REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4342/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 12. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika stranaka, 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 3213900489/08 od 18.07.2008. sklopljenog između tužitelja ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, a koja:

- u dijelu čl. 2. glasi: ''Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.''

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 166,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 255,84 eura, u roku 15 dana.

IV Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ER, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zateznih kamata koje na iznos 255,84 eura teku od 25. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 395,59 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 18. srpnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 3213900489/08. Dalje navodi da ga je tuženik obvezao na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u oslovima koje obavlja kreditor, pa je tužitelju naplaćena i naknada za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova. Tvrdi da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a nametnuta mu je obveza sa čijim sadržajem nije bio upoznat. Tuženik je faktično odobrio jedan iznos kredita, a isplatio drugi iznos umanjen za navodne troškove obrade kredita u iznosu 166,84 eura. Uglavničene zatezne kamate iznose 255,84 eura. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom spornu ugovornu odredbu (točka I) te kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 166,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2025. do isplate (točka II), iznos 255,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja do isplate (točka III), kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Nije osporio visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati svoj status potrošača. Smatra da je sporna odredba jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, zbog čega da nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost. Također smatra da je tužitelj imao dovoljno informacija iz kojih proizlazi njegova obveza plaćanja naknade za obradu kredita, da je o istoj bio informiran prije i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Tvrdio je da su se ulaznom naknadom pokrivali troškovi poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge i povezanih regulatornih troškova te da odredba ne mora sadržavati koje se sve usluge i troškovi pokrivaju tom naknadom. Smatra da sporna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Istaknuo je prigovor zastare. Ukazao je da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik je prigovorio da je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko označio. Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos 1.400,00 eura, a tužbom je tražio utvrđenje ništetnosti te isplatu iznosa 166,84 eura na ime glavnog duga te iznos 255,84 eura na ime uglavničenih zateznih kamata.

3.1. Prema odredbi čl. 35. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

3.2. Stoga se kao vrijednost predmeta spora, u smislu odredbe čl. 35. ZPP- a, uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva u iznosu 166,84 eura, a ne i vrijednost uglavničene zatezne kamate kao sporednog traženja. Kao vrijednost predmeta spora moguće je uzeti uglavničene zatezne kamate u situaciji ako čine glavni zahtjev, što ovdje nije slučaj.

3.3. U odnosu na, u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora, treba dodati da, prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti glavnog zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 166,84 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.).

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u dopis (list 6 spisa), Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3213900489/08 od 18. srpnja 2008. (listovi 7-12 spisa), ispis obveznih radnji pri odobravanju kredita (listovi 65-66 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 106-107 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o plaćanju troškova za obradu kredita te s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po toj osnovi.

5.1. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3213900489/08 od 18. srpnja 2008. na iznos 14.102,51 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

5.2. Također nije sporno da je predmetna jednokratna naknada naplaćena u iznosu 166,84 eura dana 21. srpnja 2008. (list 100 i 106 spisa) te nije sporan obračun uglavničene zatezne kamate.

5.3. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu ništetna te s tim u vezi pripada li u tom slučaju tužitelju iznos koji je temeljem te odredbe isplatio tuženiku.

6. Prema odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora.

7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja.

7.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao auto koji mu je trebao za osobne potrebe. Nikada nije imao obrt niti trgovačko društvo. Ugovor je pročitao te su mu rekli da je to to i da treba potpisati i da drugačije ne ide. Nitko mu nije rekao da treba platiti spornu naknadu. Bio mu je predočen gotov Ugovor. Sve je obavio u autokući. Nije niti bio u banci. Naknadu je otplaćivao kroz anuitete kredita.

8. Prvenstveno u odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja proizlazi da je ugovor sklopio tužitelj kao fizička osoba te da je novac dobiven kreditom potrošio za kupnju automobila koji je trebao za osobne potrebe, kao i da nikada nije bio vlasnik trgovačkog društva, niti obrta. Iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je on kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavio takvim djelatnostima. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.1. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

9. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je on iskazivao uvjerljivo i iskreno. Na temelju iskaza tužitelja u kojem je naveo da "je to to, da treba potpisati i da drugačije ne ide" te da mu je bio predočen gotov ugovor sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu nitko nije objasnio zbog čega se ta naknada plaća, zbog čega je sud utvrdio da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

10. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora.

11.1. Plaćanje troškova obrade kredita, bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi te činjenica da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.2. Treba dodati da niti odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

12. S obzirom da se, dakle, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 100. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.).

13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

14.1. Punomoćnici stranaka učinili su nespornim da je naknada iz čl. 2. Ugovora o kreditu naplaćena 21. srpnja 2008. u iznosu 166,84 eura (listovi 100 i 106 spisa).

14.2. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14.3. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita zbog propusta tuženika, njegovo je postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju pripada od dana naplate sporne naknade do isplate.

15. Tužitelj je uglavničio zateznu kamatu koja je na iznos glavnog potraživanja 166,84 eura tekla od 21. srpnja 2008. do podnošenja tužbe na način da traži isplatu iznosa 255,84 eura, koji obračun zatezne kamate je tuženik učinio nespornim (list 100 spisa).

15.1. Stoga je tužitelju dosuđen ukupan iznos 422,68 eura čiju isplatu je zatražio.

15.2. Kako su u uglavničenom iznosu 255,84 eura obračunate zatezne kamate od 21. srpnja 2008. do podnošenja tužbe, to je tužitelju dosuđena i zatezna kamata na iznos glavnog potraživanja 166,84 eura od 25. lipnja 2025. kao dana podnošenja tužbe do isplate.

16. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje temelji se na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

17. Međutim, kako se procesne (zatezne) kamate iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na dospjele zatezne kamate mogu zahtijevati tek nakon prestanka glavnog potraživanja, i to od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, to je odbijen kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos 255,84 eura.

18. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO. Kako zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (15. srpnja 2026.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II, III i IV izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

20.1. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora 166,84 eura (obrazloženo u dijelu 3.-3.1. obrazloženja) priznat trošak sastava tužbe u visini 25 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 27. kolovoza 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 9. rujna 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 23. siječnja 2026. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 12. lipnja 2026. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

20.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 250,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 312,50 eura.

20.3. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 30,00 eura.

20.4. Slijedom navedenog, tužitelju pripada parnični trošak u iznosu 395,59 eura.

20.5. Tužitelju je trošak dosuđen u cijelosti temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

20.6. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika