga što je stranac muslimanske vjeroispovijesti, a opće poznata je činjenica međuljudskih odnosa u [adresa] prema muslimanima, iz kojeg razloga se upravo opravdano može pretpostaviti da bi istome bio ugrožen život kao i njegova sigurnost...“.
3. U skladu s člankom 81. ZOMPO-a, u svezi sa člankom 495., a sve u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Izručenik u žalbi u cijelosti interpretira zakonsku odredbu iz članka 12. ZOMPO-a, te ističe da sud prvog stupnja navedenu odredbu nije pravilno primijenio, jer je nedovoljno uzeo u obzir okolnost da je izručenik po vjeroispovijesti musliman, iz kojeg se razloga, prema mišljenju izručenika, s pravom može pretpostaviti da bi njegovim izručenjem [adresa] na izdržavanje zatvorske kazne došlo do ugrožavanja njegove sigurnosti i života.
6. Suprotno ovim žalbenim razlozima, ovako izložena paušalna tvrdnja žalitelja koja ničim konkretnim nije opravdana, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja ne dovodi u pitanje osnovanost odluke prvostupanjskog suda. Naime, pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, odlomci pod točkama 10. i 11., utvrđuje i zaključuje da izručenik nije predočio niti jedan konkretan dokaz koji bi potkrijepio njegovu tvrdnju o opasnosti da će mu na izdržavanju kazne biti kršena ljudska prava po osnovi nacionalne ili vjerske pripadnosti. Uz to, kazneno djelo teške krađe iz članka 226. stavka 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske za koje treba izdržati kaznu zatvora u trajanju od jedne godine nema nikakve veze sa njegovom vjerom ili nacionalnošću.
7. Osim toga, za naglasiti je kako izručenik kao Đ pripada konstitutivnom narodu Bosne i Hercegovine koja je potpisnica Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ne postoje ni konkretna izvješća međunarodnih tijela koja bi upućivala na sustavni progon određenih nacionalnih skupina u Bosni i Hercegovini. K tomu, izručenik se u konkretnom slučaju nije odrekao načela specijaliteta u smislu članka 37. ZOMPO-a, pa se slijedom toga ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog kaznenog djela počinjenog prije izvršenja, a u odnosu za kazneno djelo za koje nije odobreno izručenje.
8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika LT [adresa] radi izdržavanja kazne od jedne godine. Po pravomoćnosti ovog rješenja ministar pravosuđa Republike Hrvatske donosi rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, vodeći pri tome računa o načelu specijaliteta, u skladu s člankom 57. ZOMPO-a.
9. Slijedom iznijetoga i s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavku 4. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a u vezi s člankom 81. ZOMPO-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Branko Brkić
