REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: Pn-26/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. lipnja 2026., u nazočnosti tužitelja, njegovog punomoćnika, tuženika i njegovog punomoćnika, te uz javnu objavu presude, 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.650,00 eura (a koji iznos će tužitelj pobliže odrediti nakon provođenja odgovarajućeg vještačenja, sukladno čl. 186. b ZPP-a), sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete iznos od 165,00 eura (a koji iznos će tužitelj pobliže odrediti nakon provođenja odgovarajućeg vještačenja, sukladno čl. 186. b ZPP-a), sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.414,82 eura (tisuću četiristo četrnaest eura i osamdeset dva centa), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. travnja 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je 12. srpnja 2023. oko 20,45 sati mačka u vlasništvu tužene ušla u kuću vlasništva IM i ZM, te kada je tužitelj istu pokušao istjerati van iz kuće ista ga je napala na način da ga je ugrizla i izgrebala na lijevoj podlaktici i desnoj šaci. Zbog zadobivenih povreda tužitelj se liječio ambulantno te proveo u KBC-u Osijek od 20. do 24. srpnja 2023. zbog cjepljenja protiv Tetanusa odnosno mogućnosti otrovanja krvlju. Zbog ovog događaj tužitelj se morao cijepiti zbog bjesnoće pri službi za epidemiologiju.
1.1. Nadalje ističe kako zbog zadobivenih ozljeda, tužitelj je obrađen u KBC Osijek, te kasnije konzumirao tablete uz simptomatske mjere zbog infektološke indikacije.
1.2. Prilikom štetnog događaja tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati poglavito nakon saznanja za težinu i vrstu ozljede. Sekundarni strah različitog intenziteta osjećao je kao zabrinutost nakon ozljeđivanja, prije i nakon provedenih epidemioloških mjera i testiranja, te zbog brige oko ishoda ozljeda i konačnog liječenja. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta nekoliko sati, fizičke bolove srednjeg intenziteta nekoliko tjedana, te fizičke bolove lakog intenziteta više od dva mjeseca. Ukazuje i da je imao troškove odlaska u bolnicu, trošak epidemiološkog testiranja i kontrolnih pregleda koji paušalno iznose oko 130,00 eura. Obzirom je mačka u vlasništvu / posjedu tužene ista je kao vlasnik odgovorna naknaditi prouzročenu štetu, uzimajući u obzir da je tužena u svom iskazu pred PP Đakovo 22. studenog 2023. godine priznala da se radi o njezinoj mački.
1.3. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvotno navodi kako nije i ne može biti odgovorna za štetu tužitelju, budući da šteta nije nastala od mačke tuženice. Navedeno posebno proizlazi iz Izvješća PP Đakovo od 26. veljače 2024., kao i iz Izvješća ovlaštenog veterinara NM, dr.vet.med. od 19. srpnja 2023. Navodi da nije točno da je tuženica dala iskaz pred PP Đakovo 22. studenog 2023., kako to tužitelj navodi u tužbi, niti tako što proizlazi iz dokumentacije priložene tužbi.
2.1. Ističe da, a kao što je i vidljivo iz fotografije tužitelja od 12. srpnja 2023. (20:29:24), u dvorište tužitelja i tuženice dolaze različite i brojne mačke lutalice, a notorno je da mačke svladavaju različite prepreke poput zidova i ograda, o čemu saznanja imaju i brojni susjedi i posjetitelji dvorišta stranaka. Dakle, u konkretnom slučaju izostaje bitan element odgovornosti za štetu – uzročno-posljedična veza, budući da nije moguće utvrditi je li mačka vlasništvo tuženice te je li uopće mačka nanijela ugrize tužitelju, a isto tako izostaje i postojanje štetnika, jer nije moguće utvrditi tko je vlasnik sporne mačke.
2.2. Isto tako, tuženica smatra da ogrebotine i navodne ugrize na rukama tužitelja nije mogla nanijeti kućna mačka, niti je to moguće utvrditi. Osim toga, razmak između ugriza je takve veličine da ga također nije mogla nanijeti kućna mačka.
