Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-82/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Eufemije Nanković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. FM, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj po branitelju, protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8359/2026-5 od 25. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okr. FM i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8359/2026-5 od 25. lipnja 2026., na temelju čl. 130. i čl. 131. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. FM produljena je mjera opreza zabrane posjećivanja kuće u vlasništvu AM (brata), na adresi [adresa], s trajanjem dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju, koja mjera opreza je bila određena Naredbom o određivanju mjere opreza Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar od 24. lipnja 2026.
2. Protiv tog rješenja je okr. FM po braniteljici Ani Perković Žaja, odvjetnici u Splitu, podnijela je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava s prijedlogom da se ukine mjera opreza.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, uz ocjenu navoda žalbe, odlučujući sukladno odredbi čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da su postojale zakonske osnove za donošenje pobijanog rješenja o produljenju mjere opreza, te da okr. FM žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost iste odluke.
5. Žalbom se navodi da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio utvrditi ključnu činjenicu i pravni kontekst boravka žaliteljice u predmetnoj kući, ističući da je boravila isključivo s ciljem realizacije svog zakonskog, građanskog prava na dopuštenu samopomoć radi zaštite i vraćanja posjeda jer je njen brat ŠM prethodno okrivljenici samovlasno i protupravno oduzeo posjed navedene nekretnine te ona ima pravo na institut zaštite posjeda pa njezin dolazak i boravak u kući nisu bili usmjereni na izvršenje bilo kakvog oblika nasilja u obitelji niti ekonomskog nasilja već na zaštitu njezinih legitimnih imovinsko-pravnih interesa i posjeda koji joj je prethodno nezakonito uskraćen. Smatra da joj je izricanjem predmetne mjere opreza onemogućeno ostvarivanje građanskog prava na samopomoć radi zaštite zakonitog posjeda pretvarajući imovinsko-pravni spor u sferu prekršajnog progona te da je mjera nerazmjerna i neopravdana jer se njome zadire u njezina stvarna i posjedovna prava, a ujedno legalizira protupravno postupanje AM. Ističe da je lošeg imovnog stanja, majka dvoje djece te joj ovakva mjera izravno ugrožava egzistenciju i nanosi nenadoknadiva šteta, a kako ne postoji stvarna opasnost od ponavljanja prekršaja, mjera je nepotrebna pa ju predlaže ukinuti.
6. Prije svega treba navesti da je protiv okr. FM ovlašteni tužitelj Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Hvar dana 24. lipnja 2026. podnio optužni prijedlog zbog postojanja osnovane sumnje da je toga dana počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti u obitelji, na štetu brata AM.
7. Odredbom čl. 130. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da u postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se odredi jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno, između ostalog, radi sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje, dok je st. 6. istog članka propisano da u slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza može privremeno, a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja, a u podnesenom optužnom prijedlogu može predložiti da produlji primjenu mjere opreza (čl. 130. st. 7.).
8. Dakle, u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud na pravilan način produljio mjeru opreza koju je odredila policija, opravdano smatrajući da postoje osnove sumnje da je prekršaj počinjen te da je mjera nužna zbog sprječavanja okrivljenice da čini nove prekršaje. Naime, po ocjeni ovog sudskog vijeća, već sam način izvršenja prekršaja te protupravna količina u postupanju okrivljenice (razbijanje cilindar brave na ulaznim vratima kuće, ulazak u kuću i blokiranje vrata tako da vlasnik ŠM ne može ući te vikanje na istoga „ovo je moje, nećeš ovo iznajmljivati i znaj da nećeš ući u kuću“, što ga je uznemirilo) koje joj se optužbom stavlja na teret, ukazuje na nužnost određivanja predmetne mjere opreza te, za sada, daje dovoljnu osnovu za određivanje iste.
9. Žalbenim navodima kojima okrivljenica, u biti, osporava svoju krivnju za prekršaj koji joj se stavlja na teret (navodeći da je koristila građanskopravni institut samopomoći radi povrata nekretnine u posjed), ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o određivanju mjere opreza zabrane posjećivanja predmetne kuće jer utvrđenje je li okrivljenica počinila inkriminirani prekršaj ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o određivanju mjere opreza, nego se isto utvrđuje provođenjem dokaznog postupka, pa su u tom smislu takvi žalbeni navodi neosnovani.
10. U odnosu na prigovor nerazmjernosti mjere opreza sa samim činom postupanja okrivljenice, ističe se da iako se načelo razmjernosti prema kojem „svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ u čl. 51.a PZ-a propisuje kao imperativ samo u odnosu na izrečene zaštitne mjere koje su prekršajnopravne sankcije, a ne i na mjere opreza koje po svom sadržaju i prirodi nisu sankcije već predstavljaju mjere osiguranja tijekom postupka zbog, između ostalog prevencije okrivljenika da počini novi prekršaj, ovaj sud smatra da je predmetna mjera opreza primjerena svim okolnostima prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret s opravdanim ciljem sprječavanja iste u daljnjem činjenju prekršaja.
11. Slijedom toga se produljenjem navedene mjere opreza i po ocjeni ovog sudskog vijeća preveniraju moguće situacije u kojima bi se okrivljenica i tijekom postupka odnosno do pravomoćnog okončanja ovog prekršajnog postupka, mogla na sličan način protupravno ponašati.
12. Stoga je, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. u vezi sa čl. 130. st. 8. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Eufemija Nanković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.
