REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7915/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 10. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno te punomoćnika stranaka, 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 15446, sklopljenog dana 25. kolovoza 2005. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužiteljice FL (sada ZL) kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka III. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDV-a) iznose 541,30 CHF.
II Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, naknaditi tužiteljici ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.163,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 25. kolovoza 2005. sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 15446. Točkom III. Ugovora tužiteljica je obvezana na plaćanje troškova zaključenja Ugovora u iznosu 541,30 CHF. Kako je sporna odredba sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaja na njezin sadržaj te joj je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, to smatra da je ista ništetna. Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom odredbu točku III. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku naknaditi joj parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naveo je da je sporna ugovorna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva zbog čega da nije dopušteno ocjenjivati je li ona poštena. Tvrdio je da je u potpunosti informirao tužiteljicu o svim bitnim ugovornim odredbama te da je ona mogla pregovarati, a da se troškovi obrade kredita, odnose na troškove obrade dokumentacije, osoblja i sl., koji je trošak točno određen prije sklapanja predmetnog ugovora. Tvrdio je da troškovi obrade kredita uključuju i trošak solemnizacije sporazuma o osiguranju s osnova ugovora te upis fiducijarnog prava vlasništva, a da je tužiteljica mogla odlučiti da će sve navedene troškove snositi sama umjesto plaćanja fiksnog postotka. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun (list 5 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (listovi 8-9 spisa), Ugovor o kreditu broj 15446 od 25. kolovoza 2005. (listovi 10-13 spisa), listu ulaznih računa po ugovoru (list 20 spisa), knjigovodstvenu karticu (listovi 23-30 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 41 spisa).
3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o plaćanju troškova zaključenja Ugovora.
4.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 15446 od 25. kolovoza 2005. na iznos 18.584,52 CHF (dalje Ugovor o kreditu).
4.2. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza plaćanja troškova zaključenja Ugovora ništetna.
5. Prema odredbi čl. III. Ugovora o kreditu korisnik kredita obvezuje se platiti troškove zaključenja Ugovora u iznosu 541,30 CHF.
6. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužiteljicu.
7. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je bila zaposlena u Osnovnoj školi od koje sam živjela udaljena 11 kilometara zbog čega je trebala auto. Otišla je u auto kuću Sandro gdje su joj ponudili automobil Škodu Fabiu. Dobila je ponudu te su joj dali rok od 2 dana da odluči želi li prihvatiti tu ponudu ili ne. Kako nije imala druge mogućnosti pristala je na ponudu. Kada se vratila u auto kuću Ugovor ju je čekao pripremljen te je otišla s njim javnom bilježniku na solemnizaciju. Ugovor o kreditu je pročitala te je znala da treba platiti troškove zaključenja Ugovora. Nitko joj nije objasnio zbog čega se ti troškovi plaćaju, odnosno na što se ti troškovi odnose. Tijekom cijelog postupka kupnje automobila nije bila u leasing kući već samo u auto salonu i kod javnog bilježnika. Troškove solemnizacije Ugovora platila je osobno kod javnog bilježnika te ti troškovi nisu bili uključeni u troškove zaključenja Ugovora. Nitko joj nije rekao da bi u troškove zaključenja ugovora bili uključeni i bilo koji drugi troškovi koje bi podmirila auto kuća ili leasing kuća. Odredbe ugovora nije razumjela, ali je ugovor zaključila, jer joj je automobil bio jedino rješenje, kako bi mogla doći na posao
7.1. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, jer je ona iskazivala iskreno i uvjerljivo.
8. U odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o kupnji osobnog vozila kojeg je tužiteljica koristila za osobne potrebe te da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03, dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
8.1. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
9. Nadalje, na temelju iskaza tužiteljice u kojem je navela da ju je čekao pripremljen ugovor te da uopće nije bila u leasing kući, sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, iz sadržaja iskaza tužiteljice proizlazi da joj nije objašnjeno na što se odnose ovi troškovi, zbog čega je sud utvrdio da tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).
9.1. S tim u vezi treba reći da sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da je tužiteljica mogla odlučiti hoće li troškove solemnizacije sporazuma o osiguranju te upis fiducijarnog prava vlasništva snositi sama umjesto plaćanja punog iznosa troškova zaključenja ugovora pa da je tužiteljica izabrala platiti troškove u fiksnom iznosu.
9.2. Ovo zato što tuženik ovakve svoje tvrdnje nije dokazao, jer nije primjerice predlagao saslušanje svjedoka koji je navodno s tužiteljicom pregovarao u vezi sadržaja predmetnog ugovora, a sud je prihvatio iskaz tužiteljice u kojem je ona između ostalog navela da uopće nije bila u leasing kući, da nije mogla pregovarati u vezi sadržaja ugovora te da je dobila pripremljen ugovor.
10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.1. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
10.2. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnosti.
10.3. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
11. Iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje platiti troškove zaključenja Ugovora u iznosu 541,30 CHF.
11.1. Plaćanje troškova zaključenja ugovora, bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi te činjenica da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11.2. Kako je dakle, sud utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, to prema shvaćanju ovoga suda nije odlučno je li tuženik iz te naknade platio neke troškove u vezi predmetnog ugovora o kreditu.
11.3. Treba dodati da niti odredbe članaka 1065. -1068. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.
11.4. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-4683/22-3 od 17. siječnja 2023. i dr.).
12. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 110. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
13. Slijedom navedenoga sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbe te je odlučio kao u točki I izreke ove presude.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
14.1. Stoga je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 18. veljače 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 19. ožujka 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 10. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
14.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 800,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.000,00 eura.
14.3. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 110,00 eura.
14.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.163,09 eura.
14.5. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
Rj
- Tužiteljici, po pun, pristojba na tužbu u iznosu 53,09 eura te na prvostupanjsku presudu u iznosu 110,00 eura