2.3. Tuženica smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i po visini, odnosno, da je suviše visoko postavljen. Visinu tužbenog zahtjeva ne opravdava niti boravak u bolnici, jer nije poznat ishod liječenja, niti je utvrđena dijagnoza, odnosno, bolest ili štetna posljedica kod tužitelja. Tuženica posebno osporava imovinsku štetu tužbenog zahtjeva, jer nije jasno, niti dokazano da je tužitelj imao uništenu odjeću ili putne troškove, budući da tako što nije moguće utvrditi na temelju priložene dokumentacije. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvješće Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 26. veljače 2024., Klasa: 214-
02/23-20/36477 (list 5 spisa), posebno izvješće Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 21. studenog 2023., broj: 214-02/23-20/36477 (list 6 spisa), službenu zabilješku Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 22. studenog 2023., broj: 214-02/23-20/26477 (list 7 spisa), fotografije priložene uz tužbu (list 8-13 spisa), otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinike za infektologiju (list 14 spisa), individualnu listu antirabičkog tretiranja Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije (list 15 spisa), promatranje životinje zbog bjesnoće Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije (list 16 spisa), liječnički nalaz Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (list 17 spisa), nalaz Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije (list 18-19 spisa), pregledao USB stick predan na ročištu 11. ožujka 2026., saslušao tužitelja, tuženu te svjedoke NM, IM i GM.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete uslijed ozljeda nastalih, kako navodi, mačke u vlasništvu tužene.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Prvotno je valjalo utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva, slijedom činjenice što je tužena tijekom postupka navodila kako mačka koja je nanijela ozljede tužitelju nije bila u njenom vlasništvu.
7. Čitanjem izvješća Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 26. veljače 2024., Klasa: 214-02/23-20/36477, Urbroj: 511-07-27-24, utvrđeno je kako je provedenim izvidima policijskih službenika te postupanjem u svezi odbačaja kaznene prijave tužitelja, koju je podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku protiv tužene, nije pronađena niti uočena mačka koja se dovodi u vezu sa navedenim događajem.
7.1. Obavljenim razgovorima i postupanjem policijskih službenika, kao i nadzorom djelatnika veterinarske službe, nije pronađena mačka koja je nanijela lake tjelesne ozljede tužitelju. Nadalje, utvrđeno je i da nije bilo moguće utvrditi da li je predmetna mačka u vlasništvu tužene jer višekratnim obilaskom kod iste nije uočena takva mačka.
8. Čitanjem službene zabilješke Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 22. studenog 2023., Klasa: 214-02/23-20/26477, a koja je prilog posebnom izvješću Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 21. studenog 2023., broj: 214-02/23-20/36477, utvrđeno je kako je tužena izjavila da je dobila dvije male mačke sivkaste boje od prijatelja. Sredinom srpnja 2023. došao je veterinar i tražio mačku sive boje na pregled te mu je tom prilikom rekla da mačke nema odnosno da je nestala dan prije njegovog dolaska. Dok je veterinar bio kod nje, došao je i tužitelj pokazujući ozljede na rukama. Tom prilikom je tužitelj rekao da ga je njezina mačka ogrebala, na što je bila zaprepaštena obzirom da mačka starosti od ni mjesec dana nije mogla nanijeti takve ozljede.
9. Na ročištu održanom 11. ožujka 2026. tužitelj je naveo kako je tog 12. srpnja 2023. izašao zapaliti cigaretu u dvorištu svoje kuće te je tom prilikom ostavio otvorena vrata radi toga da se provjetri prostorija. Istom prilikom mačka bijelo crne boje i sive boje ušle su mu u kuću te je sivu mačku pokušao izbaciti van, a koja je bila ispod njegovog kauča. Navodi da kada je sivu mačku uhvatio rukama ispod pazuha, ista ga je ogrebala po rukama i to lijevoj i desnoj ruci prilikom čega ga je i ugrizla. Nakon što se vratio sa hitnog prijema, bijelo crnu mačku i dalje je zatekao u dvorištu, ali ne i sivu koja ga je ogrebala. Navodi da je njegova majka bila nazočna u prostoriji u trenutku kada ga je mačka ugrizla i ogrebala. I ranije je, otprilike mjesec dana prije štetnog događaja, viđao u dvorištu bijelo crnu i sivu mačku, a tužena je hranila i brinula upravo o te dvije mačke. Isto tako navodi kako se unučad tužene igrala sa bijelo crnom i sivom mačkom koja ga je ogrebala. Dvorište njegove kuće potpuno je ograđeno visokim zidovima, slijedom čega niti mačke niti psi lutalice ne mogu samo tako ući u njegovo dvorište. Ističe da veterinarski tehničar nikada nije ulazio u prostorije dvorišta. Zbog štetnog događaja zadržan je u bolnici na odjelu infektologije, a i dan danas ima strah od mačaka. Navodi i da je tijekom 2023. u dvorištu bilo više mačaka. Mačka koja ga je ogrebala nije bila odrasla ali je bila osrednje veličine.
10. Tužena u svome iskazu na ročištu navodi kako je u srpnju 2023. imala u vlasništvu jednog psa te jednu mačku, a ona je bila mala, sive boje, a imala ju je u vlasništvu mjesec dana. Ističe da u njihovo zajedničko dvorište neprestano dolaze mačke, a razlog tome je što je njihovo zajedničko dvorište omeđeno zgradama s velikim brojem stanara. Ističe da ta njezina mala siva mačka je bila stara svega mjesec dana te nikako nije mogla nanijeti ozljede tužitelju kako on navodi u tužbi. Veterinar je u dva navrata bio u dvorištu te kada je i sam ugledao tu malu sivu mačku se skupa sa tuženom iznenadio kako je moguće da ista nanese ikakve ozljede, a kamo li one koje tvrdi tužitelj. Ističe da i sada ima u vlasništvu malu sivu mačku koja je kastrirana i cijepljena, a da neprestano u dvorište dolaze mačke pa je tako neki dan vidjela u dvorištu njih četiri.
11. Svjedok NM, inače dr. vet. med. u Veterinarskoj ambulanti Đakovo, u svome iskazu navodi kako mu je 2023. Zavod za javno zdravstvo Osječko- baranjske županije proslijedio zahtjev za kontrolu uslijed ugriza mačke. Po primitku zahtjeva izašao je na teren na adresu gdje žive stranke, trebao obaviti kontrolni pregled što znači da treba utvrditi je li je mačka prilikom nanošenja eventualnih ozljeda čovjeku ili drugoj životinji bila bijesna u fizičkom smislu. Tom prilikom tražio je od tužene da mu pokaže mačku, prilikom čega mu je rekla da je ta mačka slobodna te ju nije zatekao. Objašnjava da prema proceduri, u svojstvu dr. vet. med., izlazi na teren prvi dan, zatim peti dan, a potom i deseti dan. Ukoliko se mačka ne pronađe peti dan tada se šalje izvješće HZJZ-u da nije utvrđen identitet mačke/životinje, a što je bilo u ovome slučaju, a navedeni podatak je HZJZ bitan radi procjene treba li cijepiti osobu protiv bjesnoće. Svjedok navodi da prema dosadašnjem iskustvu, a veterinarsku službu obavlja 20 godina, virus bjesnoće na području Republike Hrvatske sveden je na minimum. Kada mu je punomoćnik tužitelja pokazao zapisnik s lista 16 spisa, svjedok odgovara kako je u zapisnik konstatirano da je "mačka nedostupna za promatranje, izjava posjednika 19. srpnja 2023. da je otrovana?" znači da je tako uneseno obzirom da mu je tako rečeno prilikom dolaska na teren ali isto nije utvrdio obzirom da nije zatekao mačku. Svjedok nadalje navodi da na području urbane sredine grada [adresa] nikada nije imao slučaj bjesnoće. Kada je izašao na teren svjedok navodi da je utvrdio kako mačke na dvorište stranaka mogu pristupiti i izvana. Navodi i da ako se mačka cijepi protiv bjesnoće tada postoji evidencija o tome, a ne postoji obveza obveznog cijepljenja protiv bjesnoće mačaka u Republici Hrvatskoj.
