Poslovni broj: Pn-60/2026-12

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić iz Osijeka protiv tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., Vinkovci, Dragutina Žanića Karle 47A, OIB: 30638414709 zastupani po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Gelo, odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika, odvjetnicu Nedu Brčić iz Vinkovaca, 16. lipnja 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati u roku od 8 dana iznose potrošene vode u iznosu od72,66 EUR sa zateznom kamatom od koja teče od plaćanja svakog pojedinog računa u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to kako slijedi:

- za mjesec rujan 2014. godine iznos od 3,09 eura tekućom od dana 15. listopada 2014.g.;

- za mjesec listopad 2014. godine iznos od 3,09 eura tekućom od dana 15. studenog 2014.g;

- za mjesec studeni 2014. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. prosinca 2014.g.;

- za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. siječnja 2015.g.;

- za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. veljače 2015.g ;

- za mjesec veljača 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. ožujka 2015.g;

- za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. travnja 2015.g;

- za mjesec travanj 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. svibnja 2015.g;

- za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. lipnja 2015.g;

- za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 3,09 eura tekućom od dana 15. srpnja 2015.g;

- za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. kolovoza 2015.g;

- za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. rujna 2015.g;

- za mjesec listopad 2015. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. studenog 2015.g;

- za mjesec studeni 2015. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. prosinca 2015.g ;

- za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 4,13 eura tekućom od dana 15. siječnja 2016.g;

- za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. veljače 2016.g ;

- za mjesec veljača 2016. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. ožujka 2016.g;

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. travnja 2016.g;

- za mjesec travanj 2016. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. svibnja 2016.g;

- za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 0,51 eura tekućom od dana 15. lipnja 2016.g;

- za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 3,61 eura tekućom od dana 15. srpnja 2016.g;

- za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 1,03 eura tekućom od dana 15. kolovoza 2016.g;

- za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 1,03 eura tekućom od dana 15. rujna 2016.g ;

- za mjesec rujan 2016. godine iznos od 3,61 eura tekućom od dana 15. listopada 2016.g ;

- za mjesec listopad 2016. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. studenog 2016.g;

- za mjesec studeni 2016. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. prosinca 2017.g;

- za mjesec prosinac 2016. godine iznos od 1,55 eura tekućom od dana 15. siječnja 2017.g

- za mjesec siječanj 2017. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. veljače 2017.g

- za mjesec veljača 2017. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. ožujka 2017.g;

- za mjesec ožujak 2017. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. svibnja 2017.g;

- za mjesec travanj 2017. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. lipnja 2017.g;

- za mjesec svibanj 2017. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. lipnja 2017.g;

- za mjesec lipanj 2017. godine iznos od 2,58 eura tekućom od dana 15. srpnja 2017.g;

- za mjesec srpanj 2017. godine iznos od 2,06 eura tekućom od dana 15. kolovoza 2017.g;

- za mjesec kolovoz 2017. godine iznos od 2,03 eura tekućom od dana 15. rujna 2017.g;

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi ovom parnicom prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 131,64 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I-stupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u preostalom iznosu od 428,51 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. kolovoza 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je krajnji korisnik vodnih usluga tuženika u vodoopskrbnom sustavu Komletinci, na potrošačkom mjestu 2404-029, Komletinci, Školska 48 i to vode namijenjene ljudskoj potrošnji. U razdoblju od kolovoza 2014. do podnošenja tužbe tuženik je tužitelju isporučivao neispravnu vodi koja sadrži štetne tvari u koncentracijama koje predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi, a naplaćuje isporučenu vodu po cijenama ispravne vode za ljudsku potrošnju. Tuženik je dana 3.4.2017. obavijestio korisnike vodnih usluga u naselju Komletinci kako se voda isporučena u navedenom mjestu može koristiti za sanitarne potrebe, ali ne i za piće i kuhanje. Tužitelju je do travnja 2017. isporučivana voda s lokacije Crpilište Komletinci

– Livade, a od travnja 2017. do podnošenja tužbe voda s lokacije Lokalni vodovod Otok, Skorotinci i stoga analitičko izvješće s lokacije Zdenci nije relevantno za ovaj postupak. Ne spori da je isporučenu vodu potrošio, već spori ispravnost isporučene vode. Tijekom postupka tužitelj mijenja pravnu osnovu tužbenog zahtjeva pa umjesto naknade štete potražuje utuženi iznos s osnova stjecanja bez osnove. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbeni zahtjevom (list 241-242spisa) od 5. lipnja 2026.g., predlaže sudu da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 72,66 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da je tuženik od kolovoza 2014. do podnošenja tužbe isporučivao vodu koja sadrži štetne tvari u koncentracijama koje su opasne za zdravlje. Navodi da je tužitelj stvarno potrošio vodu koja je fakturirana te da ne postoji šteta, a stoga ni odgovornost za štetu. Kemijski sastav vode nije posljedica onečišćenja, već prirodnih reduktivnih uvjeta u vodonosnoj sredini. Navodi da nisu ispunjene pretpostavke stjecanja bez osnove budući da u konkretnom slučaju postoji pravni posao na temelju kojeg je tužitelj vršio uplate. Iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da u konkretnom slučaju tužitelj osporava materijalne nedostatke stvari. Tuženik tužitelju niti ne isporučuje i ne naplaćuje vodu za piće, već vodne usluge, vodoopskrbu i odvodnju. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev u naknadu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u dokumentaciju (list 6-13 spisa), račun (list 14 spisa), obavijest (list 15-18 spisa), dokumentacija (list 22-25 spisa), financijske kartice (list 26-29 spisa), mjesečna potrošnja (list 30 spisa), opći uvjeti (list 36-60 spisa), prigovor i odgovor (list 66-70 spisa), dokumentacija (list 76-78 spisa), Fin.kartica (list 80-83 spisa), računi (list 87-122 spisa9.

3.1. Sud nije proveo dokaz vještačenjem na okolnosti ispravnosti vode i mogućnosti korištenja iste za piće i tehničke potrebe obzirom je tužitelj povukao navedeni dokazni prijedlog.

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

5. Među strankama je sporno je li isporučena voda štetna za zdravlje tužitelja, pitanje je li tužitelj pretrpio štetu.

6. U odnosu na spornu činjenicu neispravnosti i štetnosti isporučene vode za zdravlje tužitelja, sud je pročitao rješenje Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske od 20.03.2016., analitičko izvješće od 15.4.2016. i od 25.8.2016., obavijest tuženika korisnicima vodnih usluga, dopis i odluku Hrvatskih voda.

6.1. Uvidom u rješenje Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske od 20.03.2016. sud je utvrdio da tuženiku nije odobreno odstupanje od M.D.K. vrijednosti za arsen te da je voda neispravna, a da je uzrok neispravnosti prirodni sastav podzemne vode.

6.2. Uvidom u analitičko izvješće Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije od 15.4.2016., sud je utvrdio da na dan 22.2.2016. na lokaciji Crpilište Komletinci – Livade rezultati analize sirove vode ne ispunjavaju parametre propisane Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN br. 56/13, 64/15). Uvidom u analitičko izvješće od 25.8.2016. sud je utvrdio da na dan 18.7.2016. na lokaciji Lokalni vodovod Otok, Skorotinci rezultati analize sirove vode ne ispunjavaju parametre propisane Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN br. 56/13, 64/15).

6.3. Uvidom u obavijest tuženika korisnicima vodnih usluga Komletinci od 3.4.2017. proizlazi da se isporučena voda može koristiti za sanitarne potrebe, ali ne i za piće i kuhanje.

6.4. Slijedom gore navedenih dokaza sud je nedvojbenim utvrdio da je isporučena voda za područje Komletinci u utuženom razdoblju neispravna za piće. Takav zaključak proizlazi iz rješenja Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske od 20.03.2016., analitičkih izvješća od 15.4.2016. i od 25.8.2016., obavijesti tuženika od 3.4.2017. S tim u vezi, sud ističe da rješenje Ministarstva zdravlja te analitička izvješća Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije imaju svojstvo javne isprave, u smislu čl. 230. ZPP-a, te se oborivo predmnijeva da je istinito ono što se njima potvrđuje ili određuje. Predloženim dokazima tuženik nije uspio oboriti navedene predmnijeve niti dokazati da je isporučena voda za korisnike na području [adresa] ispravna za piće. Navedenu činjenicu izrijekom je potvrdio i tuženik u obavijesti korisnicima od 3.4.2017.

7. Čl. 1. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (dalje: Opći uvjeti) propisuje da je tuženik isporučitelj vodne usluge opskrbe pitkom vodom i odvodnje otpadnih voda. Čl. 40. Općih uvjeta propisuje da je isporučitelj dužan osigurati kvalitetnu isporuku vodnih usluga, a čl. 41. st. 1. Općih uvjeta propisuje da se pod kvalitetnom isporukom vodne usluge javne vodoopskrbe podrazumijeva isporuka zdravstveno ispravne vode za piće. Članak 78. st. 1. Općih uvjeta propisuje da korisnici usluga odnosno potrošači plaćaju izmjerenu količinu pitke vode iz vodoopskrbnog sustava prema važećoj cijeni određenoj Odlukom o cijeni vodnih usluga, a sukladno Zakonu o vodama.

7.1. Prema odredbi čl. 342. st. 1. ZOO-a, vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti obvezu savjesno i u svemu kako ona glasi. Prema st. 2. istog članka, ako dužnik ne ispuni obvezu u svemu kako ona glasi ili zakasni s ispunjenjem, vjerovnik pored ispunjenja ima pravo tražiti i naknadu štete koju je zbog toga pretrpio, što znači da vjerovnik uvijek ima pravo na naknadu štete i to umjesto ispunjenja ili zajedno s ispunjenjem. U ovom predmetu tužitelj traži naknadu štete po osnovi ugovorne odgovornosti za štetu, koja nastaje kada je šteta uzrokovana povredom ugovorne obveze pod kojom se u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a razumijeva neispunjenje obveze ili zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Za postojanje te odgovornosti osim općih pretpostavki odštetne odgovornosti (štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, protupravnost) moraju postojati još dvije dodatne pretpostavke, a to su postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze i povreda te obveze. Protupravnost neispunjenja ili zakašnjenja s ispunjenjem proizlazi iz odredbi čl. 342. st. 1. i 2. ZOO-a koje nalažu dužniku da svoju obvezu ispuni savjesno i u svemu kako ona glasi te da vjerovniku nadoknadi štetu u slučaju neispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju obveze. Stoga je svako neispunjenje, manjkavo ispunjenje ili zakašnjenje u ispunjenju objektivno protupravno, ukoliko ne postoje okolnosti koje protupravnost isključuju. Prema čl. 343. ZOO-a, dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu, ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

7.2. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-890/2023-4 od 03. rujna 2024.g., donesenoj u pravnoj stvari koja potječe iz iste činjenične i pravne osnove, proizlazi da postoji obveza plaćanja vode po cjeniku zdravstveno ispravne vode, ako je korisniku isporučivana zdravstveno neispravna voda, u okolnostima konkretnog slučaja, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj za sporno razdoblje upravo zbog nedostataka isporučene vode ponudio nižu cijenu i tuženik je to prihvatio (iz Odluke o cijeni vodnih usluga br. 511/2014 proizlazi da stanovnici [adresa] plaćaju vodu po nižoj cijeni, od 3,44 kn/m3, od stanovnika okolnih mjesta, koji plaćaju 4,22 kn/m3) pri čemu treba reći da se voda koja nije za piće može koristiti u razne druge svrhe pa ima određenu vrijednost. Valja pritom ukazati da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a). Nadalje, prema čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru (a) zahtijevati od prodavatelja da nedostatke ukloni, (b) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, (c) zahtijevati sniženje cijene i (d) izjaviti da raskida ugovor. U konkretnom slučaju tuženik je, upoznavši se s postojanjem nedostataka, koristio pravo na sniženje cijene i to ne na svoju inicijativu (nije reklamirao nedostatke - zdravstvenu ispravnost vode nakon što su otkriveni) niti je izjavio koje od navedenih prava iz čl. 410. st. 1. ZOO bira, već je prihvatio ponudu tužitelja na sniženje cijene i stoga njegova obveza postoji.

7.3. Iz svega navedenoga je razvidno kako je tuženik bio dužan isporučiti pitku vodu korisniku, odnosno tužitelju, Međutim, sud je utvrdio kako tuženik nije tužitelju odnosno korisnicima vodnih usluga u Komletincma isporučivao pitku vodu, nego zdravstveno neispravnu vodu. Kako je tužitelj koristio isporučenu vodu, ne za piče, nego u druge svrhe, sukladno presudi Vrhovnog suda republike Hrvatske posl. br. Rev-890/2023-4 od 03. rujna 2024.g., isti je dužan i platiti cijenu za tu isporučenu vodu, sukladno računima tuženika, izdanim prema potrošnji.

7.4. S obzirom na navedeno, proizlazi da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu, budući tužitelju nije isporučio pitku vodu, kao i da se ovdje radi o objektivno protupravnoj radnji, odnosno neispunjenju ugovorne obveze. Međutim u konkretnom slučaju, valja ispitati i postojanje ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu, prije svega postojanje štete na strani tužitelja. Šteta je, sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ((«Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO). umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja (imovinska šteta) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Imovina je skup subjektivnih imovinskih prava i interesa koji pripadaju određenom pravnom subjektu.

7.5. U konkretnom slučaju, imovinska šteta bi se eventualno sastojala u cijeni vode koju je tužitelj morao pribaviti od drugog dobavljača, a ne od tuženika, troškovima prijevoza takve vode, izgubljene dobiti zbog vremena potrebnog da se pribavi i preveze takva voda i sl. Međutim, tužitelj ne tvrdi niti predlaže dokaze radi utvrđivanja da je zbog isporuke neispravne vode pretrpio štetu na vlastitoj imovini, odnosno da je nabavljao vodu ispravnu vodu na drugi način, i stoga sud, sukladno čl. 221a ZPP-a, zaključuje da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje materijalne štete na strani tužitelja.

8. Temeljem izrečenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim te je donio odluku kao u točci I izreke

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1., u svezi s čl.155. st.1. i 2. ZPP. Naime, sud je tuženiku priznao jednokratnu naknadu troškova cjelokupnog postupka u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 7 toč. 9 Odvjetničke tarife, a obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu 2,00 eura sukladno tbr.50., trošak iznosi 100,00 eura, te je obračunat PDV sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u iznosu od 25,00 eura, i priznat je trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 6,64 eura, što daje ukupan trošak u iznosu od 131,64 eura.

10.1. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom postupku manja od 100,00 eura, tuženiku je dosuđen trošak u iznosu kako je to navedeno u točki 10. obrazloženja, a sukladno Tbr. 7 toč. 9 Odvjetničke tarife, pa je tuženik iz ovog razloga odbijen u dijelu troška koji prelazi dosuđeni iznos.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovcima, 15. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. Odvjetničko društvo Ostović & Rakušić iz Osijeka – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnica Neda Brčić iz Vinkovaca – punomoćnik tuženika