12. Svjedokinja IM u svome iskazu na ročištu 2. lipnja 2026. u bitnome navodi kako su u srpnju 2023. dvije mačke ušle u njihovu kuću, jedna je izašla, a ta je bila crno-bijele boje, druga je ostala, ta je bila siva, a kada ju je njen sin uhvatio, ista ga je ogrebala. Tom prilikom njezin sin ju je uhvatio ispod prednjih nogu, a siva mačka ga je ogrebala zadnjim nogama. Navodi kako je tada bila udaljena jedan metar od mačke i sina. Navedene mačke i ranije je viđala u njihovom zajedničkom dvorištu. Vlasnica te dvije mačke je tužena, obzirom da ih je hranila i brinula o njima. Ističe da je zajedničko dvorište ograđeno zidom te ne postoji mogućnost da mačke u njihovo dvorište dođu izvana. Sjećam se da su te dvije mačke, crno-bijela i siva bile odrasle mačke. Poslije štetnog događaja i dalje je viđala crno-bijelu mačku, a nije viđala sivu mačku koja je ogrebala njezinog sina nakon štetnog događaja. Svjedokinja navodi kako je njen sin išao na hitnu nakon štetnog događaja, išao je i u Osijek, a bio je pet dana u bolnici na promatranju. Navodi da osim crno-bijele i sive mačke u njihovo dvorište nisu dolazile druge mačke. Ukazuje da trenutno u njihovom dvorištu ima siva i crno-bijela mačka, štoviše, ispod strehe kuće tužene nalazi se posudica za vodu i hranu te navodi da je nelogično da bi tužena hranila tako mačke s ulice. Svjedokinja nadalje navodi da su mačke koje su te kritične zgode ušle u njihovo dvorište bile srednje građe, odnosno, crno-bijela je bila srednje građe, a siva je bila manje građe. Siva mačka je i ugrizla njezinog sina, a ne samo ogrebala. Sjeća se da je odjeća njezina sina nakon štetnog događaja bila krvava. Navodi da od kada su se doselili, u njihovom zajedničkom dvorištu neprestano ima mačaka koje hrani tužena, bude mačaka svih veličina, a sjeća se da je u jednom momentu bilo čak šest mačaka. Na pitanje tužitelja svjedokinja je navela kako je na dan iskaza sedmi mjesec 1976. godine.
13. Svjedokinja GM u svome iskazu navodi kako dugo godina poznaje tuženu te je u nekoliko navrat dolazila i kod nje kući. Ističe da joj je poznato da tužena nije imala mačku, a kada je dolazila kod nje u dvorište viđala je mačke koje nisu bile njene. Sjeća se da u srpnju 2023. tužena nije imala mačku, ali joj je poznato da je tražila da joj se nabavi mačkica. Svjedokinja navodi kako joj je tužena govorila o problemima u odnosima s tužiteljem. Poznato joj je jedino da je tužena spominjala da kada je dobila manju mačku, da ju je došao vidjeti veterinar.
14. Pregledom USB sticka koji je tužitelj predao na ročištu 11. ožujka 2026., uočeno je kako u zajedničkom dvorištu stranaka dođu mačke, na oku vidljive različitih boja i veličina. U jednom trenutku uočena je i siva te crno-bijela mačka.
15. Obzirom na navode tuženika, valjalo je prvotno utvrditi je li mačka, koja je ogrebala tužitelja kako navodi, u vlasništvu tuženika. Teret dokazivanja navedene činjenice upravo je na tužitelju sukladno odredbi članka 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP).
16. Valja prvotno ukazati kako su tužitelj i tužena susjedi te imaju zajedničko dvorište. Sud primjećuje kako su njihovi međusobni odnosi narušeni te vode nekoliko postupaka, što kaznenih, prekršajnih, parničnih, jedni protiv drugih. Tužitelj je kako navodi, a što potvrđuje i svjedokinja IM, inače njegova majka koja živi s njim u zajedničkom kućanstvu, pretrpio ozljede od sive mačke koja ga je ugrizla i ogrebala, a tvrdi da je navedena mačka u vlasništvu tužene. Tužitelj i njegova majka sadržajno identično iskazuju. Međutim, valja primijetiti da je tužiteljeva majka osoba starije životne dobi (87 godina) koja prema shvaćanju suda gubi poimanje o vremenu, a što sud zaključuje ocjenom njenog držanja, iskazivanja na ročištu kao i izjavom da je na dan iskazivanja rekla da je sedmi mjesec 1976. godine. Sud je shvaćanja kako svjedokinja ima razloga pogodovati tužitelju ne samo što mu je majka, nego i zbog činjenice što živi s njime u zajedničkom kućanstvu, slijedom čega nije prihvaćen njen iskaz kao vjerodostojan.
17. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka NM dr.vet.med. Svjedok ima dugogodišnje radno iskustvo te zasigurno nema interesa da koja od stranaka uspije u parnici, a što se moglo utvrditi i iz njegova držanja na ročištu. Iskazivao je jasno i okolnosno. Iz njegovog iskaza sud je utvrdio kako po dolasku na adresu stranaka, i to u tri navrata u vremenskom razmaku od deset dana, svjedok nije zatekao mačku prema opisu iz zahtjeva Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije. Odlučno je prema shvaćanju suda njegovo iskazivanje u dijelu u kojem navodi kako mačke na zajedničko dvorište stranaka mogu pristupiti izvana. Upravo je to i činjenični navod tuženika koji sud prihvaća. Naime, pregledom USB sticka utvrđeno je da nekretnine parničnih stranaka omeđuju stambene zgrade. Točno je kako tvrdi tužitelj i svjedokinja IM da su nekretnine omeđene zidom, ali prema shvaćanju suda ne tolike visine da mogu predstavljati prepreku mačkama da dođu u njihovo zajedničko dvorište. Prema tome, životno je i logično da povremeno u njihovom zajedničkom dvorištu budu mačke, za čijeg vlasnika parnične stranke ne mogu znati. Isto je potvrdila i svjedokinja GM u dijelu u kojem navodi da je prilikom dolaska kod tužene viđala mačke koje nisu bile njene. Konačno, čitanjem izvješća Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 26. veljače 2024., Klasa: 214-02/23-20/36477, nedvojbeno je utvrđeno da policijski službenici nisu mogli sa sigurnošću utvrditi je li predmetna mačka, a koja je nanijela lake tjelesne ozljede tužitelju, u vlasništvu tužene jer višekratnim obilaskom kod tužene nije uočena takva mačka. Sve navedeno upućuje na jasan zaključak da tužitelj nije dokazao da je mačka koja mu je nanijela ozljede kako navodi, u vlasništvu upravo tužene JM.
18. Dakle, u pravu je tuženik kada u odgovoru na tužbu navodi da u ovome predmetu izostaje jedan od konstitutivnih elemenata odgovornosti za štetu, a to je postojanje štetnika, obzirom da tijekom postupka nije dokazano da je tužena vlasnica mačke koja je nanijela ozljede tužitelju. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
19. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tuženoj priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25. – dalje u tekstu: Tarifa), a imajući na umu naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi.
19.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za: - sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanja na ročištima 26. siječnja 2026., 11. ožujka 2026., 14. travnja 2026. i 2. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, što je ukupno 800,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), nazočnosti ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife), što je ukupno 1.100,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura.
19.2. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na odgovor tužbu u iznosu od 39,82 eura, što sveukupno iznosi 1.414,82 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
Đakovo, 15. srpnja 2026.
Sudac
Petar Grgur
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju – putem punomoćnika
2. Tuženiku – putem punomoćnika